Ljudi spominju velike vrijednosti noći polovine ša'bana u kojoj obavljaju namaz s posebnim nijjetom i poznatom dovom. Govore da je to blagoslovljena noć u kojoj se odlučuje o veoma važnim stvarima. Molimo uvaženog šejha da nam pojasni šta je tačno a šta nije u vezi ovog vjerovanja i radnji?
Blaga noć u Kur'anu
Na početku sure ed-Duhan, Uzvišeni Allah kaže:
„Ha Mim. Tako Mi Knjige jasne, Mi smo počeli da je u Blagoslovljenoj noći objavljujemo – i Mi, doista, opominjemo – u kojoj se svaki mudri posao riješi po zapovijedi Našoj! Mi smo, zaista, slali poslanike kao milost Gospodara tvoga – On, uistinu, sve čuje i sve zna“ (Ed-Duhan: 1-6).
Ovo su tri ajeta u kojima se govori o objavljivanju Kur'ana i vremenu u kojem je objavljen. Drugi ajet je:
„Mi smo ga počeli objavljivati u Noći Kadr“ (El-Kadr: 1),
A treći ajet je:
„U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana“ (El-Bekare: 185).
Cilj ovih ajeta jeste da dokaže da Kur’an nije djelo Muhammeda, s.a.v.s., kao što su tvrdili negatori poslanice, već da je od Allaha. Objavio ga je Svojim znajem i mudrošću da bi bio putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla.
Prvi ajet je opisao noć u kojoj je objavljen Kur’an kao blagoslovljenu noć, a to je odlika kojom je opisan Kur’an u sljedećem ajetu:
„A ova Knjiga, koju objavljujemo, blagoslovljena je, ona potvrđuje onu prije nje da opominješ Mekku i ostali svijet. A oni koji u onaj svijet vjeruju – vjeruju i u nju i o molitvama svojim brigu brinu. (El-En'am: 92).
U drugom ajetu je nazvana „lejletu-l-kadrom“ a to je za nju počast i visok status. Treći ajet je pojasnio da mjesec od te noći je mjesec ramazan kojeg je Allah, dž.š., naredio da se isposti, podsjećajući vjernike na blagodat objave Kur’ana i zahvale na tome.
Predaje i mišljenja
Jasno se vidi povezanost među navedena tri ajeta koji zacijelo zaključuju da je Allah objavio Kur’an u blagoslovljenoj noći – noći koja ima veliku moć i ugled, te da je ramazan mjesec u kojoj je ta noć. S istom jasnoćom vidimo predaje i mišljenja koja su ustanovljena u tefsirskoj literaturi oko ovih ajeta a koja itekako odstupaju od njihovog smisla.
Među popularnim mišljenjima kod ljudi jeste da je blagoslovljena noć u prvom ajetu, noć polovine mjeseca ša’bana. A važne stvari o kojima se donosi odluka su nafaka, dužina života i druge kosmičke stvari koje Allah za godinu određuje stvorenjima, a koje se potom daju melekima na izvršenje!
Zatim se pripovijeda kako se odredba u ovoj noći razlikuje od one u lejletu-l-kadru, pa se ponovo pravi razlika između lejletu-l-kadra i lejeletu-n-nisfi min ša’ban (noć polovine mjeseca ša’bana) od praiskonskog određivanja sudbine. Svaki vjernik smatra da je ovo uplitanje u skrivene stvari, te da je nasrtaj na nepoznate aspekte vjere koje samo Allah poznaje i za koje ne postoji jasan Tekst kojeg je On objavio.
Djelovanje ljudi u polovini ša’bana
U ovo, također, spada vjerovanje običnih ljudi da noć polovine ša’bana ima poseban status kod Allaha, te da je okupljanje džemata radi zikra, ibadeta, dova, učenja Kur’ana te noći propisano i obavezno. U njoj postoji poseban režim ponašanja: ljudi se okupe u džamiji nakon akšam-namaza kada klanjaju poseban namaz kojeg nazivaju „salatu-n-nisfi min ša’ban“, a potom povišenim tonom uče suru Ja-Sin. Nakon proučene sure isto tako povišenim glasom uče dovu koja je poznata kao „Dua-n-nisfi min ša’ban“.
Ovo se prenosi s generacije na generaciju uz pogrešno davanje smisla ovoj noći. Treba istaći da ovo ponavljaju tri puta: prvi put radi dugog života, drugi put radi odstranjivanja nevolja a treći put radi neovisnosti od ljudi. Obični ljudi smatraju da neprisustvovanje ovom skupu sluti kratkoću života, mnogobrojne belaje i potrebu za ljudima. A neki trgovci knjigama ovaj skup koriste kao idealnu priliku da štampaju Ja-Sin s dovama i da ih preko djece prodaju na putevima, u javnom prevozu i mjestima okupljanja ljudi, govoreći kako imaju šansu da za male pare kupe suru Ja-Sin s dovom!
Dova povodom polovine ša’bana
Ako nisi prisustvovao učenju ove dove ili je nisi slušao znaj da oni u njoj traže od Allaha da iz Glavne knjige (ar. Umm al-Kitab) izbirše nesreću i da je zamijeni sa srećom, da izbiše nedavanje i da ga zamijeni sa davanjem, da promijeni siromaštvo sa bogatstvom. Kao opravdanje i obrazloženje za ovu molbu navode ajet u kojem Allah kaže:
„Allah je dokidao šta je htio, a ostavljao šta je htio; u Njega je Glavna knjiga“ (Er-Ra'd: 39).
Ovo je očigledno mijenjanje smisla Allahovih riječi. Ovaj ajet je objavljen kako bi potvrdio da Allah dokida prijašnje propise koji nisu kompatibilni sa dolazećom generacijom naroda, a da osnove (ar. Al-usul) koje cjelokupno čovječanstvo treba, poput monoteizma, eshatologije i profetologije, kao i zabranu razvrata, je konstantno i trajno. To je Glavna Knjiga Božija u kojoj nema promjene niti zamjene. Ajet o dokidanju i ostavljanju nema nikakve veze sa planetarnim događajima pa da se umeće u dovu ili da se spominje kao obrazloženje za nadu.
Mjesec ša'ban
Ono što je autentičnom predajom zabilježeno od Vjerovjesnika, s.a.v.s., i što je zapamćeno od njegovih ashaba, a što su učenjaci rado dočekali i prihvatili jeste vrijednost cijelog mjeseca ša'bana. Bez razlike među noćima u njemu. U njemu se generalno traži intenziviranje ibadeta i činjenja dobrih djela, a naročito posta kako bi se čovjek duhovno uvježbao da posti i dočeka mjesec ramazan. Da se ljudi ne bi našli u teškoj situaciji da odjednom zaposte i promijene ustaljeni način življenja, što bi za njih predstavljalo poteškoću. Poslanik, s.a.v.s., je upitan: Koji post je najbolji nakon posta tokom ramazana? Odgovorio je: „Ša'ban da bi se ispoštovano ramazan.“ A valorizacjia ramazana nastaje lijepim dočekom i spokojnom istreniranošću za postom, a ne uzrujanošću zbog njega. A što se tiče prakse okupljanja polovinom mjeseca ša'bana gdje se klanjaju namjenski namazi, uče dove itd. za to nema nikakvih autentičnih predaja od Vjerovjesnika, s.a.v.s., niti je za to znala prva generacija muslimana.
Mišljenje šejha Muhammeda Abduhua
Ovdje je lijepo da citiram riječi koje je napisao šejh Imam o „blagoslovljenoj noći“ u svom tefsiru Amme džuza. On, neka ga Allah obilato nagradi, kaže:
„Što se tiče onoga što mnogi ljudi kažu da je blagoslovljena noć ta u kojoj se odlučuje o bitnim pitanjima, nafake i dužine života, kao i o onom što kažu za lejletu-l-kadr – sve je to govorkanje o nevidljivom (gajbu) bez konkretnog i jasnog dokaza i nije nam dozvoljeno da vjerujemo u bilo šta od toga sve dok ne naiđemo na mutevatir predaju od Muhammeda, s.a.v.s., a to nismo našli zbog kontradiktornih predaja i u većini slučajeva njihove slabosti, te lažnih predaja. Na slične predaje se ne smijemo osloniti kada je u pitanju akaid. Slično ovome se govori za Bejtu-l-izze, objavljivanje cjelokupnog Kur'ana u toj noći. Nije dopušteno da se u domen dogmatike upuštamo bez sukcesivne (mutevatir- hadis koji je tradiran neprekinutim nizom prenosilaca) predaje od Poslanika, s.a.v.s., niti nam je dopušteno da na osnovu vlastitog promišljanja prosuđujemo o akadiskim pitanjima, jer tako rizikujemo da budemo oni kojima je Allah rekao:
„Slijede samo pretpostavke“ (En-Nedžm: 28).
Da nas Allah toga sačuva!
A muslimane je zadesio ovaj musibet, a to je nesreća miješanja onog što je ispravno vjerovati u domenu gajba i što je dio vjerske dogmatike, i između onog za što misle da je vrijedno raditi. Zato se čuvaj da i ti ne upadneš u ono u šta su oni upali!“
Šejh Imam nas upozorava da se na polju akaida ne spuštamo na nivo pretpostavki, jer iz pretpostavki ne izvire pouzdanost, a pretpostavka istini baš nimalo ne koristi. Uvjerenje s pretpostavkom je govor o Allahu bez znanja, a to proizvodi grijeh i prijestup prema Allahu. Koračanje jasnom putanjom je bio metod Imama u akaidu i tumačenju Allahove Knjige, kao i uvjerenje sa nedvojbenim argumentima, te distanciranje Allahove Knjige od pretpostavki i obmana.
Neka je Allahova milost na Imama, i neka je mir na one koji uputu slijede.
Iz djela Fetve autora Šejhu-l-Azhara rahmetli Mahmuda Šeltuta
Preveo sa arapskog, Džemo Redžematović
Karabuško bb, Iziolacija 14. dan