Podgorica – Nakon što je zbog vremenskih neprilika privremeno bio obustavljen projekat “Prva džuma u mjesecu“, projekat je nastavljen prvom džumom u mjesecu martu. Ova pozitivna praksa će i ubuduće, spremnošću i angažmanom profesora medrese “Mehmed Fatih” nastaviti da doprinosi čvršćem vezivanju džemata sa medresom, kroz ovakav direktan kontakt.
U nastavku prenosimo dijelove pojedinih hutbi naših profesora.
U Osmanagića džamiji u Podgorici, Senad ef. Alibašić je na hutbi govorio na temu “Međusobni odnosi muslimana “. Sa mimbere efendija Alibašić je govorio o obavezama muslimana prema muslimanima kako bi veza medju njima bila jaca, cvrsca i dugotrajnija. Srž hutbe je bio hadis Božijeg Poslanika a.s. kojeg prenosi Ebu Hurejre r.a.u kome se kaže: Šest je dužnosti muslimana prema muslimanu: kada ga sretneš da ga poselamiš, kada te pozove da mu se odazoveš , kada zatraži savjet da ga posavjetuješ, kad kihne i kaže: ‘Elhamdullilah ‘ da mu kaže: ‘Jerhamukellah’, kada se razboli da ga posjetiš i kada umre da mu odeš na dženazu.”
U prepunoj gradskoj džamiji u Bijelom Polju, Zejno ef. Omeragić je istakao: “Da bi uradio dobro djelo čovjek-vjernik se mora mnogo više potruditi u odnosu spram ružnog djela. Prikrivanje tuđih grijeha, mahana i njihovo neotrikavanje je dio vjere i dobro kojem treba stremit u svakodnevnom životu, i koje nije lahko postići u vremenu kad su teme razgovora svedene na tu razinu. Muhammed s.a.w.s. kaže: “Ko prikrije vjernikovu sramotu kao da je oživio zakopanu djevojčicu iz kabura” (Ahmed).
Na kraju hutbe, zamolio je Allaha dž.š. da omogući pravednost još na ovom svijetu za nevino stradale Bošnjake-muslimane otete u Štrpce, jer na drugom svijetu će ovaj kao i mnogi drugi zločini biti rasvijetljeni i presuđeni od strane Najpravednijeg kadije Allaha dž.š.”
U džamiji u Ulcinju, mr. Ali ef. Bardhi je na hutbi govorio na temu “Tevba-pokajanje”, gdje je istakao: “Tevba obuhvata tri aspekta koje ukupno dopunjavaju proces tevbe. 1- stvari o kojima se mora pokajati 2 – sam taib i njegovo stanje 3 – On kome se obraća taib. Djelovi o kojima se pokajemo su: 1- nezavršavanje dobrih djela i 2- pokajanje o malim i velikim grijesima.”
U džamiji u Milješu, kod Podgorice, Suad ef. Ukoshata je na hutbi govorio na temu “8. mart”, gdje je istakao: “Ako nas optužuju da se pozivom muslimankama da se pokriju onako kako je njihov Gospodar s njima zadovoljan vraćamo 14 stoljeća unazad, mi ih pitamo u koje nas stoljeće vraćaju oni, koji pozivaju na razgolićavanje, jer smo u lekcijama iz Historije učili da se narod u kameno doba oblačio baš onako kako poziva “njihova” moda??! Mi smo ponosni na naše pretke koji su, ne slučajno i bez argumenata, izabrali ISLAM, zasigurno nisu pogriješili! Allah, dž.š., je od samog momenta objavljivanja časnog Kur'ana dao do znanja da je žena ljudsko biće, isto kao i muškarac i da su joj garantovana prava na život, čast, imetak,…, koji je ukinuo zli običaj da se žensko novorođenča zakopa živo, kako ne bi bila sramota za porodicu, i zato za nas muslimane proslava 8 marta ne znači ama baš ništa! S glavom gore nosimo ovaj emanet, ovaj din, koji nas je naučio da je “džennet ispod majčinih nogu” i “da je najbolji među nama onaj koji je najbolji prema našim hanumama”.”
U Rožajama, hutbu je održao Afan ef. Latić gdje je istakao: “Iskoristimo misiju koja nam je data samim rođenjem a to je da Allahova riječ dopre do svakoga, nju ne može koristiti samo jedan čovjek ili narod kako to neki uporno pokušavaju već stoljećima da predstave. Moram kazati da smo mi, muslimani prostora Balkana, po obrazovanju Zapad, a po običajima, tradiciji, kulturi Istok. Zapad nas ne razumije zato što razumijemo Istok, a Istok nas nerazumije zato što razumijemo Zapad. Neko će se našaliti i reći kako smo pametniji i od jednih i drugih. Ima istine, ali to treba gledati kao blago koje trebamo sačuvati kroz već dokazanu toleranciju i sve one odlike koje krase ljude naših prostora. Šta više, ne vjerujem da postoji u tom smislu jedan narod na svijetu. Nema većeg zadovoljstva i počasti od nošenja i prenošenja Allahov eriječi i Njegove milosti.
U suri Fussilet, stoji: “A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: “Ja sam doista musliman!” (33) Dalje , dobro i zlo se ne izjednačuju: na zlodobrim uzvrati pa će ono neprijateljstvo što je bilo između tebe i njega nestati, štaviše, možeš naći istinskog prijatelja. Tražimo li mi takve prijatelje? Imamo mogućnost, jednaku šansu, biti Allahovi namjesnici na zemlji ,halife. Vjerovjesnik, s.a.v.s., je rekao: Onaj ko zahtijeva da se naređuje dobro čini a odvraća od zla, on je Allahov namjesnik na zemlji. Bez obzira šta ko radi od nas, gdje god da radi, ako u srcu ima imalo istinske ljubavi, onima u sebi mogućnost da ponese Božiju riječ, i prenosiće je na način, koji njemu najviše u skladu sa prilikama i poslom koji radi, odgovara. “
U Nizamskoj džamiji u Tuzima, hutbu je održao mr. Behlul Kanaqi, gdje je govorio o glasu unutar čovjeka koji zove njega na dobro djelo a spriječi ga od zla. Musliman treba da prati taj glas da bi poboljšao njegov život sa aspekta ahlaka. Pratijući ovaj glas čovjek će naći istinu kao što hz. Ibrahim našao. Hz. Ibrahim pratijući ovaj glas pronašao je zvijezdice, posle sunce a na kraju, Boga, znači pravu istinu.
U Ulcinj, hutbu je održao Fuad ef. Čekić gdje je istakao: “Numan ibn Bešir, prenosi da je hazreti Pejgamber, alejhisselam, rekao: Primjer ljudi koji se pridržavaju Allahovih propisa i onih koji ih krše, sličan je grupi koja se ukrca na jedan brod, te se jedni smjeste u podnožju broda, a neki na sprat. Potom, kada onima iz donjega dijela zatreba voda, prođu pored onih na gornjem dijelu i tako ih ométu. Stoga pomisle: “Kada bismo u našemu dijelu probušili jednu rupu, ne bismo uznemiravali one koji su iznad.” Ostave li ih oni s gornjega dijela da urade kako su naumili, svi će propasti. A ako ih spriječe u tome, oni će se spasiti, i svi će biti spaseni. (hadis-i šerif bilježi Buharija)
Bog je htio da se na ovom brodu, koji se dunjaluk zove, žive zajedno oni koji vjeruju i oni koji nevjeruju, licemjeri i iskreni vjernici, poslanici i teški griješnici. Pošto, nema drugog prevoznog sredstva do vrtova Dženneta i vatre Džehennama, putnici su upućeni jedni na druge i svi su podjednako dužni da se pridržavaju pravila putovanja. Savjesni putnici uvijek moraju pratiti ponašanje nesavjesnih putnika, kako ovi ne bi svojim nesavjesnim ponašanjem potopili brod. Savjesni putnici ne smiju se posvetit samo svojem životu, uvući u svoje kabine jer svakog trena bi mogao neki nesavjesni putnik potopiti brod. A onda bi potouli na dno mora i savjesni i nesavjesni putnici.
Tako je na dunjaluku draga braćo, ako vjernik ne spriječi zlo ono će potopiti društvo. Grijeh se širi poput vatre tjerane vjetrom, ono što vidimo od grijeha u susjednom mjestu sutra ćemo vidjeti u našem. Ono što vidimo od grijeha kod komšije ili prijatelja vidjećemo sutra u našoj kući, osim ako činjenje grijeha ne spriječimo čim vidimo. Vjernik se nesmije povući iz života, on ne živi sam, on živi u zajednici, zato stalno treba savjetovati i pozivati na činjenje dobra i sprečavanej zla. Na ovom putu vjernici nesmiju posustati, inače posljedice grijeha neće zaobići i njihovu kuću. Kako kaže Uzvišeni u svojoj Knjizi. “Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali zato što su se bunili i uvijek granice zla prelazili: jedni druge nisu od grješnih postupaka koje su radili. Ružno li je zaista kako su postupili ! ( el- Maide 78 i 79 ajet)