Onaj koji gleda samo ovaj svijet je na pola puta. On vidi samo jedan dio istine. No priroda istine, je takva da ako je polovična onda ona nije istina, već laž. Zamislite čovjeka koji jednu knjigu procjenjuje na osnovu boje njenih korica, a da je ne pročita, ili čovjeka koji živi u pustinji i gledajući svaki dan pijesak donese zaključak da ne postoji mjesto na svijetu gdje ima šume . Ljudi koji grade svoj život na jednom dijelu istine žive u laži. Poslanici kao ljudi, koji su pozivali istini, morali su vidjeti izvan granica ovog svijeta, morali su božijom riječju da uvjere ljude da su džennet i džehennem istina, da je dunjaluk samo jedna od prolaznih faza ka potpunoj spoznaji.
Govoriti o onom svijetu je teško, hiljade perdi nas odvaja od tih svjetova, ali to neznači da ne postoji. Iskustvo nam ovdje nemože pomoći puno, za života ljudi nisu mogli iskusiti vatru džehennema ili miris dženneta. O onom svijetu možemo govoriti samo jezikom objave.
Allah dž.š. je dao da neki od predvonika ljudi, poslanici, da bi mogli prenijeti istinu morali su je i doživjeti. Poslanik a.s. je iskustvo sa Istinom imao u noći Miradža, u kojoj je prošao zastore sedam nebesa , granicu sidretu-munteha i neposredno razgovarao sa Allahom dž.š. . U noći Miradža perde su pale i Poslaniku a.s. se pokazala potpuna Istina. Ovaj događaj muslimani su isformalizovali sa pitanjima, da li je Poslanik a.s. duhom i tijelom ili samo duhom bio na Miradžu, kako je izgledao Burak, da li je Poslanik a.s. vidio Allaha dž.š. ili nije. U svim tim pitanjima zaboravilo se na suštinu Miradža I poruke ovog događaja.
Na vrelu mudrosti Poslanik a.s. nas je podučio:
1) Ako slijedite put Islama onda slijedite moj put u cijelosti
U prvom redu događaj Miradža je još jedan od izazova za materijaliste, kao i potvrda vjere vjernika. Kada se vijest o noćnom putovanju Poslanika a.s proširila među Kurejšijima, nije bilo kraja sreći mušrika, sada su imali dovoljno argumenata da proglase Poslanika ludim. Jedan broj muslimana je bio zatečen, posumnjali su u mogućnost da Poslanik a.s. prevali u jednoj noći put od Meke do Jerusalema, a zatim uputi se na putovanje kroz sedam nebesa. Zar se I danas ne dešava isto, vjernici bi htjeli da kreiraju vjeru prema sebi. Većina vjeruje u jedan a zapostavlja drugi dio objave. Zar ako zanegiramo jednu poslaničku riječ, mi nismo proglasili Poslanika a.s. lažcem. Objava se ne prima sa rezervom, ili vjerujemo u svaki harf objave ili nevjerujemo. Ebu Bekrova reakcija na vijest o Miradžu je najbolji vid kako se trebamo odnositi prema Poslaniku a.s. i objavi:
“”Čudite se da je Muhammed s.a.v.s u jednoj noći otputovao do Mesdžid-Al-Aksa i nazad? Pa ja sam mu povjerovao i više od toga a to je da prima Objavu sa nebesa.”.
2) Iman je vjerovanje u Allaha, meleke, objavljene Knjige i poslanike
U noći Miradža upotpunjeno je vjerovanje, objavljivanjem ajeta:
Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici – svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: “Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih.” I oni govore: “Čujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru naš; tebi ćemo se vratiti.” (285. ajet sure al-Bekare)
Ovim ajetom je zaokruženo islamsko vjerovanje. Musliman je onaj koji vjeruje u Allaha dž.š., meleke,objavljene knjige i poslanike.Većina muslimana zaboravlja ovaj ajet i proicira vlastite kriterije za utvrđivanje da li je neko vjernik ili nije, tako da ćemo naići na one koji šije ili muslimane pojedinih zemalja koje imaju dobre političko-ekonomske odnose sa pojedinim zapadnim zemljama proglašavaju nevjernicima .
3) Olakašavajte a ne otežavajte ljudima
Allah je skinuo teško breme sa leđa Poslanika a.s. i misionara koji gube nadu da će se islamski način života održati do dana, povratka Allahu, rijčima ojavljenim u ovoj noći:
“Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih: u njegovu korist je dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi. Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!”
Princip olakšice i ne opterećivanje vjernika onim što nisu u mogućnosti da izdrže je glavni gesto Poslanikove misije, koji garantuje primjenu islama u svakom vremenu i prostoru. Poslanik a.s. je govorio:
„Zaista ste vi poslani kako bi drugima olakšavali, a ne otežavali!“ (El-Buhari, 1/323)
Stagnacija u ekspanziji islama je nastala kada je zaboravljen ovaj osnovni princip islama. Kada su misionari veličinu znanja pokazivali u cepidlačenju , a bogobojaznost u praktikovanju otežanih propisa; odstupajući od Poslanikove a.s. prakse, da je uvijek između više situacija birao onu koja je lakša.
4. Najbolji vjernici su oni koji su najboljega morala
U kuranskoj suri koja se zove Isra, po događaju koji se desio u ovoj mubrek noći, zaokrženo je islamsko učenje o moralu kroz zapovjesti:
- Gospodaru se samo klanjajte I druga mu ne pripisujte, (23 i 38:17)
- Roditeljima dobročinstvo činite, (23,24:17)
- Daj bližnjem svome pravo njegovo, i siromahu, i putniku, (26:17)
- Ne rasipajte se, (27:17)
- Ako nemoćnima niste u stanju pomoći onda im barem lijepu riječ uputite (28:17)
- Ne držite ruku svoju stisnutu, a ni posve otvorenu (29:17)
- Ne ubijajte djecu svoju u strahu od neimaštine, to je veliki grijeh, (31:17)
- I što dalje od bluda, jer to je razvrat i ružan put (32:17)
- Ne ubijajte nikoga koga je Allah zabranio, osim kad pravda zahtijeva (33:17)
- Čuvajte i unapređujte imetak siročeta (34:17)
- Ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu, zaista odgovarati, (34:17)
- Pravedno poslujte (35:17)
- Ne povodite se za pretpostavkama (36:17)
- Ne oholite se (37:12)
4) Namaz je put do vrela mudrosti
Najuzvišeniji dar koji je dat čovječanstvu u ovoj noći je propisivanje namza. U namazau je sadržano cjelokupno islamko učenje. Iskustvo noći Miradža Poslanik a.s. je podijelio sa vjrnicima propisivanjem namaza. Namazom vjrnici mogu se popeti u najveće duhovne visine, gdje nema perdi vremen I prostora I utopiti se u vječitu mudrost na kojoj počiva svijet, u kojoj se Poslanik a.s utopio u noći Miradža. U namazu je čovjek najbliži Allahu, oslobođen svih okova ovog svijeta. Poslanik je zato kazo:
Namaz je mi‘radž pravovjernih (Essalātu mi‘rādžul-mu’minīn).
Mogli bismo zaključiti da veličina događaja Miradža je u tome što je u ovoj noći upotpunjeno islamsko vjerovanje, moral I propisan namaz, koji je burak svakog vjernika do potpune istine.
Fuad Čekić