Mnogi svjesni pripadnici islama u ovom turbulentnom vremenu veoma su zabrinuti zbog dešavanja u islamskom svijetu. Razni su načini na koje se oglašavaju i jedni drugima dijele savjete šta i kako treba činiti. U jednoj takvoj zbrci u svojim glavama, ili u sufliranju drugima šta treba da kažu, dešavaju se svjesni ili nesvjesni ispadi koji, umjesto želje za smirivanjem sveukupne situacije, dolijevaju ulje na vatru. Mediji se prosto utrkuju koji od njih će više eksluzive objaviti i “zabavljati ” mase, a obični ljudi, uhvaćeni u njihovu mrežu, donose sud o tome ko jeste a ko nije u pravu.
Prošlih dana bosanskohercegovačka javnost imala je priliku da pročita jedan takav ispad, koji je ovaj put došao od strane Mahmut-ef. Karalića, profesora hadisa u penziji, koji je u svom autorskom tekstu u Dnevnom avazu (18. 1. 2014.) pisao o dešavanjima u Siriji i iznio niz teških kvalifikacija i optužbi na račun prof. dr. šejha Jusufa el-Karadavija, jednog od najvećih živih muslimanskih autoriteta današnjice. U svom opskurnom tekstu Mahmut-ef. Karalić je – pored toga što je pokazao opću bahatost i nepristojnost spram svjetski cijenjenog alima i autora više od dvije stotine knjiga za koje znaju muslimani na svim stranama svijeta, što, on (Karalić) kao profesor hadisa, zna dobro da nije nimalo moralno a kamoli islamski – optužio uvaženog šejha El-Karadavija da je on kriv za izbijanje sukoba u Siriji? Štaviše, optužio ga je da je, iako ima više od 80 godina, dolazio u BiH kako bi “pozvao naše mladiće da idu u džihad u Siriju?”
Potaknuti ovakvim uvredama, kao i ranijim nasrtajima na ličnosti šejha Jusufa el-Karadavija od strane nekih neodgovornih pojedinaca na našim prostorima, mi, dolje potpisani Bošnjaci i Bošnjakinje, kao vjernici i slobodni građani svijeta, dižemo svoj glas i osuđujemo takav vid ophođenja prema istaknutom islamskom učenjaku, šejhu Jusufu el-Karadaviju. Tim povodom, smatramo bitnim pojasniti nekoliko činjenica:
Prvo: Mahmut-ef. Karalić, kao i svaki drugi čovjek koji misli, ima pravo na svoj stav u vezi dešavanja u Siriji, ali ni on, niti bilo ko drugi, nema pravo vrijeđati muslimansku ulemu u koju, svakako, spada uvaženi šejh Jusuf el-Karadavi. Potpuno su neprimjerene kvalifikacije i uvrede koje je Mahmut-ef. iznio na račun šejha El-Karadavija. Takvim svojim činom Mahmut-ef. je našoj javnosti, posebno omladini, pokazao loš primjer, pa umjesto da ih uči edebu i poštovanju uleme, omladina, koja je inače izložena brojnim iskušenjima, kada vidi takvo ophođenje neće onda nikoga respektovati, a to vodi u anarhiju, ekstremizam, pa čak, nedajbože, i tekfir (proglašavanje muslimana kafirima).
Drugo: Šejh El-Karadavi jeste dolazio u Sarajevo, krajem juna 2013. godine, ali ne da “vrbuje naše momke za rat u Siriji”, kako tvrdi Mahmut Karalić, već radi učešća u zasjedanju 23. sjednice Evropskog vijeća za fetve i istraživanja, kojim šejh El-Karadavi predsjedava. Vijest o tome su prenijeli mnogi naši mediji (vidjeti npr. www.rijaset.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=16891:sjednica-evropskog-vijeca-za-fetve-u-sarajevu&catid=203:mina-vijesti-kat&Itemid=457).
U svojim nastupima i intervjuima za vrijeme boravka u Bosni, nijednom riječju šejh El-Karadavi nije ovo rekao, jer kao istaknuti muslimanski alim on je svjestan da muslimani Bosne i Balkana imaju mnogo svojih problema i da su mnogo propatili u svojoj historiji (upravo o tome je govorio u intervjuu za agenciju Anadolija), a odlazak mladića iz ovih krajeva bi samo otežao njihovo, ionako, teško stanje. U Siriji nije potrebno ljudstvo, oni imaju puno mladih ljudi spremnih za ratovanje, ali nemaju sredstava za borbu, ova misao se često ističe u govorima šejha El-Karadavija i drugih alima koji su podržali sirijsku revoluciju. Dakle, Mahmut Karalić je iznio potvoru (iftiru) na šejha El-Karadavija, a poznato je da, po islamskom učenju, potvaranje ljudi spada u velike grijehe.
Treće: Šejh El-Karadavi jeste podržao bunt širokih narodnih masa, poznat kao “Arapsko proljeće”, s obzirom da su ti ljudi tražili svoja osnovna ljudska prava i slobode. To nije bio samo njegov stav, već stav ogromne većine relevantnih islamskih učenjaka u svim dijelovima svijeta. Diktatorski režimi u arapskim zemljma su prevršili svaku mjeru u činjenju zla, nepravde i nasilja nad svojim narodima, koji to više nisu mogli trpjeti. U tom kontekstu je bila i podrška šejha El-Karadavija obespravljenim narodima, koji su, u početku, mirnim putem tražili svoja prava. S obzirom da se u Siriji prelamaju određeni historijski antagonizmi, a posebno interesi velikih svjetskih sila, sukob u toj zemlji je posebno težak i bolan. Prema zvaničnim podacima, do sada je ubijeno preko 150 hiljada ljudi (nezvanično, taj broj je daleko, daleko veći), stotine hiljada ljudi je osakaćeno, preko sedam miliona protjerano sa svojih ognjišta, srušeni i devastirani su cijeli gradovi, naselja i pokrajine. Srušeno je nekoliko hiljada džamija, među njima i džamija poznatog ashaba Halida ibnul-Velida, u gradu Homsu, čije turbe su zlikovci gađali teškim projektilima. Ono što je začuđujuće jeste da Mahmut-ef. Karalić, kao i neki drugi autori na našim prostorima koji su ranije vrijeđali šejha El-Karadavija, u svojim tekstovima nijednom riječju ne osuđuju diktatorski režim Bashara al-Asada, koji je, potpomognut krvoločnim jedinicama Hezbollaha i šiitskim borcima iz Iraka i Irana (koji se broje u desetinama hiljada), sve to uzrokovao. Zar je moguće da Mahmut-efendija, kao čovjek koji se borio protiv zlikovaca u prošloj agresiji, zanemari ove činjenice? Smije li ulema sebi dozvoliti da bude na strani zlikovaca i zulumćara, a Allah Uzvišeni je rekao: VE LA TERKENUU ILELLEZINE ZALEMUU…Nemojte, ni u najmanjoj mjeri, biti na strani zlikovaca (zulumćara), da vas ne bi Vatra pržila! (Kur’an, sura Hud, 113. ajet)
Četvrto: U svojim proglasima, intervjuima i javnim nastupima uvaženi šejh El-Karadavi nikada nije odobravao terorističke napade, bilo gdje u svijetu. Štaviše, među prvima ih je osudio kao što je osudio i djelovanje Al-Kaide, jer njegov metodološki pristup islamu je usmjeren ka miru i izgradnji pravednih društvenih odnosa u kojima će vladati harmonija, mir i rolerancija, gdje će svačija prava biti poštovana. Mladići koji odlaze u Siriju nisu za to pitali ni šejha Karadavija niti bilo koga od relevantne islamske uleme, nego su to učinili na svoju ruku, ili, vjerovatno a da nisu toga ni svjesni, pod djelovanjem tajnih obavještajnih službi, koje su, a to je više nego očito, uveliko umiješane u sukobima u Siriji. Takve tendencije imaju za cilj stvaranje smutnje i kompromitovanje časnog islama, posebno pripadnika ehli-sunneta, koji čine ogromnu većinu stanovništva Sirije. Šejh El-Karadavi je, kao i mnoga druga ulema u svijetu, podržao legitimnu borbu sirijskog naroda, a to isto su učinili i istaknuti sirijski alimi, poput, npr., šejha Sabunija, šejha Krejjima Radžiha, šejha Sarije Rifaija, šejha Nabulsija i mnogih drugih. Zato, optuživati šejha El-Karadavija da je kriv za sukobe u Siriji, a zanemarivari ulogu Hezbollaha i drugih ektstremnih šiijskih formacija, krajnje je nepošteno i nemoralno.
Potpisnici ovih redova smatraju da, prilikom komentarisanja aktuelnih dešavanja u islamskom svijetu, treba biti krajnje oprezan, posebno kada se kritikuju stavovi visoke i ugledne islamske uleme. Prilikom neslaganja potrebno je pokazati islamski edeb i uvažavanje. Stoga, sada kada dižemo svoj glas protiv napada i vrijeđanja istaknutog savremenog muslimanskog alima i pisca šejha Jusufa el-Karadavija na stranicama Dnevnog avaza, apelujemo da se prestane sa takvim postupcima, kojih je u posljednje vrijeme bilo u više navrata od strane nekih naših pisaca i uposlenika Islamske zajednice. Smatramo da vrijeđanje šejha El-Karadavija ničim neće umanjiti njegovu veličinu i respekt koje uživa u srcima miliona ljudi diljem svijeta. Naprotiv, atakovanjem na ovog istaknutog alima, koji je, inače, zagovornik srednjeg islamskog puta (al-wasatiyya al-islamiyya), u kojem se ne dozvoljava nikakav ekstremizam, ali ni labilan i neutemeljen pristup islamu, nanosi se šteta islamu i muslimanima, posebno u ovim teškim vremenima kada razne tendencije i rušilački pravci, koji imaju potporu određenih svjetskih centara moći, ulažu ogroman trud na planu pogrešnog, tendencioznog, ekstremnog, radikalnog i neutemeljenog tumačenja islama, njegovih odredbi i propisa.
Također, smatramo neprihvatljivim vrijeđanje i atakovanje na našu bošnjačku ulemu, poput rahmetli Husein-efendije Đoze, na kojeg se napadalo u prethodnom periodu u nekim medijima na ovim prostorima. Husein-ef. Đozo je istaknuti bošnjački alim, koji je živio u veoma teškim vremenima i dao ogroman doprinos afirmaciji islama i islamskih vrijednosti u vrijeme totalitarnog komunističkog režima. Zato, kad je u pitanju istaknuta ulema, treba biti krajnje oprezan i čuvati se proizvoljnih kvalifikacija.
Pozivamo rukovodstvo Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, na čelu s poštovanim reis-ulemom Husein-ef. Kavazovićem, da jasno i nedvojbeno osudi vrijeđanje muslimanskih autoriteta i stane u njihovu zaštitu, jer vrijeđanjem muslimanske uleme i atakovanjem na njihovu čast i ugled samo se jačaju tendencije koje ne žele dobro islamu i muslimanima. Šejh Jusuf el-Karadavi je veliki prijatelj Bosne i Hercegovine i Bošnjaka, a njegova djela koja su prevedena na bosanski jezik (do sada ih ima četrdeset), bez imalo dvojbe, imala su snažan uticaj na očuvanje islama i islamskih konstanti na našim prostorima. Najmanje što možemo da uradimo kad se napada i vrijeđa ličnost tog istaknutog alima jeste da to osudimo i da ne šutimo, jer šutnja podrazumijeva saglasnost. Allaha Uzvišenog molimo da srca svih muslimana ujedini u dini-imanu i činjenju onoga što vodi ka Njegovom zadovoljstvu!
22. januar 2014. godine
21. rebi’ul-evvel 1435. h.
POTPISNICI REAGOVANJA:
prof. dr. Safvet Halilović (Zenica), prof. dr. Izet Terzić (Bihać), prof. dr. Šefik Kurdić (Zenica), prof. dr. Sulejman Topoljak (Bihać), prof. dr. Džemaludin Latić (Sarajevo), prof. dr. Muharem Štulanović (Bihać), dr. Tarik Kurbegović (Sarajevo), dr. Hajrudin Balić (Novi Pazar, Sandžak), mr. Mensur Valjevac (Zenica), hafiz Fadil Bektaš (Travnik), Muhamed Mahmutović (Malmo,Švedska), Adnan Čolo (Medina. S. Arabija), Mirsad Bajramović (Zenica), Džemo Redžematović (Podgorica, Crna Gora), Hasib Hadžić (Kairo, Egipat), Nuruddina Agović (Tuzla), Ammara Šabić-Langić (Travnik), Kasim Langić (Travnik), Nihad Novkinić (Štutgart, Njemačka), Memnun Trako (Visoko), dr. Esmir Halilović (Zenica), dr. Emir Džambegović (Tuzla)