Eh, ovako! Sad će osmi mart, i nanovo će se otvoriti stare rasprave o međunarodnom danu žena. Debate će voditi sa jedne strane oni koji će reći: Muslimani su vjekovnim potiskivanjem žene i nametanjem njene sporedne uloge u društvu, daleko od civilizacijskih tekovina modernog društva, tako da odbaciju ovaj međunarodni praznik kojim se ističu prava žena. Sa druge strane, praktični muslimani, oni koji žive islam reći će: Ovaj praznik je stran našoj tradiciji, jer je islam uzdigao prava žene, koja je pred njegovu pojavu bila roba koja nema glasa, sramota koja se živa u zemlju zatrpava. Gdje vam je bio osmi mart kad je islam rekao da je Džennet pod majčinim nogama? Gdje vam je bio osmi mart kad je prva osoba koja je prihvatila islam od Muhammeda, s.a.v.s., bila žena? Gdje je bila polna jednakost kad je Allah objavio u Kur'anu: „Onaj ko učini dobro od vas, bio muškarac ili žena…“? Gdje je bio kad je Muhammed, s.a.v.s., odlazeći sa ovog svijeta, oprosnim obraćanjem upozorio: „Bojte se Allaha u pogledu žena, oporučujem vam da prema ženama dobri budete“? I tako redom.
Ovo ne pišem da bih dodao ulje na vatru rasprave. Islam nema problem da pozdravi svaku pozitivnu društvenu tekovinu. Ako je međunarodni dan žena pozitivna tekovina modernog društva – neka mu bude. Ali islam ima pravo na svoju tekovinu, koja traje malo duže od jednog dana u godini, i vrijedi malo više od simboličnog poklona u znak pažnje. Prije svega, to što muslimani (s pravom) ne vide sebe u obilježavanju međunarodnog dana žena, nije produkt odbojnosti prema ženi. Islam ne kaže da je žena jednaka sa muškarcem baš u svemu. Ako to kaže moderno društvo, previdjelo je činjenicu da je žena nježnija, suptilnija, osjećajnija polovina čovječanstva. Ako kažete da su sasvim jednaki, onda tvrdite da je nježnijem polu mjesto i u rudarskim jamama i postrojenjima teške industrije!
Muhammed, s.a.v.s., je muškarce svojom praksom učio vrijednostima zbog kojih danas muslimanima osmi mart nije vrijedan obilježavanja. On, s.a.v.s., nas je učio šta je to musliman – džentlmen. U dvije najvjerodostojnije zbirke hadisa, koje bilježe imami Buhari i Muslim, od Aiše, r.a., se pripovijeda da je Muhammed, s.a.v.s., nakon smrti supruge Hatidže, r.a., kada bi zaklao ovcu, izdijelio bi njeno meso na komade, pa bi ga poslao na poklon prijateljima i prijateljicama Hatidžinim. Oni što danas pokušavaju da nam nametnu osmi mart, imaju problem da redovito obraduju poklonom svoje žive supruge. Muhammed, s.a.v.s., je bio džentlmen prema Hatidži i nakon njene smrti, šaljući poklone njenim prijateljima i prijateljicama. Kada je osvojio Mekku, prve noći nije odsjeo u dvorima gradonačelnika, niti u odajama plemenskih velikana. Rekao je: „Napravite mi šator kraj Hatidžinog mezara“.
I još jedan demant, (koji mi ovih dana visi nad mislima) zbog kojeg mislite da muslimani odbacuju praznik simbolične pažnje prema ženi. To što islam zabranjuje razvrat, nemoral, blud, ne smije se pretvoriti u tvrdnju da islam zabranjuje čistu ljubav. Islam zabranjuje nemoral, ali ne i ljubav. Kaže Uzvišeni: „Jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju; “( Sura Ar Rum, ajet 21) Ljubav koju Allah daje ljudima, Kur'an naziva Allahovim ajetom, znamenjem i dokazom. Radi se o čistoj ljubavi muškarca i žene koji pristanu da svoju ljubav nastave u Vječnosti. Muhammed, s.a.v.s., je poštovao takvu čistu ljubav. Ibn Abbas, pripovijeda da je Poslanik, s.a.v.s., jedne prilike poslao vojnu ekspediciju, koja je u toku borbe zarobila ljude koji su pripadali plemenu sa kojim su bili u sukobu. Među njima je bio čovjek koji je rekao: „Ja ne pripadam njima (nisam od ovog plemena). Zavolio sam jednu ženu i došao sam zbog nje. Pustite me da je vidim još jednom, a zatim činite samnom šta vam je volja“. Žena je bila jako lijepa, a nakon što ju je vidio, ubili su ga. Ta žena je došla do svog voljenog, bolno uzdahnula i umrla. Kada su se vratli Poslaniku, s.a.v.s., i ispričali mu šta se desilo, prekorio ih je riječima: „Zar nije bilo među vama milostiva čovjeka“?! (Predaju bilježe Taberani i Bejheki, a šejh Albani je smatra hasen – valjanom predajom) Muhammed, s.a.v.s., je žalio za milošću prema onima koji se vole čistom ljubavlju.
Na kraju, ako danas želimo podići ženu na tron jednakosti, a ta jednakost ne znači poštovanje svih njenih posebnosti, pravednije je da ona bude „u sjenci“ čovjeka koji poštuje njene posebnosti i čuva ljubav prema njoj i nakon njene smrti. Jer, bolje biti u pravoj sjenci nego na krivom tronu. Zato drage dame, sretan vam dan kada ste prihvatile islam, jer je i to prije muškaraca učinila žena, Hatidža, r.a.
Enis Burdžović