Allah Uzvišeni ima svoja plemenita svojstva, i uzvišena imena. Svako od ovih svojstava, upućuje na savršenstvo Njegovog bića i Njegovih osobina. Najprisutnije, najčešće ponavljano, dominantno svojstvo kojim se Allah predstavlja robovima svojim, je svojstvo milosti. Sve osim jedne kur'anske sure počinju bismillom, riječima: „U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.“ On je – prema Kur'anu – Onaj čija milost obuhvata sve. Nenadmašna divota plemenite vjere islama, leži u činjenici da Uzvišeni Allah, od muslimana traži ono što im On najviše daje! Uvijek potencira da je On Milostivi, Samilosni! I putem svog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., poručuje nam: „Nema milosti za onoga ko milostiv nije“. Na drugom mjestu: „Milostivima će se Svemilosni smilovati, milosni budite prema onima na Zemlji, da prema vama budu milosni oni na nebesima.“
Milost (arapski – rahmet), gravitacija je koja pravom putu privlači najveći broj vjernika. Znajući da je Allah Milostivi i Samilosni, ne nemilosrdni osvetnik, čovjek sa puno više zadovoljstva prihvata da uđe pod okrilje Milostivog. Rigidnost, grubost i žestina u vjeri, fasada su slabih karaktera, i parametri elementarnog nepoznavanja Stvoritelja. Oni koji nisu spoznali Stvoritelja kao Milostivog, spremni su na nemilosrdnost prema stvorenjima. Od davnina, ovo tlo pod nogama i ovo nebo nad nama, pamti kratak karakterni opis, kojim bi se koncizno reklo za nekog ko je milostiv: „Merhametli je, baš ko’ da je musliman.“ Ako nas nema na mapi milostivih prema ljudima, neće nas biti ni na mapi od Allaha milosti zaslužnih. A uveliko bode oči to što danas, na licu Zemlje, teče krv među muslimanima. Bratoubilački ratovi, surovi i bezdušni, prepiranje u beskraj oko dosljednosti, predanosti misiji… to je stvarnost mnogih muslimanskih društava današnjice.
A milosti mora imati svugdje gdje ima kontakta među ljudima. Kao što jutra mora imati kad god Sunce izađe, tako i milosti mora biti među muslimanima, u bilo kojoj situaciji se našli. Možda mislimo da od Allaha zaslužujemo više, ili bolje? Adresa na kojoj se to da provjeriti je ovdje na Zemlji. Možda oni sa kojima dolazmo u dodir, zaslužuju od nas i više i bolje!
To je nauk koji naslijedismo od našeg voljenog pejgambera, Muhammeda, s.a.v.s. U predaji koju bilježi hadiski autoritet ebu Davud, bilježi se slučaj čovjeka po imenu Ebu Mes’ud el-Bedri, r.a. Ovaj čovjek pripovijeda: „Tukao sam štapom svog slugu, zbog neke krivice, kad čuh glas iza sebe: „Znaj, o Ebu Mes’ude…“ Ostatak riječi ne čuh, od žestoke srdžbe koja me bješe obuzela. Kada mi se glas približio, prepoznah da pripada Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. On mi veli: „Znaj, o Ebu Mes’ude, da je Allahova moć nad tobom, veća od tvoje moći nad tim mladićem.“ Tada rekoh: „Poklanjam mu slobodu, radi Allahova zadovoljstva, o Allahov Poslaniče!“ On tada reče: „A da nisi tako učinio, Vatra bi te spržila!“ Jedna tipična situacija, prisutna u svakom društvu u svakom vremenu: odnos nadređenog i podređenog. Ogromna pozornica milosti, gdje onaj što čezne za milošću, istu neprekidno i nepresušno daje. U drugoj predaji se veli da je došao čovjek kod Allahova Poslanika, s.a.v.s., i upitao ga: „Koliko da opraštam svom slugi?“ Muhammed, s.a.v.s., je odgovorio: „Svakoga dana, sedamdeset puta“.
Danas, kada se često za jednu grešku ostaje bez posla, muslimane njihova vjera uči da milošću i praštanjem, makar sedamdeset puta dnevno svojim podređenima, zaslužuju Allahovu milost. Milost nema krajnje granice, divna je kad se nađe kod čovjeka, ali je najljepša kad se nađe pri onome ko je kadar da kazni, pa se smiluje. Svaki tren ugašene srdžbe, pitki je studenac Allahove milosti. Neka se milost uvijek pri nama nađe. Neka nas po njoj poznaju, pominju i pamte. Milost prema ljudima je ključ njihovih srca, jer je Allah svome Poslaniku poručio: „A kada bi bio osoran i gruba srca, oni bi se od tebe razbježali“. Milost dugujemo svojoj tradiciji, svom imenu, misiji našeg Poslanika, s.a.v.s., i dobroti našeg Gospodara!
Enis ef. Burdžović