Osnovne intencije šerijata – Daruriyat al-hamsa – vjera, život, imetak, potomstvo i čast
U ovom modernom svijetu vožnja prevoznim sredstvima je postala nužda. Ako se prevozno sredstvo ranije smatralo luksuzom, danas je to stvar bez koje se jednostavno ne može.
Prevozna sredstva se u Kur’anu spominju u sljedećim ajetima:
“I konje, i mazge, i magarce – da ih jašete, i kao ukras – a stvoriće i ono što ne znate (En-Nahl: 8);
„Onaj koji stvara stvorenja svake vrste i daje vam lađe i kamile da putujete“ (Ez-Zuhruf: 12).
Postoji i niz drugih ajeta koji spominju tradicionalna prevozna sredstva.
Glavni uzroci saobraćajnih nezgoda na putevima su vožnja pod dejstvom alkohola i prekoračenje propisane brzine. Oba faktora tih nezgoda su kategorički zabranjeni u islamu. Alkohol je zabranjen u Kur’anu:
„O vjernici, vino i kocka i kumiri i strjelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite (El-Ma'ide: 90).
A Muhammed, s.a.v.s., je rekao da je alkohol majka svih zala.
Isto tako, rekao je da žurba dolazi od šejtana.
Šerijatsko pravo svojim intencijama, među ostalog, nastoji sačuvati pet stvari: vjeru, život, imetak, čast i potomstvo. Ove intencije su poznate pod imenom darurijat al-hamsa. Poštujući ove principe šerijata vjernik čuva svoj život kao i život drugih učesnika u saobraćaju.
Pored ovih pravila i šerijatskih intencija, u filozofiji islamskog prava nalazimo i drugi bitan prinip, “La darere ve la dirar”, “Nema štete ni oštećenog” a to je izreka Muhammeda, s.a.v.s.
Neminovno je da vozači koji konzumiraju alkohol u malim ili velikim količinama i koji obično žure, da će napraviti štetu sebi ili drugima.
Oni koji nisu pod dejstvom alkohola niti voze brže od propisane brzine kretanja moraju se upravljati prema standardnim znakovima na putu. Vozači su dužni pridržavati se svih propisa koje izdaju nadležne službe kojima se garantira bezbjednost učesnicma u saobraćaju. Službe imaju pravo propisati odgovarajuće, pravedne i dostatne kazne kako bi se spriječilo narušavanje ovih propisa vezanih za upravljanje motornim vozilima i korištenje puteva. Kršenje ovih propisa, gledano sa šerijatskog aspekta, dovodi do uznemiravanja drugih i nanošenja štete. Kada je uznemiravanje ljudi na putevima jedan od velikih grijeha, kao što se očituje iz Vjerovjesnikovog, s.a.v.s., hadisa, šta onda reći za nanošenje štete ljudima na putevima? Zasigurno šteta proizalazi iz nepravilnog korištenja motornih vozila ili nepridržavanja uputa koje postavljaju nadležne službe, a to se ogleda u sljedećem: Prolazak kroz raskrsnice dok su na semaforima crvena svjetla, vožnja motornog vozila suprotnim pravcem, vožnja brzinom koja je veća od propisane, pogrešno preticanje, nepridržavanje granica označenih linijama, iznenadna promjena putne trake, kršenje prava prvenstva prolaza, prijevoz opasnih zapaljivih materija unutar naseljenih područja, upravljanje motornim vozilom bez vozačke dozvole ili sa manje godina od propisanih, ostavljanje motornih vozila na vanjskim putevima bez postavljanja znakova, bježanje učesnika u saobraćajnoj nesreći sa mjesta nesreće, upotreba neispravnih motornih vozila, zaustavljanje vozila na opasnim mjestima unutar gradova, nesmanjivanje brzine prilikom približavanja mjestima u kojima se nalaze škole, raskrsnice, prevoji, neupotreba ‘žmigavca’ prilikom skretanja lijevo ili desno, vraćanje unazad u opasnim okolnostima, stavljanje većeg broja putnika od dozvoljenog u javnom prevozu, neostavljanje dovoljnog razmaka između prevoznih sredstava, zaustavljanje na mostovima i tunelima, konzumiranje hrane, pića i upotreba mobilnog aparata tokom vožnje, itd. U islamu je inače alkohol zabranjen a njegova zabrana je jačeg intenziviteta kada je u pitanju upravljanje motornim vozilom jer se u takvom stanju šteti sebi a i drugima.
Važno je spomenuti mišljenje šejha Karadavija koji kaže da onaj ko upravlja vozilom većom brzinom od dozvoljene pa tom prilikom izgubi život smatrat će se suicidom i za to će čovjek snositi odgovornost na Sudnjem danu.
Pod uznemiravanje drugih, što dolazi kao rezultat prekršaja pravila u saobraćaju, spada i ometanje saobraćaja vožnjom manjom brzinom od propisane. Također, tu spada i korištenje ‘dugih’ svjetala prilikom susreta vozila, bacanje otpada kroz prozore vozila, te brzopleto upravljanje vozilom.
U ogranke imana Vjerovjesnik, s.a.v.s., ubraja uklanjanje grane s puta. Zamislimo samo kada nam Vjerovjesnik, s.a.v.s., preporučuje da uklonimo ono što smeta ljudima da bezbjedno prolaze i odlaze do svojih odredišta, to je ujedno i savjet za nas da čovjek svojom nesavjesnom vožnjom ne smije ugroziti i dovesti u pitanje ne samo dospjeće do željenog mjesta nego i sami život putnika, odnosno, vozača (učesnika u saobraćaju).
Brzi ritam života, brza hrana, brza vožnja i druge nametnute stilove života islam ne podupire, već se zalaže za promišljeno i dostojenstveno življenje. U hadisi šerifu Muhammed, s.a.v.s., kaže: “Što se mene tiče, ja ne jedem niti pijem stojeći.” Ali kako napomenusmo, ovo su razlozi da čovjek negdje kasni i pribojavajući se gubitka posla ili manjka u zaradi, podliježe instiktu brze vožnje. Što je čovjek bliže vesternizaciji života, dalji je od vjere i spokojstva u svim životnim segmentima.
Nije rijetka prilika da se tokom odlaska na odredište čovjek premori. jer bez prekida i odmaranja vozi preko 8 sati pa često na taj način stradaju cijele familije. I naše duše i naša tijela trabaju relaksaciju i ne trebaju se forsirati. Ovdje je mjerodavna narodna izreka, polako idi da bi na vrijeme stigao.
Ali isto tako kao što vozači imaju dužnost da poštuju saobraćajne znakove i pravila koja važe na putu, isto tako imaju pravo da im se osigura bezbjedan kolovoz, da se znaci postave na vidljiva mjesta, te druga drumska signalizacija bude uredna i adekvatna.
Iz prethodno rečenog se očituje da je potpuno poštivanje propisa učešća u saobraćaju jedno od prava pojedinaca jednih prema drugima. Također, kazne koje propisuju službe za one koji naprave prekršaje su nužne kako bi se sačuvala prava čovjeka kao učesnika u saobraćaju, jer korištenje puteva je jedna od nužnosti u starijem i novijem dobu. Poznato je pravilo u islamskom pravu koje kaže: „Ono čime se isključivo može upotpuniti jedna obaveza i ono postaje obaveza.“ Obaveza čuvanja života na putevima može se ispuniti samo poštivanjem propisanih pravila saobraćaja i propisivanjem kazni za one koji ih krše. Stoga su ovi propisi i kazne dozvoljene u Šerijatu, jer spadaju u jedan od oblika šerijatske politike i čuvanja opštih koristi ummeta,odnosno čovječanstva.
Često dok putujemo desi se da mitom izbjegnemo plaćanje propisanih kazni. Treba napomenuti da je uzimanje i davanje mita zabranjeno hadisom poslanika Muhammeda, s.a.v.s., i da je bilo koja vrsta korupcije u islamu zabranjena. Onaj ko jednom plati kaznu zbog nepoštivanja saobraćanih propisa, sigurno će bolje razmišljati o bezbjednosti od onog ko to mitom izbjegava. Na kraju krajeva, nepoštivanjem pravila vozač dovodi i svoj život u opasnost.
Međutim, i pored čovjekovog truda i nastojanja da ispoštuje koliko je u svojoj moći pravila saobraćaja, desi se da tuđom krivicom on nastrada ili doživi nesreću. Zato, svako ko sjedne za volanom neka prouči putničku dovu koja glasi:
“Allahu ekber, Allahu ekber, Allahu ekber. Subhane-l-lezi sehhare lena haza ve ma kunna lehu mukrinine, ve inna ila Rabbina le munkalibun. Allahumme inna nes‘eluke fi seferina haza el-birre, ve-t-takva ve mine-l-‘ameli ma terda. Allahumme hevvin ‘alejna seferena haza va-tvi’ ‘anna bu‘dehu. Allahumme Ente-s-Sahibu fi-s-sefari v-l-halifetu fi-l-ehli. Allahumme inni e'uzu bike min va‘sai-s-seferi ve keabeti-l-menzari ve su i-l-munkalebi fi-l-mali ve-l-ehli” – A poslije povratka bi dodao: “Ajibune, ta ibune, ‘abidune, li rabbina hamidune”
– Allah je najveći, Allah je najveći, Allah je najveći. Neka je slavljen Onaj Koji nam je omogućio ovo putovanje, a mi ga ne bismo bili sposobni obaviti sami. Mi se, doista, Gospodaru našem vraćamo. Allahu, molimo Te da nas prati dobro na putu našem i odanost Tebi, a od naših djela samo ona kojima si Ti zadovoljan! Allahu, olakšaj nam ovo putovanje, a razdaljinu njegovu podnošljivom! Allahu, Ti si Gospodar na putu i Čuvar u porodici, zato – zaštiti me od zamora i nesreća na putu, te tuge koja bi me mogla zadesiti zbog imovine i porodice! –
A, kada se povrati kući s puta, prouči se ista dova i još doda:- Vraćamo se i trajno kajemo, Allahu svome pobožni i zahvalni!
Džemo Redžematović
super