Teme o kojima se raspravljalo tokom ovog treninga bile su sljedeće: “Zločin iz mržnje prema muslimanima: Prevencija i odgovor”, “Borba protiv netolerancije i diskriminacije protiv muslimana: Smjernice za nastavnike “, “Borba protiv islamofobije kroz obrazovanje”. Na ovom treningu prisustvovali su aktivisti za ljudska prava i imami iz SAD, Velike Britanije, Švedske, Njemačke, Austrije, Francuske, Švajcarske, Italije, Holandije, Belgije, Crne Gore, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Rusije, Ukraine, Slovačke, Grčke, Moldavije i Mađarske.
Program obuke je bio vrlo intenzivan. Osim teoretskog dijela, koji je tretirao najčešće aspekte diskriminacije, islamofobije, zločina iz mržnje i njihovih indikatora, drugog i trećeg dana održane su radionice. Imami i muslimanski aktivisti iz različitih zemalja uspješno su potvrdili odgovarajuće razumijevanje situacije.
Trening se završio dodjeljivanjem certifikata kojim se potvrđuje kvalifikacija i daje pravo održavanja seminara o učenju vještina spriječavanja i registrovanja zločina iz mržnje i diskriminacije protiv muslimana.
Od dvadeset polaznika ovog treninga troje su bili konvertiti, desetak imama a ostali su bili predstavnici NVO sektora. Ovo govori o činjenici ko i kako govori o islamu u Evropi.
Iz Islamske zajednice Crne Gore trodnevnom treningu u Varšavi prisustvovao je glavni imam u Podgorici i Nikšiću, Džemo Redžematović.
Muslimani Poljske
Prema njegovim riječima u Poljskoj trenutno ima oko 30.000 muslimana, a prije drugog svjetskog rata bilo ih je preko 150.000. Najviše ih je stradalo zajedno s ostalim Poljacima u Katinskoj šumi, ali i 1944. godine kada su okupacione sovjetske trupe srušile 15 džamija i pobile mnoštvo muslimana. Ni njemački okupator nije bio sklon pripadnicima islama. Pretpostavlja se da ih je ubijeno od strane Nijemaca desetak hiljada. Ono što nije učinio rat učinila je asimilacija, a naročito nakon Drugog svjetskog rata. Muftija Ahmed tvrdi da je asimilirano preko pedeset tisuća muslimana i to mahom putem ženidbe i udaje s pripadnicima drugih religija. Poljska je sve do pada komunističkog režima bila jedna od rijetkih zemalja koja muslimanima nije dopuštala gradnju mesdžida niti bilo koje druge vjerske aktivnosti. Od 35 džamija koje su zatečene Drugim svjetskim ratom samo su dvije ostale za upotrebu, sve je ostalo srušeno ili pretvoreno u druge svrhe. Trenutni poljksi Ustav izjednačio je prava pripadnika svih vjerskih zajednica. Naravno da je poljska Katolička crkva ostala neslužbeno državna i njena su prava kud i kamo veća od drugih, pa tako i od muslimana, što je sasvim prirodno. Prema izjavama poljskoga muftije kod Poljaka se javlja vidan interes za islam i njegova rješenja brojnih životnih pitanja. Prema njegovoj izjavi nekoliko stotina Poljaka je prihvatilo islam. Mišljenja smo međutim, a na osnovu brojnih neovisnih izvora da muslimani u Poljskoj još uvijek žive u predrasudama. Islamskoj zajednici još uvijek nije priznato pravo vjeronauka u osnovnim i srednjim školama, još uvijek se sumnjičavo gleda na njihove napore da grade mesdžide i osnivaju druge vjerske ustanove. To cijenimo po nedavnoj vijesti da su stanovnici Varšave protestovali protiv izgradnje Islamskoga centra u Varšavi.
izvori: http://www.islamska-zajednica.hr/svijet_islama/Poljska.pdf
http://www.dw.de/poljski-muslimani-u-moru-katolika/a-4851343
http://www.klix.ba/vijesti/svijet/poljski-muslimani-zabrana-halal-i-koser-klanja-nije-po-zakonima-eu/130911041
pripremio, Džemo Redžematovisz