Pogođen sam i dirnut činom koji se desio u Parizu. Smatram da on nema nikakve veze sa vjerom i islamom.
Ja sam večeras došao ovdje u svojstvu prvog čovjeka Islamske zajednice sa ovom kapom na glavi, koja se zove ahmedija i koja simbolizira jedno vjersko lice. Došao sam sa ponosom sa ovom kapom a obzirom da smatram da ovaj čin nema ama baš nikakve veze sa mojom vjerom, dozvolite mi, ja ću ovu kapu sa moje glave da skinem, jer smatram da na ovu temu ne treba da govorim u tom svojstvu i da ovu temu ne treba da dovodim u bilo kakvu vezu sa mojom vjerom, sa islamom.
Ovo je prije svega kukavički čin, ubijeni su nedužni ljudi, bez obzira šta su uradili i šta su napravili.
Ljudi koji su to uradili, imali su maske. Znate, kad neko nešto ružno uradi ili kad se stidi nečega, ima potrebu da krije svoje lice, da to kukavički uradi.
Postoji pravilo u našoj vjeri, tj. decidno stoji u Kur’anu da ko ubije jednog čovjeka, kao da je ubio cijeli svijet. Oni su dvanaest puta ubili cijeli svijet. Ovo nije bio pucanj u novinare, već u islam i poslanika Muhameda, a.s., a ne da bi se on odbranio.
Neminovno je da treba imati komunikaciju sa ljudima, da ljudi treba da otvore dijalog na svaku temu, da pričaju o svemu.
Poslije svega ovoga što se desilo, lično vjerujem da evropske zemlje treba otvoreno da govore o islamofobiji, koja je sve više prisutna u Evropi.
Prije dva dana imao sam priliku da slušam turskog predsjednika gospodina Erdoana koji je upozorio evropske zemlje da se moraju suočiti sa problemom narastajuće islamofobije u evropskim zemljama.
Dakle, mi smo imali antisemitizam kao vrstu borbe i zaštitu jevrejskog naroda. I mogu slobodno da kažem da je on do nekle urodio plodom.
Moguće je, da budu veće tenzije nakon tragedije u Parizu, ali definitivno vjerujem da će evropska demokratija iz svega ovoga izaći mnogo jača.
Ovaj događaj ne može uticati na međuvjerske odnose u Crnoj Gori i regionu.
Ali morate i presjeći neke stvari da biste izbjegli određene posljedice. Govorimo o Parizu, ne Avganistanu. Nažalost, imamo i ljude iz Crne Gore koji su otišli potpuno normalni u zemlje Evropske unije, a vraćaju se drugačiji, kao da su bili u potpuno drugom svijetu. Ako postoji mišljenje da nekome možete da napravite problem ili da kalkulišete na nivou svjetske politike tako što ćete praviti asocijaciju gdje je unaprijed poznato da je konačno rješenje islam, a u poljima do tog rješenja stavljati teror, rat, prolijevanje krvi onda je to problem i može se vratiti kao boomerang.
Svaka izgovorena riječ se vaga, prije nego što se bilo šta kaže, mora se dobro razmisliti šta se govori. Nažalost, živimo u jednom regionu koji nije zaliječio rane svoje prošlosti. Ono što se je dešavalo u BiH, na Kosovu, u našem okruženju… To su svježe rane. Nažalost, imali smo primjer jedne fudbalske utakmice koja je pogodila cijeli region. Ali mi koji upravljamo određenim institucijama, trebamo dati sve od sebe da bi smo to zaustavili.
Naravno, mi neke stvari ne možemo zaustaviti. Recimo, ja ne mogu da zaustavim, kako kaže jedna arapska poslovica, pticama da lete iznad moje glave, ali, definitivno, mogu zabraniti da prave gnijezdo na mojoj glavi.
Karikature koje su bile dovođene u vezu sa Muhamedom, a.s., svakako jesu za osudu. Ali kada se danas govori o slobodi medija, o slobodi štampe, mora se napraviti jedna paralela između slobode govora i onoga sto je sveto, ili granica uvredljivosti.
Ako je u našoj vjeri, a jeste, zabranjeno predstavljati kroz fotografiju poslanika Muhameda, iako ima konsenzus kompletne uleme, konsenzus islamskih učenjaka na nivou svijeta, da to nije u redu i da je to uvreda za muslimane, onda bi to neko trebao da zna da to što radi je uvredljivo za muslimane. Trebali bi tu da naprave nekakvu granicu između toga.
Međutim, ovo što se desilo u Parizu, apsolutno ne opravdava da se u ime poslanika Muhameda i zbog ovih karikatura može ovo desiti. Apsolutno nema te cijene i nema te karikature koja bi na kraju mogla i smjela da dovede do ovakvih posljedica.
Odgovoriću vam poslanikovim primjerom kada mu je jedne prilike došao neki čovjek i kad mu je svašta ružno i pogrdno rekao u lice. Kad su prisutni drugovi Poslanika htjeli da napadnu tog čovjeka, da se fizički obračunaju sa njim, Poslanik je rekao: pustite ga neka govori. On je sve najgrđe rekao o Poslaniku. Kasnije dolazi drugi čovjek koji se pohvalno izrazio o Poslaniku. Poslanik je rekao i jednom i drugom: da, u pravu ste. Nakon čega su ga upitali, kako Poslaniče, ovaj vam svašta kaže a vi mu odgovarate da je u pravu. Kaže Poslanik: čovjek je čovjeku ogledalo. On je u principu u meni vidio sebe. I ovaj koji je lijepo govorio o meni i on je u meni vidio sebe. Tako da, to bi bio i odgovor Poslanika, a.s., na sve ove karikature i na sva ova dešavanja koja smo nažalost imali priliku da vidimo a kamo sreće da nismo, i jedno i drugo.