Ako moram umrijeti,
Ti moraš preživjeti
Da ispričaš moju priču
Da prodaš moje stvari
I kupiš komad tkanine
I malo konaca
(neka bude bijela sa dugačkim repom)
Tako da dijete, negdje u Gazi,
Dok svojim očima gleda u nebo
I čeka svog oca koji je umro u plamenu,
Ne oprostivši se od nikog
Čak ni do svog mesa
Ni od svoje duše,
Ugleda zmaja,
Zmaja kojeg si ti napravio,
Kako leti visoko
I na trenutak pomisli da je anđeo koji tamo vraća ljubav.
Ako moram umrijeti,
Neka to donese nadu
Neka bude jedna priča.
Palestinski pjesnik, akademik i prevodilac Rifaat Al-Arair poginuo je – zajedno sa brojnim članovima njegove porodice – u izraelskoj raciji na kuću njegove sestre u sjevernoj Gazi. Bio je vođa generacije mladih pisaca iz Gaze koji su se natjecali u pisanju na engleskom kako bi ispričali svoju priču.
Rifaat al-Arair je dugi niz godina predavao poeziju i englesku književnost na Islamskom univerzitetu u Gazi, gdje je tumačio djela Šekspira, Tomasa Vajata, Džona Dona, Vilfreda Ovena i drugih, i bio urednik izdanjima „Gaza ne ćuti“ i „Gaza ponovo piše.” Njegov brat, sestra i njeno četvoro djece takođe su stradali u tom bombardovanju.
Rifaat Al-Arair je 2021. godine za New York Times napisao:
Našao sam se u dilemi između želje da svoju porodicu izvedem vani uslijed opasnosti od projektila i gelera ili da ostanemo kod kuće i postanemo meta bombardovanja izraelskih aviona, američke proizvodnje.
Na kraju smo izabrali da ostanemo kod kuće, da makar poginemo zajedno.