Događaji su orjentiri vremena. Oni nadžive vrijeme u kom su se desili onda kada se iz njih razumije univerzalnost poruke. Takav događaj je noć Isra’ i Mi’radža, čudesno putovanje u dijelu noći, u kom je Muhammeda, s.a.v.s., melek Džibril odveo iz Mekke u Kudsi-šerif. To što ga zovemo čudesnim (ono to nedvojbeno jeste) ne znači da je pouka ovog putovanja čudesna formula lahkog postizanja velikog uspjeha. Ono što je Muhammed, s.a.v.s., doživio na ovom putovanju ima brojne pouke, veličinu, značenje. To sve teško može stanuti u jedan članak, a namjera mi nije da pripovijedanjem prosto vizualizujemo doživljeno. Namjera mi je da pokušamo nositi sa velikim uspjesima, a ovo putovanje to sigurno jeste. Ovako:
Veliki uspjesi mogu biti i veliki neprijatelji čovjeku ako nije spreman da se sa njim nosi. Prva stanica putovanja je Mesdžidul-Aksa, u Kudsi-šerifu. „Slavljen neka je onaj koji je svoga roba u dijelu noći preveo iz Hrama časnog u Hram daleki“… Mesdžidul-Aksa, Muhammed, s.a.v.s., u njemu predvodi namaz vjerovjesnicima.
Musliman koji je kročio u Kudsi-šerif nakon Muhammeda, s.a.v.s., je njegov halifa Omer bin Hattab, r.a. Nije ušao u Jerusalim nošen čudesnim Burakom, već hodeći pješice, sa sedamnaest rupa na svojoj odjeći. Sedamnaest “ordena skromnosti” velikana – vladara. Patrijarh jerusalimski je rekao da će ključeve grada predati čovjeku koji dođe hodeći pješice dok njegov sluga bude jahao. Tako je bilo najavljeno u prijašnjim spisima. Drugi znak su „ordenje skromnosti“ na odjeći Omerovoj, znaci skromnog osvajača. Osvajanje Kudsa, prve stanice Isra’ i Mi'radža i prve kible muslimana, veliki je uspjeh Omera i islamskog ummeta. Je li ovaj veliki uspjeh Omer, r.a., proslavio organizujući veliko slavlje, pjesmu? Je li se šepurio među svijetom, likovao i svetio se poraženima? Ne. Omer, se spustio na ono zbog čega je Muhammed, s.a.v.s., uzdižen na Mi'radžu. Pao je na sedždu zahvalnosti, a zatim zaplakao. Zaplakao od sreće? Ne, Omerove suze su nosile aromu gorčine. Pitali su ga zašto tuguje nakon ovako velikog uspjeha?
أخشي أن تفتح عليكم الدنيا فينكر بعضكم بعضا و ينكركم أهل السماء عند ذلك
„Plašim se da vam se Dunjaluk ne otvori (blagodatima svojim) pa da počnete negirati jedni druge, pa da vas nakon toga negiraju stanovnici nebesa“.
Omerova briga nije bila kako ćemo ostvariti uspjehe ovog svijeta, već kako ćemo se ponijeti prema tom uspjehu. A opravdanost njegovih gorkih suza danas se vidi svugdje među nama. Muslimani se za svaki uspjeh otimaju, prisvajajući ga negiraju zasluge jedni drugima. I onda ih negiraju meleki, pa imamo uspjehe a nemamo bereketa u njima. Uspjeh brata muslimana u našim očima gubi sliku uspjeha, u našim ušima gubi notu pobjede, samo zato što ga nismo mi ostvarili. Jesmo li realni tražeći da nas ostali priznaju, kad imamo ozbiljan problem da priznamo jedni druge? Zato što mi danas negiramo jedni druge, Mesdžidul-Aksa je u rukama trećih! Strašno je koliko si bio u pravu Omere, Allah tobom bio zadovoljan, plačući na sedždi, prije 1420 godina.
Još nešto: Podliježemo pomodarstvu da svaki poseban događaj iz historije islama nosi sa sobom poseban ibadet. Traže vjernici posebne ibadete za ovu vrijednu noć. Čudesna je noć, čudesan ibadet, koji sa malo truda donosi mnogo uspjeha. Hoćemo da vrijeme mijenja nas, da nam donosi uspjehe, a ne da mi mijenjamo vrijeme i sami klešemo svoje uspjehe. A posebnost ove noći, u njoj je propisan namaz, Mi'radž vjernika. U sunnetu Poslanika, s.a.v.s., nema predaje koja izdvaja posebne, čudesne ibadete rezervisane za ovu noć. Ne tražiti poseban namaz, jer suština je: ti si poseban kada klanjaš! Ibadet je svijest da si rob. Ibadet je držati se propisanog svakodnevno, ne maštati o sporadičnim i čudesnim šansama. Ne tražiti sjevernije od sjevernog pola, ne tražiti posebne namaze za ovu noć, već činiti sebe posebnim držeći se namaza propisanih. Ova vjera je dobila u noći Isra’ i Miradža svoj najsnažniji stub. Namaz je propisan na nebesima, da bi se obavljao na Zemlji. Propisan u noći Mi'radža, da bi se klanjao svakog dana i svake noći. U ovoj vjeri nema prečica, svaki korak ka uspjehu čeka naša stopala. Ne čekajmo da se Zemlja okrene ispod naših stopala da bi nas učinila svjetskim putnikom. Učinimo prvi korak, i ne zaustavljajmo se.
Enis Burdžović