Razgovor sa Muhammedom Ahmedom Huseinom – velikim muftijom Jerusalima i Palestine.
– Svakog muslimana u svijetu pa i nas ovdje na Balkanu zabrinjava priznanje Jerusalima za glavni grad Izraela i premještanje američke ambasade u Jerusalim. Šta nam tim povodom možete reći?
Na samom početku dozvolite mi da, u ovom blagoslovljenom mjesecu ramazanu, poselamim sve muslimane u Crnoj Gori i u Evropi, i da prenesem salame od njihove braće iz Plestine. Neka vam Allah primi post i vaša dobra djela! Nakon proglašenja Jerusalima (al- Qudsa) za glavni grad izraelske tvorevine, te premještanje američke ambasade iz Tel Aviva u Jerusalim, svima je jasno da je u pitanju bio nedobronamjeran čin i odnos Amerike i Izraela prema Arapima, Palestincima, muslimanima, pa ako hoćete i prema međunarodnoj zajednici i hrišćanima. Kao što znate, Jerusalim je okupirana teritorija, on je palestinska zemlja, pa je time američka odluka i gest da preseli svoju ambasadu u Jerusalim i isti proglasi za glavni grad Izraela, apsurdna i protivna svim međunarodnim zakonima, rezolucijama, dokumentima, te statusu tog grada koji važi za sveti grad Palestinaca, Arapa i svih muslimana. Takvo ponašanje je i politički krajnje nekorektno i mi ga osuđujemo. Zato smo, još na početku kazali, da ga u potpunosti odbacujemo. Američku odluku, bilo da je u pitanju priznavanje Jerusalima za glavni grad ili preseljenje američke ambasade u Jerusalim, smatramo novim kolonijalnim naseljem koje je Amerika instalirala prkoseći Palestincima, Arapima, muslimanima, hrišćanima i međunarodnom pravu, a nikako ambasadom. Njihova odluka ne utiče na naše stavove i uvjerenje da je Jerusalim vječni, glavni grad Palestine, tako da je spomenuta odluka, po našem viđenju, sramotna, pravno ništavna i bezvrijedna.
Da li je palestinsko pitanje stvar samo Palestinaca?
Naravno da nije i ona ne smije biti isključivo palestinsko pitanje. Palestina i Palestinci su ponosni na svoj glavni grad el-Quds, oni su srećni i ponosni što pripadaju palestinskoj čistoj, svetoj zemlji. Mi, palestinci, možemo slobodno reći da su Jerusalim i Palestina višedimenzionalni; oni posjeduju nacionalnu, arapsku dimenziju koja je od izuzetne važnosti. Ta dimenzija igra veoma važnu ulogu jer napad na Jerusalim ili Palestinu predstavlja napad na cio arapski korpus, shvatilo se to ili ne.
Zato, arapski ummet ima svojevrsnu hipoteku koju mora skinuti sa sebe a ona je odgovoran odnos i izvršavanje obaveza prema Palestini i njenom narodu. To je njegova obaveza. Također, ovo pitanje je i islamsko pitanje. Mi smo ponosni na tu religijsku, islamsku dimenziju i vertikalu koja svakog muslimana na svijetu čini dijelom ove problematike, jer, po prirodi stvari i vjerovanja, on je vezan za al-Quds preko mirakula isra-i mi'radža, kada je naš Vjerovjesnik Muhammed (s.a.v.s.) u jednom času noći preveden iz Časnog hrama u Mekki u Daleki hram u Jerusalimu. Zato je el-Quds dio vjerovanja svakog muslimana ma gdje se nalazio, pa zato odbrana Palestine, odnosno al-Qudsa i palestinskog naroda, predstavlja obavezu i dužnost svakog muslimana na svijetu. Ta obaveza se mora revnosno izvršavati. Ovdje moram naglasiti da je Islamska organizacija za saradnju odigrala veoma zapaženu ulogu prilikom organizovanja vanrednog samita kada je američki predsjednik Trump priznao Jerusalim za glavni grad Izraela. Oni su imali veoma pozitivnu ulogu, a mi smatramo da se treba uložiti dodatni napor i animirati međunarodna zajednica kako bi se spriječio dalji razvoj događaja koji šteti Palestini i Jerusalimu.
Zapravo Jerusalim je arapska, palestinska, muslimanska, čak, i hrišćanska odgovornost, ali i međunarodni politički i sigurnosni izazov. Dakle, Jerusalim je grad mira, on je ključ mira, ali i ključ rata; on je ključ za stabilnost regiona. Zato je međunarodna zajednica dužna spriječiti daljnju eskalaciju sukoba, odnosno okupaciju i uzurpaciju Palestine. Isto tako, dužna je onemogućiti Ameriku da realizuje svoje planove koji se kose sa međunarodnim pravom.
–
Kako ocjenjujete ulogu turske u svemu ovome?
Smatram da je uloga Turske veoma pozitivna. Ne mislim da je Turska zamjena ili da hoće biti rival arapskom svijetu i državama. Turska je naša bratska zemlja, ona je jedna velika i razvijena muslimanska, ekonomska sila koja ima težinu na međunarodnoj političkoj sceni ali i u Organizaciji islamske konferencije. Zahvalni smo Turskoj, njenom predsjedniku i narodu koji su imali odvažne stavove i odigrali veoma časnu ulogu kada je Jerusalim u pitanju. Turska trenutno predsjedava Islamskim samitom pa je predsjednik Erdoğan promptno sazvao vanrednu sjednicu i osudio odluku američkog predsjednika Trumpa da prizna Jerusalim i premjesti američku ambasadu u njemu. Na takvom gestu mi smo veoma zahvalni. S druge strane i Arapska liga je održala sastanak sa ministrima inostranih poslova, tako da je i na tom nivou bilo aktivnosti i možemo slobodno kazati da je svako odradio svoj posao onako kako treba i umije. Smatram da je za rješavanje palestinskog pitanja potrebno uložiti mnogo više truda sa svih strana; Palestinci i Arapi i svi muslimani trebaju dati svoj doprinos kako bi se postigao pozitivan ishod, dok međunarodna zajednica mora uzeti proaktivno učešće kako bi to pitanje bilo riješeno. To pitanje mora biti živo u mislima Arapa, muslimana i cijelog civiliziranog svijeta, jer na taj način se možemo oduprijeti američko-izraelskom neprijateljstvu koje se beskrupulozno ispoljava prema Palestincima i Jerusalimu.
–
Kod muslimana u Evropi i, uopšte, na Zapadu, postoji mišljenje da su islamske države, među kojima i Kraljevina Saudijska Arabija, okrenule leđa Palestincima?
Dozvolite mi da kažem da je to medijska propaganda i špekulacija. Trebamo uzeti u obzir jedino zvanični stav Kraljevine Saudijske Arabije koji je nama veoma dobro poznat, a to je stav kralja Selmana koji je više puta izjavio da je Palestina pitanje Kraljevine Saudijske Arabije, potvrđujući na taj način svoju privrženost i solidarnost sa Palestinom. On je ujedno i predsjedavajući Samita arapskih zemalja, pa je 15. aprila 2018. godine na samitu u Dhuranu iz solidarnosti i empatije sa palestinskom tragedijom taj samit nazvao al-Quds i na njemu objavio odluku da donira 150 miliona dolara za unapređenje i očuvanje islamskog nasljeđa i vakufa u Palestini, isto tako, donirao je 50 miliona dolara za program humanitarne organizacije UNRWA nakon što je Amerika prekinula svoju pomoć toj organizaciji. Na samitu je udovoljeno svemu na čemu su Palestinci insistirali. Moramo kazati da su stavovi zvanične Kraljevine Saudijske Arabije i kralja Selmana glede palestinskog pitanja veoma transparentni i jasni a on ih je više puta u raznim prilikama iskazao. To iz razloga što je palestinsko pitanje još uvijek pitanje par exellence za Kraljevinu Saudijsku Arabiju i ona je posvećena njegovom rješavanju. Tako da nas ne interesuju medijske spekulacije već se držimo zvaničnog stava bilo da oni potiču iz Kraljevine Sudijske Arabije ili nekih drugih država.
–
Složit ćete se sa mnom da puke odluke nisu dovoljne već da je potrebna konkretna akcija od strane razvijenih muslimanskih država?
Slažem se. Mi zahtijevamo da se svaka međunarodna odluka ispoštuje i implementira jer samo tako možemo očuvati mir kao i nacionalni, vjerski i kulturni identitet u Palestini.
– Prilikom prošlogodišnje posjete delegacije Islamske zajednice u Crnoj Gori Palestini, a na poziv vrhovnog kadije Palestine, gospodina Mahmuda Habbaša naišli smo na toplu dobrodošlicu kojom prilikom nam je kazano da je al-Quds i naša zemlja, te da smo uvijek dobrodošli. Obzirom da postoje oprečni stavovi među muslimanskim pravnicima, da li smatrate da je posjeta Palestini, u ovakvoj konstelaciji odnosa, dozvoljena?
Ja vam potvrđujem riječi dobrodošlice koje vam je izrekao gospodin Mahmud Habbaš; Palestina je zemlja koja je, za sve muslimane svijeta, širom otvorena. Mi ne svojatamo Palestinu i ne polažemo veća prava na al-Quds od ostalih muslimana. Vi ste naša braća i mi smo ponosni na muslimane Crne Gore i Evrope; sretni smo zbog vaše posjete i klanjanja namaza u al-Qudsu. Mogu slobodno reći da postoje jasne fetve koje dopuštaju muslimanima da posjete al-Quds a dovoljno je ovom prilikom spomenuti fetvu koju je izdala Internacionalna islamska pravna akademija u Kuvajtu na svojoj dvadeset drugoj sjednici, marta 2015. godine, kada je verifikovana pravna decizija kojom se dozvoljava posjeta al-Qudsu i čak se smatra pohvalnim djelom. Ostavljena je sloboda za način i logistiku samog putovanja do željene destinacije i to je na državnim organima da riješe i olakšaju ljudima. I naš institut koji se bavi islamskim pravom i fetvama Dar al-ifta al-Filestinijje je dozvolila zijaret al-Qudsu.
Ovakav stav potvrđuju i podupiru mnogi učenjaci. Međutim, postavljeni su određeni uslovi a jedan od njih jeste da posjeta bude radi al-Qudsa i klanjanja u Mesdžidu-l-aksa te potpore palestinskom narodu, a to znači da onaj koji dođe u Jerusalim treba spavati u tamošnje (palestinske) hotele, trgovati na njihovim tržnicama, sastajati se sa tim narodom, jer to pomaže našem narodu prilikom otpora i nesalomljivosti. Sa ovog aspekta kažemo da je takva posjeta čak i obavezna u današnje vrijeme. Jer, kada stanovnik Palestine ili Jerusalima vidi da su muslimani uz njih i sa njima, to će mu pomoći i podići moral, dati mu stimulans da opstane tu gdje je. Dakle, fetva postoji i ona tačno precizira uslove pod kojima je dozvoljeno ići u Palestinu.
–
Palestinski pjesnik Mahmud Derviš u jednoj pjesmi kaže: (‘Rat će prestati, lideri će se rukovati, ostat će ona starica da čeka svoga sina šehida, i ona djeva svoga voljenoga mladića, i ona djeca svoga roditelja-heroja) – ne znam ko prodade vatan, ali vidjeh ko plati cijenu.’
Da li je Palestina prodata?
Palestina nije na prodaju! Narod u Palestini je veoma ponosan i vezan za svoju domovinu. Istine radi, neka slaba i bolesna bića prodali su svoju zemlju ali to nisu pravi Palestinci. Palestinci još uvijek čuvaju ključeve svojih kuća iz kojih su prognani, oni još uvijek čuvaju posjedovne listove u šatorima i izbjegličkim naseljima. Narod Palestine još uvijek smatra da ima pravo na povratak na svoje ognjište, to pravo je za njega sveto i nikako neće dopustiti da se s tim pravom manipuliše. Naš palestinski narod je žilav, postojan, stamen, uvezan i solidaran, a oni drugi Palestinci koji, nažalost, žive u izgnanstvu, još uvijek čekaju priliku da se vrate svojem topraku i neće prihvatiti alternativu.
Svjedoci smo veoma ružnih i tužnih scena na graničnom prelazu Rafah. Koja je uloga Arapske Republike Egipat u ovom procesu?
Zasigurno je Egipat uvijek na strani Palestine i palestinsko pitanje mu je još uvijek u fokusu. Tokom ovog blagoslovljenog mjeseca, Egipat je dopustio otvaranje graničnog prelaza Rafah što je velika podrška i olakšanje našim građanima u Gazi naročito za one koji se tamo školuju, rade ili posjećuju rodbinu. To je dobar potez a nadam se da će i ostali segmenti biti mnogo bolje tretirani. Imajmo posebno na umu da i Egipat trpi od pošasti terorizma i da ima mnogo štete. Zato je mnogo bitno da u tom regionu zavlada stabilnost. Mi smo uvjereni da je Egipat uvijek uz Palestinu i da je na svoj način podupire. On je ozbiljan saveznik i partner palestinskog pitanja.
–
Da li su se palestinske frakcije politički konsolidovale?
Palestina je zemlja svih Palestinaca. Malo prije smo rekli da je ona, sa aspekta nacije, arapska zemlja, a sa aspekta vjere, muslimanska zemlja. Što se Palestinaca tiče, oni nemaju drugog izbora osim jedinstva a svako ko djeluje izvan tog okvira radi u korist svoje štete, sabotira potencijale i motive odbrane palestinskog prava što u krajnjoj konsekvenci prolongira ostvarenje države, odnosno Jerusalima kao vječno glavnog grada Palestine. Sve palestinske frakcije pripadaju Palestini, ali su sve one dužne da zbiju svoje redove i konsolidiraju snage te da budu jedan korpus. To iz razloga što je svaki uloženi trud od strane Arapa ili muslimana, veoma dragocjen. Isto tako, svaki međunarodni trud i pomak je potreban Palestini i palestinskom pitanju.
Kako mi možemo pomoći Palestincima?
Svaki čin pomoći je bez sumnje veoma važan. Zahvalni smo svakom ko na bilo koji način, putem medija, turističkog predstavljanja Palestine, prevoda literature koja govori o njenom historijatu i dr. Naročito smo ponosni na narodne proteste koji su održani u mnogim glavnim gradovima diljem svijeta, bilo arapskog ili muslimanskog, naročito one u svjetskim metropolama. Muslimani su u tom pravcu bili veoma aktivni i na tome smo im mnogo zahvalni jer sve to ide u prilog rješavanju našeg palestinskog pitanja i problema. U to možemo računati i podršku mnogih zemalja u Ujedinjenim Nacijama. Znate da je 138 država stalo uz državu Palestinu u Savjetu bezbjednosti a 129 zemalja je glasalo protiv američke odluke o proglašenju Jerusalima za prijestolnicu Izraela, dok je 14 zemalja u Savjetu bezbjednosti glasalo protiv odluke američke administracije. Amerika je tada ostala usamljena. Dakle, 14 država je kazalo da je takav odnos veoma štetan i protivan međunarodnom pravu pa je samim tim nelegitiman.
Na kraju, možemo slobodno kazati da je sav civilizirani svijet saznao suštinu problema i činjenicu da je palestinski narod, ustvari, žrtva i da se nad njim vrši genocid i nepravda, zato se moraju ostvariti želje moga naroda koji žudi za životom u miru u svojoj nezavisnoj državi. Uostalom, to je želja i težnja svih naprednih nacija u svijetu.
Razgovarao, Džemo Redžematović
(Rabat, 12. ramazana 1439. / 27. maja 2018.).