U vrhu liste najčešće postavljanih pitanja onima koji su bliski praktičnoj vjeri, koji su učeni u vjeri ili se za takve izdaju je: „Kako do najefikasnijeg spasitelja koji će iz mog života da protjera zle džine, šejtane, sihire“?
I pored toga što repertoar pitanja ima više varijacija na temu, ne iznenađuje više vrsta interesovanja koliko raznovrsnost profila ljudi „tražitelja spasenja.“
Ključna zabluda nije lakovjernost prema šejtanovim zamkama. Ključna zabluda je bježanje od svoje odgovornosti. Šejtan je vrlo sposoban strateg, ne razbija kapije, ne ruši zidove našeg bića i karaktera. On suptilno ulazi na vrata koja ostavimo otključana, dolazi da dovrši posao tamo gdje smo ga sami započeli. Nije ključno pitanje je li neka zla baba iz Jermenovaca bajala i poslala nam sihire i crnu magiju, već jesmo li sami svoj život učinili dostupnim šejtanovom djelovanju. Nije pitanje je li nam neko poželio sihirom napakostiti, već pitanje koje trebamo sebi postaviti je: „Da li smo šejtanu olakšali posao u našim psiho-moralnim posrtajima?“ Dovoljno iskreno prema sebi, ako to pitanje umijemo postaviti, nećemo imati potrebu da ga postavljamo iscjeliteljima, bijelim magovima, „hodžama“ i vidovitim spasiteljima.
Ključno što želim reći je to da: iblis, šejtani, džini, nevidljive vojske zla i zlog uticaja, naši su drevni i prvi neprijatelji. „Šejtan vam je zaista, otvoreni neprijatelj,“ kaže Kur'an. To je nepobitna činjenica. Međutim, šejtan nije detektovan kao jedini krivac. Poslednji potez je naš. Šejtanov je nagovor, naša je odluka da li ga poslušati ili izabrati često teži put, da mu se odupremo i odaberemo pokornost Allahu, moralan život, čestitost, poštenje. Tada šejtan nailazi na bedem, i on drugog mehanizma osim nagovora nema.
U dijelu ajeta iz sure Ibrahim, Allah nam prenosi ono što će šejtan na Sudnjem danu reći onima koji su ga slijedili. „…Ali ja nisam nikakve vlasti nad vama imao, samo sam vas pozivao i vi ste mi se odazivali; zato ne korite mene već sami sebe,…“ (Ibrahim, 22) Mnogo je korisno da ovaj ajet shvatimo sada, ne na Sudnjem danu kad već bude kasno. Dakle, šejtan sam će priznati da NIKAKVE VLASTI nad nama nije imao. Zato prije nego šejtana optužimo da nam je upropastio život, zapitajmo se kad smo to odlučili da ga poslušamo. Ključni trenutak: kad smo mu to otvorili vrata? On je došao sa nagovorom, ne sa artiljerijom.
Drugi bitan momenat: Jedna zabluda ne smije da odvede u drugu. Ono što šejtan najviše mrzi je istina i vjerovanje u nju, a Allah je najveća istina Svemira! Zato što više vjere u Allaha, to je manje pristupa šejtanu. Ako je prva zabluda da je samo šejtan uzrok nevolja, druga je zabluda da će nas „tretmani iscjelitelja“ spasiti, bez da promijenimo život.
Da je ova druga zabluda jako snažna, govori zastrašujući armija spasitelja, čije su metode „liječenja“ sve inventivnije do granice nezdravog humora, ali sasvim isplative. Brojnost vračara u jednom društvu i vremenu je pokazatelj odsustva istine i vjere. Kako kažu iscjelitelji: jedino čista želja da se nevoljnicima pomogne navodi ih da se reklamiraju i pomažu. Tako je „najpoznatiji hrvatski iscjelitelj“ Josip Grbavac – Braco za vikend u Beču zaradio 7000 eura. On liječi pogledom. Stajao je u dvorani 3 minuta i 47 sekundi, i samo gledao nevoljnike. Zaradio je pomenuti novac jer je ulaznica koštala „simboličnih“ 10 eura. Toliko o želji da se pomogne i o svijesti širokih masa koje prevarantima pune džepove.
Većina onih koji odu da im neko pomogne, nisu nikada pokušali da pomognu sebi prije toga. Okrivili su šejtana, koji opet nema nikakvu moć da im poremeti život – osim nagovora na zlo, a svoju nedužnost su stavili ispred svega.
Spasonosna parola je: „O, vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i obavljanju namaza! Allah je doista na strani strpljivih.“ (El-Bekareh, 153)
Više će jedan sabah namaz da odagna šejtana i poremeti sihira, nego bataljon iscjelitelja i magova. Bjekstvo od šejtana ima samo jedan pravac: ka Allahovom zadovoljstvu i onome što On voli.
Enis Burdžović