Zahvalu upućujemo Svemilosnom Allahu dž.š., jedinom koji je sve hvale svijeta dostojan. Neka mu je hvala brojem svega što je bilo, što biva i što treba biti. Salavat i selam, mir i blagoslov neka je na našeg uzora i miljenika Muhammeda, s.a.v.s, njegovu porodicu čistu, ashabe plemenite i sve vjernike i vjernice do Dana sudnjeg.
Posebne prilike najčešće imaju posebno vrijeme, a vrijeme ne miruje. Svjedoci smo njegovog neumitnog proticanja u ovim mubarek danima i noćima. U posebnom vremenu kakav je ovaj mjesec, postoji posebna noć, koja je vrhunac Allahove milosti. Noć sudbine, moći, života i nafake, noć mudre odluke svake. Noć u kojoj će se donijeti sud o svim životnim, privatnim i globalnim dešavanjima. Kaže Allah Uzvišeni:
إِنَّا أَنزَلْنَـٰهُ فِى لَيْلَةٍ مُّبَـٰرَكَةٍ إِنَّا كُنَّا مُنذِرِينَ
فِيهَا يُفْرَقُ كُلُّ أَمْرٍ حَكِيمٍ
„Mi smo ga objavili u noći blagoslovenoj, zaista Mi opominjemo. U njoj se donosi mudra odluka svaka“. (Sura Duhan, 3,4)
U komentaru ovih ajeta, Abdullah bin Abbas, r.a., kaže: „Iz Knjige glavne (Levhi-Mahfuza) se u ovoj noći prepisuje sve šta će biti u narednoj godini. Opskrba, smrt, život, kiša, sve. Čak se zapiše, taj i taj će obaviti hadždž“. Zatim kaže: „I zaista, gledaćeš čovjeka kako hodi tržnicama, a u ovoj noći mu propisana smrt (a on je nije svjesan).“
Sve će u ovoj noći biti propisano, i ona je prilika da u njoj ne budemo nemarni, jer se sudbina svega propisuje, i ne smijemo dozvoliti sebi luksuz da je ne provedemo u ibadetu.
U završnici Ramazana, Lejletul-Kadr je finalni podsticaj da se spasimo džehennemske vatre. U njoj se ne traga za čudesima, cijepanjem neba i otvaranjem kapija Svemira. Ne osluškujemo da čujemo tesbih meleka koji se u silnim brojkama spuštaju ove noći. Sve su to neutemeljeni, izmišljeni znakovi ove noći. Ovo je noć u kojoj trebamo osluhnuti sebe, otvoriti kapije srca, prostrijeti pred Allahovom milošću sve naše slabosti, grijehe i nedosljednosti. I trebamo reći ono što nam je naš Poslanik, s.a.v.s., preporučio da u ovoj noći kažemo:
اللهم انك عفوا تحب العفو فاعف عني
Allahu moj, ti si Onaj koji prašta i voli da prašta, pa oprosti meni“.
Jer je prvi korak ka oprostu grijeha – da ih priznamo sebi i svome Gospodaru.
Ova jednostavna kratka dova, u vrhunskoj prilici, u noći koja je bolja od hiljadu mjeseci, svojevrsna je potvrda jednostavnosti ove uzvišene vjere. Za sve naše zamršene životne probleme, nedaće, prepreke i izazove kojima ne znamo izlaza, ne trebamo zamršene, komplikovane dove. Dovoljne su ove jednostavne riječi, kojima priznajemo svoje grijehe, i prizivamo oprost od Allaha, koji je sebe na mnogo mjesta u Kur'anu opisao kao Onaj koji mnogo prašta.
Prenosi se od Abdullah bin Omera, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
التمسوها في العشر الأواخر فإن ضعف أحدكم أو عجز فلا يغلبن علي السبع البواقي
„Tragajte za njoj u zadnjih deset, a ako neko od vas oslabi i ne mogne, neka ne dozvoli da bude savladan u preostalih sedam“. (Buhari i Muslim)
Jedan od utemeljenih znakova ove noći je da će Sunce dana nakon nje izaći bijelo bez zraka, kako kaže Poslanik, s.a.v.s., u hadisu kog bilježi Muslim.
Da li je ovo noć samo za klanjače? Ovo je noć u kojoj svako treba tražiti sebe. Za žene koje imaju zapreku i ne mogu klanjati, za putnika, onoga koji se bavi neodložnim poslom, i sl., važi to da ni oni nisu uskraćeni za dobrote ove noći. Kaže Dahak: „Za njih ima udjela u Lejletul-Kadru, jer svakom kome Allah primi djela, daće mu udjela u noći kadra“.
U noći koja je selam – mir dok zora ne svane, svi imamo otvorena vrata spasa. Iskoristimo ovu priliku, ona je jednako naša lično, kao i svih Allahovih stvorenja. Dovimo za sebe i druge. Dovimo da nas Allah ne kuša zulumom onih koji niti prema ljudima imaju milosrđa niti se Allaha boje, kao što smo bili iskušani Srebrenicom. Naše dove neka uvijek budu tamo gdje je dobrota, milost i pravda!