Opisujući Časni Kur’an, imam ebu Hamid el-Gazali je rekao: „To je sveobuhvatni okean koji sadrži sve vrste ukrasa i bisera, pa ko ih želi naći mora se potruditi.“ Doista, Kur’an je savršena knjiga u oboma: stilu i uputi, i ne sadrži ništa osim istine, ako je vjekovima opisivan od strane učenjaka.
Muslimani vjeruju da je Kur’an vječita mu’džiza islama. Nemogućnost da bude imitirana neprekidno je potvrđivana kroz naučna istraživanja. Oni također vjeruju da je on objavljen od strane Uzvišenog Allaha, poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., da ljude izvede iz tmina na svjetlo.
Svako ko pogleda u stanje islamskog ummeta danas, sigurno će primijetiti koliko je on ponižavan i pritiskan od strane neprijatelja. Nebrojeno velika grupa ljudi pokušava da nađe rješenje ovoj ponižavajućoj situaciji. Pokušaji da se nađe rješenje drugim putem, ne kroz Allahovu Riječ je- iskreno rečeno – gubljenje vremena i truda.
Muslimani trebaju tražiti lijek za svoju slabost u Allahovoj Knjizi, i truditi se da primijene sve što u njoj nađu.
S toga, ako muslimani na primjer, žele osloboditi Al-Aksa iz ruku Jevreja, moraju se vratiti na časni Kur’an, razumjeti njegove smjernice i instrukcije, i odmah početi sa implementiranjem tih božijih naredbi. Kao primjer neograničenosti kur’anskog teksta, može se uzeti sura e-Fil, . Čitajući ovu suru, tri značenja su mi došla na pamet. Ona su podvučena u sledećim tačkama.
Zaplet: Prošlost i sadašnjost
U knjigama tefsira (komentarima Kur’ana) se navodi da je Abraha, kralj Jemena, odlučio da uništi Ka’bu, nakon što je čovjek iz plemena Kurejš oskrnavio crkvu koju je Abraha napravio. U suštini, Abraha je sagradio tu crkvu da bi tamo privukao Arape da obavljaju hodočašće, isto onako kako su dolazili da hodočaste Ka’bu. Prema većini tefsirskih izvora, ovo predanje je najutemeljenije i vjerovatno najtačnije.
Kako god diskutabilno bilo, može postojati i drugi razlog Abrahine invazije i pokušaja rušenja Ka’be. Ima smisla da je on, kao da jedan od učenih Sljedbenika knjige svog doba, dobro znao vrijeme dolaska Muhammedovog, s.a.v.s., rođenja. Zato je i došao u Mekku, sa namjerom da uništi Ka’bu i pobije svu novorođenčad, da bi dokrajčio vjeru islam „ u povoju“. U pogledu sa prvotnim znanjem Sljedbenika knjige o rođenju Poslanika, s.a.v.s., Kur’an kaže: „Oni kojima smo dali Knjigu znaju Poslanika kao što sinove svoje znaju, ali neki od njih doista svjesno istinu prikrivaju.“ (el-Bekareh, 146) Neki komentatori Kur’ana kažu da pomenuti ovim ajetom precizno znaju znake koji će se pojaviti u vrijeme njegova rođenja. Ovo je vjerovatno bilo Abrahin neizrečeni motiv. U suštini, teško je povjerovati da je Abrahina želja bila da uništi Ka’bu, bazirana na priči da je neko učinio svetogrđe prljanjem njegove crkve.
Istim smjerom, u današnjem vremenu teško je razumjeti logiku kojom je čitava zemlja poput Afganistana, okupirana i pobijeno hiljade njenih stanovnika, samo zato što je dvadesetak ljudi sa njene teritorije bilo odgovorno za uništenje Svjetskog trgovinskog centra (WTC) u Sjedinjenim Američkim Državama.
Ovo također podstiče sjećanje na opravdanje koje je bivša američka administracija koristila da opravda svoju invaziju na Irak, 2003 godine. Govorili su da je njihov prioritetni cilj uništenje iračkog „oružja za masovno uništenje“. To se ispostavilo kao prevara, a kasnije je i priznato od strane administracije Sjedinjenih Država. Čovjek naravno, u ovom slučaju ima tendenciju da povjeruje da postoji neizrečeni, skriveni motiv za to. Iza laži o iračkom navodnom oružju za masovno uništenje postoji stvarni razlog ove zlobne ofanzive. Motiv je bio uništenje potencijala i usporavanje progresa muslimanskih nacija koje bi mogle, – kako je zapad tvrdio – postati nadmoćnije nad drugima.
Jata ptica
Drugo značenje koje obično padne na um kod čitanja ove sure je da je Uzvišeni Allah jednostavno poslao jata ptica da unište Abrahinu armiju i zaštite Ka’bu. Ovaj slučaj se desio u godini rođenja Poslanika, s.a.v.s. U to vrijeme, kurejšijski pagani su živjeli u Mekki, u neposrednoj blizini Ka’be. Allah ih je mogao angažovati svojom odlukom da zaštite njegov časni Hram. Kako god bilo, Allah nije želio da pleme Kurejš ima ikakvu ulogu u čuvanju Njegovog Hrama, zbog njihovog nevjerovanja i mnogoboštva.
Također, dolaskom Muhammeda, s.a.v.s., kao poslanika, i božijom revelacijom njemu, dužnost čuvanja svetinja, sa vojnika koji nisu bili ljudske rase, spala je na Poslanika, s.a.v.s., i njegov ummet do Sudnjeg dana.
Činjenica je da, kada bi muslimani posjedovali dovoljno spiritualnog i materijalnog potencijala, bili bi u stanju, uz Allahovu pomoć, da zaštite svoje svetinje od agresora, a ako nemaju taj potencijal, onda nemogu.
Mnogi učenjaci su primijetili da je Al-Aksa džamija sada i uvijek bila indikator stanja muslimnana. Kada je u rukama muslimana, to daje pozitivne indicije o njihovoj moći i dignitetu, i obrnuto. S toga, ako muslimani odluče da nepomično sjede, čekajući da Uzvišeni Allah pošalje jata ptica da oslobode džamiju Al-Aksa, ni na koji način neće biti nagrađeni za svoje mirovanje.
Davati sve od sebe
Sve dok muslimani savršeno vjeruju u Uzvišenog Allaha, posjeduju spiritualnu i materijalnu moć, a ne prevrnu ni jedan kamen u pravcu čuvanja svetinja, nikada neće biti u stanju da vrate Mesdžidul-Aksa u svoje okrilje.
Ova lekcija je izvučena iz ponašanja jata ptica pomenutih u suri el-Fil. Svaka ptica je nosila po tri kamenčića: dva u kandžama i jedan u kljunu. Na taj način, ptice su uložile krajnji napor da zaštete časnu Ka’bu. Da su mogle ponijeti i četvrti kamen da bi ispunile Allahovu naredbu, rado bi to učinile. Učinivši sve što su mogla, jata ptica ne mogu biti kritikovana da nisu učinila dovoljno, ako ne bi ostvarile zadatak, jer je uspjeh jedino u Allahovoj odluci.
Kritika će pasti na one koji ne daju sve od sebe a ipak očekuju uspjeh.
Sada, postavlja se jednostavno pitanje: Da li svi mi dajemo i ulažemo sav naš trud koji se od nas traži da bi našem ummetu povratili slavu a našoj vjeri veličinu. Naš odgovor na ovo pitanje bi svakako bio praktično prazna retorika.
Ali Halawani
www.islamonline.net
S arapskog preveo:
Prof. Enis. ef. Burdžović