Neka je hvala Gospodaru milosti, davatelju oprosta, Allahu Uzvišenom, koji je jedino sigurno utočište svih naših nadanja.
Neka je salavat i selam, mir i blagoslov na Allahovog miljenika Muhammeda, s.a.v.s., čija je blaga vjera povela čovječanstvo stazom blagostanja i zadovoljstva.
Braćo u vjeri, skupino pravovjernih,
Ovo su dani bliskosti. Kada su ashabi jedne prilike upitali Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s. : „Je li naš Gospodar dalek pa da ga dozivamo, ili je blizak pa da ga šapatom prizivamo?“, Allah Uzvišeni je objavio odgovor:
وَإِذَا سَأَلَكَ عِبَادِي عَنِّي فَإِنِّي قَرِيبٌ
„I kada te robovi moji za mene upitaju – ja sam zaista blizu!“ (el-Bekareh, 186)
U danima bliskosti, ne bježimo od Allahove milosti, jer nam je On otvorio vrata njena. Često nam se naši skromni uspjesi u ibadetu i dobročinstvu učine ogromnima, pa nas samozadivljenost prevari, i prestanemo napredovati. Razlog je jednostavan – ti nam se uspjesi učine tako veliki samo zato što su naši. Zato i svoje uspjehe pokušavamo umnožiti njihovim ponavljanjem na jeziku. Sa druge strane, sebe mnogo pravdamo, a drugima mnogo zamjeramo. A imam Šafija, r.a., nas je darivao jednom predivnom izrekom. Rekao je: „Najveća dobrota je u onoga čije se dobro ne prepoznaje.“ Mi, za razliku od njegovog shvatanja, samo svoje dobro prepoznajemo, a rado oči zatvaramo pred tuđim uspjehom u dobroti i čestitosti. Anonimni pregaoci, vrijedni muslimani, oni kojima nije stalo do medijske pozornosti i pažnje njihove okoline, oni uveliko koračaju putem bliskosti sa Allahom i njegovom dobrotom.
Prenosi se da je jedan pobožan čovjek imao griješnog komšiju. On ga je danju uznemiravao svojim opaskama, noću svojim grijesima i neredom koje je činio u svojoj okolini. Rekoše jednog dana da je komšija pobožnjaka iznenada umro. Rekoše mu: „Ti si mu bio komšija, najpreči si ti kao učen i pobožan da mu klanjaš dženazu.“ Pobožnjak se rasrdi: „Njemu, notornom pijanici i alkoholičaru, koji nikad ništa dobro nije učinio, ja da mu klanjam dženazu? Nipošto!“ Iste večeri kad njegov komšija bi ukopan, pobožnjak ga u snu vidje kako klanja namazu u džennetskim ljepotama. Čim se je probudio, pošao je kod supruge griješnika. Upitao ju je da mu otkrije detalje iz života njenog muža. Čime je zaslužio oprost? Ona veli da nije imao posebno dobrih djela. Međutim, jednom sedmično okupio bi djecu iz naše mahale, darivao ih slatkišima i zatim bi im rekao: „Molite se Allahu za vašeg amidžu, možda će mi Allah zbog vas oprostiti.“ Mališani su za njega učili dovu, i njihova dova je bila primljena.
Velika je stvar da izvučemo nauk iz ove predaje. I veliki griješnik ne propušta male šanse da se spasi svoje zablude, grijeha i propasti. Kako nam mubarek ramazan polako izmiče, sve više trebamo biti svjesni da takve prilike ne propuštamo.
U Hadisu kog bilježi imam Taberani, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Najdraži su mi od vas oni najljepšeg morala“. Jasno je da nema bliskosti sa Allahovom milošću ni sa ljubavlju Njegova Poslanika, s.a.v.s., u ružnom odnosu prema ljudima. Poslanik, s.a.v.s., dalje objašnjava karakterne osobine zaslužnih njegove ljubavi i njemu najbližih. „To su oni koji su prijezni“, kada se sa njima družite ne osjećate nelagodnost, oni se raduju kada im se učini dobro, praštaju kada im se nanese uvreda. Dalje kaže hadis:
الذين يألفون ويؤلفون
„Oni koji se za ljude vežu, i za koje su ljudi vezani“, koji svojom dobrotom zaslužuju prijateljstvo ljudi, i koje ljudi vole imati za prijatelje.
Kontrast ovim svojstvima, kako nas uči isti hadis u nastavku su:
وإن أبغضكم إلي المشاؤون بالنميمة
„A zaista su najomraženiji meni oni koji prenose tuđe riječi“.
Ove riječi, posebno u ovim mubarek danima, ne traže nikakvog komentara. Ko svojim postom i ibadetima nije pobijedio naviku da bude šejtanov portparol u širenju mržnje među ljudima, neka zna da se ovim časnim hadisom svrstava u kategoriju Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., najomraženijih ljudi.
Koja su još svojstva tebi mrskih ljudi, Allahov Miljeniče?
المفرقون بين الأحبة
„Oni koji razdvajaju one koji se vole“.
To su ljudi kojima je mubarek mjesec prilika da naruše međuvjerničku ljepotu odnosa, poštovanje i ljubav u ime Svemilosnog Allaha.
Cijenjena braćo, postoje još nekolike kategorije onih koji ne zaslužuju ljubav Muhammeda, s.a.v.s. Smatramo da su ove nekolike osobine najpreče da na njih upozorimo sve one koji se hoće Allahu Uzvišenom približiti. Znajmo da su najprostranija vrata približavanja našem Stvoritelju ono što nam je On putem našeg Miljenika, s.a.v.s., stavio u dužnost. Nemojmo se nadati da zaslužimo bliskost Allahove milosti, ako smo dozvolili sebi da budemo u kategoriji Muhammedu, s.a.v.s., mrskih ljudi.
Ako želimo Allahovu bliskost, iskoristimo preostale dane mubarek Ramazana. Popravimo svoj ahlak. Budimo blagi poput milosnog, svježeg povjetarca u suhoj pustinji. Budimo prijatelji ljudima, ne razagonimo ih od sebe. Ako prema muslimanima imamo neku dužnost, a nismo je kadri izvršiti, vjernički je i pošteno je da je prepustimo onima koji je mogu izvršiti. Odbiti emanet sa plemenitom namjerom je bolje nego ga izvršiti sa namjerom koja nije plemenita.
Molimo Allaha Svemoćnog da nam snage da kako bi se Njegovoj milosti približili. Neka životni put, sunnet našeg Resulullaha, s.a.v.s., bude kapija ljubavi kroz koju ćemo koraknuti u blaženstvo bliskosti Svemilostivog!
Vjerskoprosvjetna služba Mešihata IZ-e u Crnoj Gori