Sezonska pitanja
Nema ni jednog ramazana a da se u njemu ne ponavljaju ista pitanja i odgovori učenjaka bilo na radiju, ili tokom dersova, u novinama ili magazinima. I to traje čitav mjesec. To je dobro iz dva razloga. Dužnost revnosnog muslimana koji pazi na ispravnost svoga ibadeta i želi da mu Allah ukabuli, jeste da pita onoga koji bolje od njega zna pitanja obreda. A dužnost učenjaka iz domena Allahovih propisa jeste da mu pojasni ono što ne zna i uputi ga na ono što će mu koristiti, odnosno odgovoriti na pitanje koje mu je postavio. Takva je bila praksa vjernika sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s., i njegovim drugovima još od početka islama.
Bonton prilikom pitanja i odgovora
I Poslanika, s.a.v.s., su pitali pa im je odgovarao. Pitali su njegove halife i ashabe pa su im i oni odgovarali. njihove duše su bile zadovoljne, srca smirena, jezici zahvalni, a povinovanje je bila stvar onih koji su pitali a traženje i smjeranje Allahovog zadovoljstva onih koji su bili pitani. Jedan od principa islama, kada je ovo po srijedi, za onog ko ne zna, su riječi Allaha: „Zato pitajte sljedbenike Knjige ako ne znate vi!“ (El-Enbija: 7), a u odnosu na onog ko zna: „One koji budu tajili jasne dokaze, koje smo Mi objavili, i Pravi put, koji smo u Knjizi ljudima označili, njih će Allah prokleti, a proklet će ih i oni koji imaju pravo da proklinju; oprostit ću samo onima koji se pokaju i poprave i to javno ispolje…“ (El-Bekare: 159-160). U odnosu na povinovanje važe riječi Allaha: „Onoga ko se suprotstavi Poslaniku, a poznat mu je Pravi put, i koji pođe putem koji nije put vjernika, pustićemo da čini šta hoće, i bacićemo ga u Džehennem – a užasno je on boravište!“ (En-Nisa’: 115).
Ponašanje prvih generacija muslimana (selefa)
Po ovom principu pitanja, odgovora i povinovanja datom odgovoru navikli su muslimani i učenjaci, a znak dobrog pitanja zainteresovanih jeste da pitaju o onom što će im koristiti da ispravno obave svoj ibadet, i da što bolje i bliže priđu njihovom Gospodaru; zato nisu pitali o hipotetičkim pitanjima, niti o nevidljivim stvarima koje nemaju veze sa praksom, smatrali su da je bavljenje tim pitanjima bespredmetno, a od lijepog islama čovjeka jeste da se kloni onoga što ga se ne tiče. Referenca uspješnog odgovora onih koji su odgovarali bila je traganje za Allahovim propisom i osvrtanje, u slučaju da nisu znali ili sumnjali i kolebali se, na ispravne izvore, Allahovu Knjigu ili Sunnet Njegovog poslanika, s.a.v.s., ili knjige učenjaka u čije znanje su bili sigurni, a to su bili oni koji fetve ili fikh nisu koristili za trgovinu od koje su živjeli. Smatrali su da pothranjivanje sujete, udovoljavanje onom koji pita, ili zadobijanje materijalne koristi, ili racionaliziranje o ibadetima bez osvrta na izvor propisivanja predstavlja kapiju širu od kapije zablude i zabluđivanja. Veličinu i svetost vjere i njenih propisa nije ništa više srozalo od gajenja sujete i ljubavi prema publicitetu na račun Allahovih propisa.
Ibadet je u svojoj osnovi, načinu i ispravnosti nacrt od Allaha u kojem čovjek nema udjela. On ga može poznavati onakvog kakvog ga je našao, da ga prakticira i sazna kako ga je spoznao, on se ne može ponašati u skladu sopstvenog mišljenja i želja, pa da zastrani i druge odvede u zabludu; da na svom vratu okači zabludu i posljedice svoje zabludjelosti.
Ovo su obaveze onih koji pitaju i onih koji odgovaraju. Molim one koji pitaju da budu umjereni a i one koji im odgovaraju da budu odmjereni i da poštuju bonton pitanja i odgovaranja kojeg mu'min treba poštovati.
Ovom prilikom razgovarat ćemo o odgovorima na pitanja koja su nam postavili neki postači: kakav je propis posta kada postač stavi surmu na oči, ili ako mu ona kane u oko ili ga dotakne? Kakav je propis posta postača koji ima hemoroide pa radi smanjenja bolova mora da se namaže kremom ili stavi čepiće? Kakav je propis stavljanja klistera, davanja injekcije potkožno ili intravenozno tokom posta? Kakav je propis posta kada svane dan a postač se još nije okupao nakon snošaja? Kakav je propis posta kada se pojede ili popije u zaboravu? Kakav je propis kada vode uđe u organizam postača koji se abdesti? Kakav je propis kada se jede misleći da zora još nije nastupila, a postač potom vidi da je nastupila, ili jede misleći da je Sunce zašlo, pa potom vidi da nije zašlo?
Svitanje zore prije kupanja džunuba:
Ovo su pitanja koja ljudi se često postavljaju a na njih dobijaju različite odgovore što biva uzrokom da se to prepričava i polemiše. Kad pogledamo u značenje posta iz časnog ajeta: Dozvoljava vam se da se u noćima dok traje post sastajete sa svojim ženama; (El-Bekare: 187); Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore; od tada postite sve do noći. (El-Bekare: 187), saznat ćemo da je sastajanje sa ženama dozvoljeno u noćima posta sve dok zora ne svane, a neminovno je da zora zatekne postača u stanju džunupluka od kojeg se nije okupao; stoga, post će mu biti ispravan a džunupluk neće imati efekta na njega. O tome su pričale dvije žene Vjerovjesnika, s.a.v.s., Aiša i Ummu Selema, r.a. Na ispravnost posta jednako ne utiče džunupluk nakon seksualnog interkursa ili nakon polucije u snu.
Da li će pokvariti post ako postač greškom ili u zaboravu nešto pojede ili popije?
Onaj ko nešto u zaboravu ili greškom pojede ili popije nije dužan napostiti niti dati kefaret. O tome postoji sahih-hadis u kom Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaže: „Ko zaboravi dok posti pa pojede ili popije neka dovrši svoj post; jer ga je Allah nahranio i napojio.“ Također i hadis: „Doista je Allah oprostio mom ummetu grešku, zaborav i ono na što budu prisiljeni.“ Iz navedenog saznajemo i propis za onog kome voda uđe u organizam dok se abdesti, dakle post mu je ispravan i ne treba nikakva nadoknada zbog toga.
Iftar prije zalaska Sunca ili sehur pije svitanja zore
Obzirom da je početak posta od svitanja zore a kraj zalazak Sunca, onaj ko pojede ili popije nešto miseći da je zora svanula a nije svanula, ili misleći da je sunce zašlo a nije zašlo, smatrat će se da je pojeo namjerno u vrijeme posta i post će mu biti pokvaren i morat će da naposti taj dan (kaza’), a ako pogriješi u vremenu ne skrnaveći svetot posta, onda ne treba davati kefaret. To je slično onom ko klanja neki namaz misleći da je vrijeme namaza nastupilo, pa kad mu bude jasno da vrijeme nije nastupilo onda će naklanjati taj namaz.
Nijedna injekcija ne kvari post
Kada je tokom posta zabranjena hrana i piće, što u suštini znači njihovo unošenje kroz grlo do želuca, a želudac je mjesto hrane i pića kod čovjeka, a kažu da je želudac isto što kesica kod ptice ili drob (burag) kod životinje, onda će se post biti pokvaren ako do njega stigne hrana ili piće na uobičajen način, bez obzira da li je to hranljivo ili nije. Zato ako nešto uđe u trbuh ali ne stigne do želuca neće pokvariti post.
Klistirom (rektalni irigator, prim.prev.) se ubacuje tečnost u organizam ali ne dospijeva u želudac, zato ne kvari post, potkožna ili intravenozna injekcija se unosi u organizam ali ne dospijeva na mjesto hrane ili pića, zato i ne kvari post. Iako neke od njih daju određene efekte i energiju cjelokupnom tijelu, ali ne utoljuju glad ni žeđ zato nemaju status hrane ili pića iako neznatno vrše njihovu funkciju.
Obzirom da je ovakva osnova za iftarenje, nijedna injekcija ne kvari post. Čepići za hemoroide, masti i stavljanje surme, ili stavljanje kapi u oči ili njeno dodirivanje očiju, sve to nema nikakvog uticaja na post jer to nije ishrana u svojoj formi niti značenju, te napokon to ne stiže do želuca, odnosno mjesta hrane i pića.
Po mom dubokom uvjerenju čuvanje duha posta je spremnost na samokontrolu i znanje da je musliman dok posti gost kod svoga Gospodara, i da to Božije gostoprimstvo od njega zahtijeva da svoju vanjštinu i nutrinu usmjeri prema Njemu, da ne čini ono što će Gospodara rasrditi, da ne ukalja svoju dušu nečim što će poništiti njegovu bogobojaznost, da čuvanje takvog stanja uzdiže dušu daleko iznad prepucavanja oko stvari koje kvare ili ne kvare post. Postač je pod zaštitom od svih sumnji u svoj post, jer nije post, barem ne onakvog kakvog ga Allah želi i za njega vezuje bogobojaznost, degradiranje njegovog statusa do te mjere kako to možemo uočiti među postačima, i među njih i muftija, a Allah daje uspjeh i uputu.
Iz knjige Fetve, Imamu-l-ekbera, šejhu-l-Azhara, Mahmuda Šeltuta, rhm.
prevod, Džemo Redžematović