Položaj žene u Islamu

Položaj žene u Islamu je izuzet­no važno pitanje, jer je žena stub porodice, ona odgaja buduće članove društva, buduće majke i očeve; time je njena uloga od ogromne važnosti, ne samo za njenu porodicu, nego za društvo u cjelini.

Pitanje žene u Islamu je jedno od najkompleksnijih pitanja u zapadnom svijetu ili bolje rečeno kod onih koji ne poznaju dovoljno Islam. Manje upućeni, interpretirajući upravo ovo pitanje na pogrešan način, predstavljaju krivu sliku Islama.

Na taj način, oni Islam pokušavaju prikazati konz­ervativnom, nazadnom, nead­ekvatnom vjerom današnjem vremenu, a povrh svega toga, religijom koja je ugrozila položaj žene, učinivši je pred­metom diskriminacije. Ovakva antiislamska propaganda i re­torika, odrazila se i na mnoge muslimane koji još uvijek nisu shvatili gdje je njihov prosper­itet, ponos i dostojanstvo, te su i sami, u određenom smislu, postali žrtve ovakvih nebuloznih teorija.

Da bi smo dobili jasniju sli­ku o položaju žene u Islamu, neophodno je upoznamati se sa položajem žene u ostalim dijelovima svijeta. Potrebe jačanja prava žena dobile su na političkom značaju tek buđenjem feminističkim pokre­ta. Žene su zbog svog pola, bile u nepovoljnom položaju. Ciljevi ženskih pokreta sežu od dobijanja prava glasa za žene, ustanovljenje jednakog pristu­pa obrazovanju, povećanju broja žena na elitnim mjestima u javnom životu, do zahtjeva da žene treba da uživaju ista zakonska i politička prava kao i muškarci. Do sredine 19.vijeka, okosnica ženskog pokreta je postala borba za žensko pravo glasa. Žensko pravo glasa je bilo glavni cilj feminizma, jer se vjerovalo da, kad bi žene mo­gle glasati, brzo bi iščezli svi drugi oblici polne diskriminacije ili predrasuda. Feministkinje su nastojale da prevladaju podjelu na „javnog muškarca“ i „pri­vatnu ženu“. Kasnije se femini­zam razvio u političku ideologiju koja, poput drugih ideologija, obuhvata niz često konkurent­skih tradicija. Ova perspektiva sugeriše da je napredak femin­izma naprosto otišao „predale­ko“.

Koliko žena uopšte zna kada su žene u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) dobile pravo glasa? U SAD-u 1920. godine žene su dobile pravo glasa. Do tada su bile građanke trećeg reda. Engleske žene su to do­bile malo ranije 1918. godine. Biračko pravo žene su dobile najprije u Švedskoj 1867. go­dine, ali samo na opštinskim izborima. Postupno se to pravo ženama dodjeljivalo u skandi­navskim zemljama.

Drage dame, za svoja elemen­tarna prava, žene na zapadu su vodile snažne borbe na svim poljima. Na svim stazama života i učenja, žene su se prikazvane kao inferiorne i podređene muškarcima, pri čemu su ste­reotip „ženstvenosti“ ženama nametali su muškarci.

Allah dž.š. je preko Islama ova prava dao ženi prije više od 1400 godina i žena muslimanka ne treba da diže svoj glas da ih dobije, ona su joj bila prenešena preko Časnog Poslanika Islama s.a.v.s. On je odnos prema ženama pokazao u svom postu­panju prema njegovim ženama i prema vjernicama. To je ono što je promijenilo stav i pristup položaju žene u cijelom svijetu. To je bila prava revolucija, jer u vrijeme kad je Islam donio ova prava ženi, nigdje u svijetu nije postajala nijedna zajednica koja je ženi davala ili priznav­ala ta prava. Na zapadu žena niije imala pravo da upravlja i odlučuje ni o čemu u svom životu (obrazovanju, izboru muža..). Žena nije imala pravo da bude jednak partner svome mužu, nego je on bio njen vlas­nik u svakom pogledu, mogao je da je izbaci na ulicu kad god je htio. Žene nijesu imale pravo na bilo kakav imetak, nasljeđe ili raspolaganje bilo kakvim pri­hodom, nije imala nikakav uti­caj na svoju djecu, nije imala pravo da se razvede od muža ako je ne tretira ispravno, ili vrši nasilje nad njom, nije im­ala pravo da se bavi nekim za­nimanjem i profesijom, drugim riječima, potpuno je bila lišena svakog poštovanja.

Islam je uzdigao društveni status žene do nezamislivog stepena za taj period. Is­lam ženu nije lišio posla izvan kuće, niti njenih društvenih aktivnosti. U tome je naročito treba podržavati ako pokazuje sposobnosti za neke poslove i zvanja. Međutim, žena najprije mora izvršiti obaveze prema kući i porodici, dakle, mužu i djeci. Tek tada, uz obavezno muževo odobrenje, žena može da se uključi u poslove za koje je sposobna i kvalifikovana, ali, opet, u granicama dopuštenog sa stanovišta šerijata.

Islam ne samo da priznaje prava žena nego stvara pozitiv­no razmišljanje o tome, čineći ova prava i slobode bitnim di­jelom našeg postojanja. Iz Kur'ana učimo da je Allahova namjera za cijelo čovječanstvo, muškarce i žene bila da imaju jednak društveni i duhovni nivo. U Kur'anu Allah dz.s. kaže:

”Ja nikad neću poništiti rad nekog radnika, bilo muško ili žensko..” ( Ali-Imran 3:196)

“O ljudi! Bojte se Gosp­odara svoga, koji vas je stvorio od jedne duše i od nje stvorio njenog partnera, i od to dvoje raširio mnoge muškarce i žene;” (Al-Nisa 4:2)

Islam je, prvi put u istoriji ljudi, dao ženi pravo na obrazovanje i obavezu za obrazovanjem kako muške tako i ženske djece. Al­lahov Poslanik a.s. je rekao: ”Ko od vas lijepo odgoji svoje kćeri imat će samnom blizinu na drugom svijetu kao dva prs­ta na jednoj ruci”.

Isto tako je naredio očevima da jednako tretiraju svoju djecu, mušku i žensku. U po­gledu obrazovanja: obrazovanje žene važnije je od obrazovanja muškarca, jer žena je dužna podučavati i podizati buduće naraštaje. Kur'an nas uči da samo obrazovanjem možemo razumjeti Božije znakove i doći bliže Njemu.

Na kraju, ja želim da kažem, da muslimanske žene duguju veliku zahvalnost Časnom Po­slaniku s.a.v.s. koji je bio neu­moran u svojim naporima da na­pravi promjene u statusu žene i učini nas jednakim; u nekim slučajevima i povlašćenijim od muškaraca.

Selma Mehović