Hvala Allahu, Održavatelju svih svjetova, (nama znanih i neznanih), Sveopštem Dobročinitelju, Milostivom, Vladaru Sudnjeg dana.
Bože Samo Tebe obožavamo i samo od Tebe pomoć tražimo!
Uputi nas na put ustrajnih, na put onih kojima Si darovao Svoje blagodati, a ne na put onih na koje Si Se rasrdio i koji su zalutali.
Bože blagoslovi Muhameda a.s i porodicu njegovu, kao što si balogoslovio Ibrahima a.s.
/Abrahama i porod njegov.
Draga braćo – danas je Bajram, ‘Idu-l-fitr, što u prevodu znači “Proslava povrataka čovječanstva iskonskoj prirodi u kojoj Allah dž.ž. ljude stvara.” Ramazanski bajram, za nas muslimane, je novo rođenje.
Mjeseca dana sustezali smo se od: prizemnih želja, prohtjeva, požuda, oholosti nefsa, uznositosti porodičnog porijekla i nadmenosti nacionalne pripadnosti. Čitali smo Ku’ran, obavljali namaz, učili dove, kako bismo čistog srca i duše vidjeli sebe i svijet oko sebe.
Pokušali smo da se rasteretimo svega onog što je Allah dž.š. definisao riječima “Oči nisu slijepe, već srca u grudima” (22:46). Svaki musliman je duboko promišljao u noćima ramazana da se nije ogriješio o zavjte božije: prema sebi, komšiji ili prijatelju.
U duhu Kur’anske poruke “O vjernici živite svi u miru” (2:208), sofru za vrijeme iftara smo dijelili sa nama znanim i neznanim ljudima, podsjećajući sebe i druge da Allahove balogodati su nepresušne ako ljudi žive u zajedništvu, slozi i ljubavi. Te da je šejtan taj, koji unosi nemir u srca ljudi strahom za egzistenciju, kako u Kur’anu stoji “Šejtan vas plaši neimaštinom i navraća vas da budete škrti, a Allah vam obećava oprost i nagradu svoju, Allah je neizmjerno dobar i zna sve” (2:268).
Nakon ramazana, ne samo da istančanije vidimo i čujemo, nego mnogo bolje osjećamo i razumijemo svijet u sebi i oko nas. Intezivnije osećamo izazove našeg, crnogorskog društva, čiji je neizostavni element muslimansko biće, duh i kultura.
Sa svima Vama koji činite ovo društvo i koji pratite prenos Bajrama preko TV ekrana, želimo danas podijeliti našu bajramsku radost i ramazanksa promišljanja, o našim zajedničkim izazovima.
Svaki pojedinac treba biti zahvalan Bogu na blagodatima kojim nas Uzvišeni Bog svakog trenutka obasipa. Jer, kada neki dar Božiji, na pravi način ne koristimo i Allahu na njemu ne zahvaljujemo, On Uzvišeni ga se Sebi povuče.
U prethodne dvije godine pandemije, Bog nam je uskratio blagoslov zajedništva, porodice, rodbine i prijateljstva. Sve ove blagodati smo u svijetu digitalnog društva počeli zapostavljati i podništavati još i ranije.
Oduzimanjem blagodati, On nam ponekad šalje poruku da ih budemo svjesniji i vše ih cijenimo.
Zato danas s pravom strahujemo i dragog Boga molimo da nam ne uskrati:
• blagodat hrane, usljed naše ljenosti i podcjenjivanja poslova vezanih za obradu zemlje i uzgajanje stoke;
• blagodat porodice, zbog širenja nemorala;
• blagodat zdrave omladine, zbog ekspanzije korištenja opojnih sredstva, zanemarivanja njihovih potreba i ne otvaranja novih radnih mjesta, koja bi ih zadržala da služe svom naradu i državi;
• blagodat znanja, zato što se odgojem i obrazovanjem, sve više bave neodgojeni i neobrazovani;
• blagodat države, zbog zanmarivanja njene uloge i značaja;
• blagodat mira, zbog širenja mržnje i netrpeljivosti;
Također, sa Vama želimo podijeliti razlog zašto smo se odlučili da prenos Bajram namaza organizujemo u prelijepoj Husein Pašinoj džamiji.
Ona je ukras ovog grada, ponos svih Pljevljaka i ono čime se muslimani Crne Gore i država mogu dičiti pred svjetskom kulturnom baštinom.
Koliko nam je namjera bila da prikažemo raskošnost ove ljepotice i doprinos koji su muslimani dali Pljevljima, nekadašnjoj Taslidži; isto nam je namjera da evociramo sjećanja na neke nemile događaje i pogubne politike koje pamti ovaj grad.
A sve sa željom, da se slični događaji i ideologije, u budućnosti, ne bi ponovili.
Na dan bajrama, sigurno, ne bismo se prisjećali tih neveselih događaja , da u skorije vrijeme se nisu ponavljali i ponovo unijeli nemir u srca Pljevljaka. Te da su vinovnici tih nedjela iz prošlosti, a i ovih iz sadašnjosti, bili izvedeni pred lice pravde.
Dva dana prije početka agresije na BiH, ovdje u Husein pašinoj džamiji, 4 aprila 1992 godine, tačno prije trideset godina i 28 dana, Radio Televizija CG, prvi put, organizovala je direktan prijenos bajram namaza.
Bajram namaz predvodio je Reisu-l-ulema Islamske zajednice Jugoslavije rahmetli Jakub ef. Selimoski.
Noć uoči bajrama postojale su ozbiljnje prijetnje, da Bajram u Pljevljima neće biti dan radosti, već tuge i žalosti. Hvala dragom Bogu, da se nije realizovalo ono što su neki planirali u toj noći.
Naravno, ne njihovom voljom, nego Božijim određenjem. Kako se kaže “čovjek snuje a Bog određuje”.
Mržnja i netrpeljivost, utemeljeni na mitološkim uvjerenjima da ovaj grad i država pripadaju samo nekima, imali su za posljedicu da je na hiljade Pljevljaka danas razasuto po svijetu.
Pljevaljski muslimani: dostojni, mudri i prirodno intelegentni, kakvi su oduvjek bili, svojim zananjem i umijećem postigli su značajne društvene položaje u državama u kojim su se naselili.
A sad ja pitam raspiratore mržnje i progonitelje: šta su Pljevlja dobila! Odgovoriću Vam, puste mahale, sela i zaseoke. Sad i oni koji su protjerivali, napuštaju ovaj grad.
Zaslijepljeni mržnjom, kreatori tih ideja, valjda nisu primjetili, a i danas ne primjećuju, da u ovom gradu postoje džamije i hramovi stari vjekovima. Husein Pašina džamija i Manastir “Sveta Trojica” svjedoče viševjekovni mir i harmoniju, koji su uživali mještani nekadašnje Taslidže.
Pa, bogomolje i hramovi se prave samo u vremenima mira, a ne nikako rata i nasilja.
Novo lice Pljevalja, po njihovoj mjeri, bila je munara bez džamije na Jaliji. Munara je poput siročeta stajala nad zgradom Elektroprivrede, sagrađenoj na ruševinama nekadašnje džamije, svjedočeći posrnuće slavne prošlosti ovog grada. Grada koji se nekad uzimao za primjer kulture suživota muslimana i hrišćana.
Koristim priliku, da se zahvalim onima koji su osjetili potrebu, da navedenu zgradu Elektroprivrede vrate u vlasništvo Islamske zajednice.
Danas se u selu Raščićima u Bukovici, u džamiji obnovljenoj 2017 godine, koju su četnici spalili 1943 godine, a njenu kamenu munaru njihovi ideološki nasljednici srušili eksplozivom 20. maja 1993. god., po prvi put, klanja Bajram namaz. Bukovičani su se sakupili iz svih djelova svijeta, da svojoj djeci pokažu mjesto odakle potiču i da ih posavjetuju, da zlo nikom nije donijelo dobro. Što svjedoče pusta sela Bukovice.
Ali hvala Dragom Bogu, da u Pljevljima postoje i oni Pljevljaci, nemuslimani, dobri ljudi. Ima među njima i onih koji poste u najčasnijoj noći Ramazana, Lejletu-l-kadr. Tada oni zijarete Husein Pašinu džamiju, poštujući tradiciju Sakali-šerifa i pritom dijele radost mjeseca Ramazana sa svojim komšijama muslimanima.
Vjerujemo, da njih ima više nego ovih prvih. Ali, da bi nadjačali glas onih koji pokušavaju nametnuti sliku Pljevalja, drukčiju od one koju svjedoče dvije vjere, koje se vjekovima prepliću u ovom gradu, Oni moraju biti glasniji.
Svim muslimanima u Crnoj Gori, dijaspori i svijetu čestitam Ramazanski Bajram, Ramazan šerif Mubarek Olsun.
Uz molbu Dragom Bogu, da hurmetom mjeseca Ramazana skine grijehe sa naših srca i probudi u nama dobrotu, blagost, samilost i ljubav.
Gëzuar bajramin!