U Bukovici održan tradicionalni mevlud

Pljevlja – U subotu 15 juna u jedinoj bukovičkoj džamiji u selu Rosulje održan je tradicionalni mevlud kome je prisustvovalo oko 200 Bukovičana iz Sarajeva, Goražda, Pljevalja i Turske.
Ovo je bio peti po redu mevlud koji organizuje Odbor Islamske zajednice Pljevlja, sa Udruženjima Bukovičana iz Pljevalja i Sarajeva.
Ovogodišnjem mevludu prisustvovali su reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat ef. Fejzić, profesori medrese „Mehmed Fatih“ u Podgorici: Sadmir ef. Hadžijić i Smajo ef. Dacić, nekadašnji imam džamije u Rosuljama Šaćir ef. Smailović, pljevaljski imami: Mehmed ef. Durgut, Erol ef. Pita i Ferid ef. Osmanagić.

Nakon proučenog mevluda prisutnim se obratio imam Husein pašine džamije Ferid ef Osmanagić.
„Ovo je jedina džamija na seoskom području pljevaljske opštine i praktično jedina džamija na tromeđi između Pljevalja, Foče i Čajniča. Zato imamo posebnu obavezu da je sačuvamo i da je posjećujemo. Čuvajmo je, jer ako joj se nešto desi i ako ostane prazna, za nju ćemo svi mi biti pitani na Sudnjem danu. Zabilježeno je da je tokom svoga postojanja ova džamija dva puta uništavana, ali je uvijek zalaganjem vrijednih Bukovičana na istim temeljima nicala nova i ljepša.
Poslednji put je bila uništena februara 1943 godine, a na istim temeljima je 1959 godine podignuta nova u kojoj se sada nalazimo. Radi podsjećanja je važno istaći da je ovo prva novopodignuta džamija poslije Drugog svjetskog rata u Crnoj Gori. Na prostoru Bukovice svojevremeno su egzistirala tri džemata, a bilo je 11 mekteba. Zabilježeno je da su 1962 godine bila aktivna tri mekteba:

Rosulje sa 70 polaznika, Raščići sa 82 i Planjsko sa 96 polaznika.
Takođe je zabilježeno da je jednu od medresa do 1970 godine završilo 7 Bukovičana.
Bukovica se može pohvaliti i sa dva hafiza Kur'ana: Izudin Džaka – sin Rifata Džake i Haris Osmanagić – sin Redža Osmanagića. Mada oni nisu rođeni u Bukovici, njihovo porijeklo je odavde“, istakao je Ferid ef.

Čestitajući Bukovičanima današnji mubarek, reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat ef. Fejzić je kazao da je zadivljen prostom i ambijentom koji je doživio na putu do Bukovice.
„Zaista sam bio zadivljen krajolikom kroz koji sam prošao. Veliki voćnjaci, livade i šumski kompleksi su izvanredan potencijal za razvoj ovoga kraja. Skrećući sa glavnog puta koji vodi u unutrašnjost Bukovice pažnju mi je privukla jedna spomen ploča sa lijeve strane. Zastao sam da vidim o čemu se radi i duboko me je dirnulo kad sam pročitao da je na današnji dan prije 20 godina u neposrednoj blizini ove džamije ubijen čovjek. Iz razgovora sa savremenicima ovog događaja rečeno mi je da je čovjek ubijen iz razloga samo što je nosio ime Džafer i što je bio islamske vjere, mada na ploči piše da je poginuo. Biti ubijen i poginuti nije isto. Mi muslimani smo vrlo čudni, stalno se trudimo da se nekom nešto ne zamjerimo, da budemo van društvenih tokova, ali kao po pravilu uvijek na vlastitu štetu. Kazaću vam jedno: Crna Gora treba da bude sretna što ima muslimane, jer da nije bilo nas ona ne bi bila država. Drugo je pitanje koliko je ona nama vratila. Ovde su prije 20 godina ubijani i protjerivani ljudi, uništavani su naši vjerski objekti, vršene otmice i pljačka imovine. Napomenuću da je u mom Rožaju u to vrijeme građena crkva u najvećem dijelu prilozima muslimana, dok su u isto vrijeme na ovom prostoru paljene džamije. Ispričaću vam jednu priču iz koje treba da izvučemo pouku. „Bio jedan slijepac koji je u blizini kuće imao vodu, i uvijek kad bi pošao na donese vode nosio bi svjetiljku. Jedne prilike kad je pošao po vodu komšija ga upita zašto uvijek nosi svjetiljku kad uopšte ne vidi. Slijepac mu odgovori: „Ja ne nosim svjetiljku zbog sebe nego zbog vas, da bi me vi vidjeli“, pa zato i mi ponekad trebamo da upalimo svjetiljke i da tražimo ono što nam pripada. Ako je ovdje napravljana kuća, onda je logično da ima i put da se dođe do nje, a ne ovakav kojim smo mi došli“, između ostalog istakao je reis Fejzić.
On je pozvao Bukovičane da naredne godine dođu u još većem broju i da dovedu svoju djecu da ih navikavaju na ovaj kraj, da ne prodaju svoja imanja, jer je ovaj prostor izuzetno pogodan za razne privredne djelatnosti.

Nakon završenog mevluda i podne namaza reis Fejzić je posjetio porušenu munaru u selu Raščići i posjetio mezar poslednjeg imama iz Raščića, Salih-bega Raščića.
Potom je reis sa saradnicima posjetio temelje zapaljene džamije u selu Planjsko, a pri povratku klanjao je dženazu Plakalo Zećiru, koji umro 1993 godine i kojega su pravoslavni komšije ukopali u seosko muslimansko groblje u selu Kržava. Naime ovo samo još jedna od tragičnih sudbina Bukovičana početkom devdesetih godina. Zećir Plakalo sa suprugom Zulijom, oboje u poodmaklim godinama živjeli su u zaseoku Podub u blizini džamije u Planjsku. Nisu imali u blizini komšija, a ni zaliha hrane, jer im nije imao ko donijeti. U ljeto 1993 godine Centar za socijalni rad u Pljevljima je obaviješten da dvoje starih i iznemoglih lica u Bukovici jedu travu, pa su ih uz pomoć vojske i Crvenog krsta prebacili u jednu napuštenu kuću u selu Kržava, gdje je Zećir tokom kasne jeseni umro. Još sedam lica u Bukovici je okončalo svoj život na sličan način i ukopani su bez dženaze i reis Fejzić je tražio od Udruženja Bukovičana tačne podatke za lica koja su na ovaj način ukopana, kako bi se što skorije organizovalo klanjanje dženaze svima po naosob.

Podsjećanja radi u Bukovici je u periodu 1992-95 ubijeno 6 lica, dva lica su izvršila samoubistvo kao posledicu torture, pretučeno je blzu 80 lica, izvršena je otmica 12 lica, od kojih su neki razmijenjeni za srpske borce u Goraždu, zapaljeno je osam kuća i džamija u selu Planjsko, porušena je eksplozivom kamena munara u Raščićima, a protjerano je 110 porodica sa oko 300 članova, a cjelokupna imovina je opljačkana.

Na sudskom procesu koji je 2011 godine završen na Višem sudu u Bijelom Polju donesena je sramna presuda, da nema krivaca za događaje u Bukovici.
Već pet godina traje Vladin program povratka u Bukovicu i do sada su napravljene 43 kuće za povratnike, međutim povratak se ne odvija planiranom dinamikom.

Jakub Durgut