Prenose Buhari i Muslim od Abdullaha bin Abbasa, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., prenoseći od Gospodara svoga, kazao:
„Zaista, Allah je odredio da se upisuju dobra i loša djela i objasnio je to: ako neko naumi uraditi dobro djelo pa ga ne uradi, Allah će mu upisati kod Sebe kao da ga je u cijelosti uradio, a ako naumi učiniti dobro djelo i učini ga, Allah će mu upisati kod Sebe kao da je uradio od deset do sedam stotina i mnogo više dobrih djela. Ako neko naumi uraditi loše djelo pa ne uradi, Allah će mu upisati kod Sebe kao da je uradio potpuno dobro djelo, a ako naumi uraditi loše djelo i uradi ga, Allah će mu ga upisati kao jedno loše djelo“ .
U ovom časnom hadisu pojasnit ćemo Allahovu dobrotu, veličinu Njegove milosti i plemeniti odnos prema robovima. Taj odnos nije ograničen samo na Njegovu pravičnost i ispitivanje, već obuhvata dobrotu, plemenitost, blagost i darežljivost.
Ako se neko nakani da uradi dobro djelo, padne mu na pamet dobročinstvo a srce prione ka tome, ali ne dosegne stepen odlučnosti, Allah će mu, i pored toga, upisati da je uradio dobro djelo u potpunosti, zato što se nakanio da ga učini. A kada namjera postane stvarnost i on, iz poslušnosti i bliskost prema Allahu, učini dobro djelo, onda mu Allah upiše da je učinio deset dobrih djela, odnosno sedam stotina i mnogo više od toga.
Višestruka nagrada za dobra djela
Za dobro djelo čovjeku će se upisati najmanje deset dobrih djela. U Kur'anu se navodi: „Ko uradi dobro djelo, bit će desetorostruko nagrađen, a ko uradi hrđavo djelo, bit će samo prema zasluzi kažnjen, i neće im se učiniti nepravda“ (El-En'am: 160). Postoje dobra djela, poput udjeljivanja nafake na Allahovom putu, pomaganju islama, uzdizanja Allahove Riječi na Zemlji, za koja će čovjek biti nagrađen i do sedam stotina puta, pa i više od toga: „Oni koji imanja svoja troše na Allahovom putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. – A Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna“ (El-Bekare: 261).
U poglavlju o postu Muslim prenosi hadis od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je Uzvišeni Gospodar kazao: „Svako djelo sina Ademova bit će desetostruko nagrađeno, pa do sedam stotina puta. Osim posta. On je Moj i Ja za njega posebnu nagradu dajem . Dakle, nagrada za post će biti od deset do sedam stotina puta veća. Allah će to Svojom voljom uvećati i nagraditi. A kada daje Svojom Rukom, a ne preko sluga onda nagradu i sevape neizmjerno daje. Zato Ebu Hurejre ajet: „Allah neće nikome ni trunku nepravde učiniti. Dobro djelo On će umnogostručiti i još od Sebe nagradu veliku dati“ (En-Nisa’: 40), komentariše riječima: „Nagrada od Allaha je velika. Niko je ne može procijeniti!“
U vezi strpljivih, Uzvišeni Allah kaže: „Samo oni koji budu strpljivi bit će bez računa nagrađeni“ (Ez-Zumer: 10).
To je po pitanju dobrih djela. Međutim, zašto Allah upisuje dobra djela bez njihovog činjenja?
Jer, po pitanju loših djela hadis kaže da „ko naumi uraditi loše djelo pa ne uradi, Allah će mu upisati kod Sebe kao da je uradio potpuno dobro djelo“. Tako ko naumi uraditi loše djelo ili neki grijeh a potom se priboji Allaha, polaganja računa, sjeti se Ahireta i nagrađivanja i kažnjavanja, pa se povrati i odustane od činjenja toga grijeha, tada će mu biti upisano da je u cijelosti uradio jedno dobro djelo. Opisujući prave vjernike, Allah, dž.š., kaže: „Oni koji se Allaha boje, čim ih sablazan šejtanska dodirne, sjete se, i odjednom dođu sebi“ (El-A'raf: ). Kada se čovjek povede za šejtanskom vesvesom i naumi uraditi neki grijeh a zatim se poboji Allahove kazne i odustane od toga, upisat će mu se potpuno dobro djelo. U hadisu Ebu Hurejre nalazimo tumačenje toga, jer onaj ko zbog Allaha okani se od lošeg djela upisat će mu se jedno dobro djelo. A ako se nakani da uradi neko loše djelo i stvarno ga učini, upisat će mu se jedno loše djelo: „A ko uradi hrđavo djelo, bit će samo prema zasluzi kažnjen, i neće im se učiniti nepravda“ (El-En'am: 160).
A u verziji koju prenosi Muslim se kaže: „Ili će ga Uzvišeni Allah izbrisati, tako da će Allah samo onog koji je potpuno propao, uništiti“ .
Allah će mu upisati jedno loše djelo ili će mu oprostiti, a Allahova, dž.š., oprost je zamašna a Njegova milost obuhvatila je sve: „On, doista, mnogo prašta i On je milostiv“ (Ez-Zumer: 53).
Allahova naklonost i ljudska odbojnost
Uzvišeni Allah nam otvara vrata pokajanja pa noću pruža Svoju ruku da primi pokajanje onoga ko je danju počinio neki grijeh i danju pruža Svoju ruku da primi pokajanje onoga ko je noću počinio neki grijeh. I tako sve dok se Sunce ne pojavi sa zapada .
Uzvišeni Allah nas zove k Sebi i poziva nas u ozračje Svoje svetosti, otvarajući nam mejdane oprosta i poziva nas sve da Ga molimo i budemo ponizni i da Mu zatražimo oprost. Allah nam se približava, ali se mi svojim lošim postupcima udaljavamo i bježimo od Njega. Umjesto da bježimo kod Njega mi bježimo od Njega, a On, Uzvišen neka je, kaže: „Zato požurite Allahu“ (Ez-Zarijat: 50); „A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu“ (El-Bekare: 186). To nam pojašnjava hadis-i kudsi kojeg prenosi Buhari: „Uzvišeni Allah je rekao: Ja prema Svom robu postupam onako kako on prema Meni misli. Ja sam sa njim kad me god spomene. Ko Me spomene u sebi, Ja ga spomenem u Sebi, a, ko me spomene u skupu, Ja ga spomenem u boljem skupu od njegovog. Ko Mi se približi za pedalj, Ja mu se približim za lakat, a ko Mi se približi za lakat, Ja mu se približim za hvat, ko mi prilazi idući, Ja mu dolazim trčeći“ .
Da li postoji neko ko je blaži od Allaha, dž.š.?! Da li postoji neko ko ima više milosti, oprosta i pomilovanja, neko ko je darežljivije ruke i veće blagodarnosti od Uzvišenog Allaha?! Ne, tako mi Allaha! On nam otvara vrata a ih mi šejtanskim vesvesama i zlim htijenjima zatvaramo. U jednom hadis-i-kudsiju Allah, dž.š., objašnjava našu odbojnost a Njegovu naklonost prema nama, objašnjava našu daljinu a Njegovu bliskost, pa kaže: „Ja, džinni i ljudi smo u velikom dešavanju: Ja stvaram a drugi se obožava, Ja opskrbu dajem, a drugom se zahvaljuje. Moja dobrota silazi na robove, a njihovo zlo se diže prema Meni. Ja im ljubav pružam dajući im blagodati, iako sam neovisan od njih, a oni Mi pružaju neposlušnost, a od Mene najviše zavise. Ko Mi od njih prilazi srest ću ga izdaleka, a ko od Mene odstupa zvat ću ga izbliza“.
„Oni koji Me spominju i koji se radi Mene okupljaju, oni koji Mi se zahvaljuju i koji Me vole, i oni koji prema Meni griješe, neću ih ostaviti u beznađu od Moje milosti. Ako mi se pokaju, pa Ja i volim. Ja volim one koji se kaju i one koji se čiste. A ako mi se ne pokaju, pa Ja sam njihov liječnik. Stavit ću ih na iskušenja raznim nevoljama kako bi ih očistio od mahana. Dobro djelo se kod Mene nagrađuje desetosrtuko pa sve do sedam stotina puta, ili više od toga. A loše djelo se kod Mene računa kao jedno loše djelo ili kao jedan oprost. Moja milost je pretekla Moju srdžbu, a Moja blagost je pretekla Moj prijekor, a Moj oprost pretekao je Moju kaznu. Ja sam prema Mojim robovima milostiviji od majke prema njezinom djetetu“ .
Ovaj hadis, iako mu lanac prenosilaca nije ispravan (sahih), ima ispravno značenje. On pojašnjava vezu između Allaha i Njegovih robova, između Allaha i Njegovih stvorenja, džinna i ljudi.
Samo će veliki griješnici propasti
Allah prihvata i zove ljude izbilza i susreće ih izdaleka, a oni se udaljavaju od Njega, ne spominju Ga, nisu Mu naklonjeni i odvraćaju od Njegovog puta. Zar to nije ljudsko poricanje Boga? Zar to nije neposlušnost stvorenja? Zar to nije zanijekanje Njegovih blagodati? Zar onaj koji nakon toga propadne nije istinski propalica?
Ako se jedno loše djelo računa kao jedno, ili će biti oprošteno, ako se razmišlja o lošem djelu i čovjek radi Allaha nakon promišljanja odustane od njegovog činjenja, pa mu se zbog toga upiše kao da je u potpunosti uradio jedno dobro djelo, i kada se dobro djelo umnogostručava do sedam stotina puta, pa i više, a Allah o svemu dobro zna, ko će nakon toga propasti osim onoga ko je zaista propalica?! To su samo oni kojima su srca bolesna, duše zamrle a šejtan ih okupirao i uzeo ih za robove; to su oni koji su svoje strasti su uzeli za bogove! Ko će propasti nakon ovoga?
Prilike za pokajanje su mnogobrone: tu je post, pet dnevnih namaza, sadake, džuma jednom u sedmici, hadž koji je obavljen bez svađe, brbljanja i griješenja, nepogode koje zadese čovjeka, i dr. Sve to briše grijehe i smatra se sredstvima oprosta. Ko se poslije toga okani Allaha neka samo sebe kori. Teško onome koga zadesi Ramazan a ne bude mu oprošteno.
Džibril je to molio a Muhammed, s.a.v.s., je aminovao. Kada se Vjerovjesnik, s.a.v.s., penjao na minber, rekao je amin. Ashabi su ga pitali o razlogu njegovog aminovanja, a on im je odgovorio: „Neka je propao onaj koga zatekne Ramazan, a ne bude mu oprošteno“ . U drugoj verziji stoji: „Neka je proklet onaj ko zatekne Ramazan a ne bude mu oprošteno! “ To je rekao Džibril a Muhammed, s.a.v.s., je na to kazao, amin!
Šta mislite o onome kome Džibril, prvak meleka i dostavljač Objave, moli, a aminuje na to prvak svih stvorenja Muhammed ibn Abdullah, s.a.v.s.?!
Mi molimo Allaha, dž.š., da nam taj časni mjesec učini prilikom da nam Allah oprosti u njemu i da nam prihvati post i namaz i da nam to učini znakom vjerovanja i očekivanja nagrade.
Sadekatu-l-fitr
Prije nego što napustimo ovaj skup, moramo se prisjetiti sadekatu-l-fitra. Mi moramo dati sadekatu-l-fitr, jer se u nekim hadisima navodi da je post u mjesecu Ramazanu okačen između nebesa i Zemlje i da će ga samo sadekatu-l-fitr podići . Poslanik, s.a.v.s., je, radi čišćenja ružnih postupaka i riječi, odnosno nadoknade za nedostatke koji su se desili tokom posta, propisao da se siromah nahrani . Odnosno, da se spriječi siromah od prošenja kako bi učestvovao u bajramskoj radosti kada se budu muslimani veselili. Zato oni ne trebaju zaboraviti svoju braću siromahe. Vrijednost sadekatu-l-fitra iznosi jedan sa'a, što je jednako pet ertala uobičajene hrane, kojom se hrane obični ljudi, a njena cijena je otprilike tri rijala. Pa je dozovljeno dati u novcu, prema hanefijskom mezhebu i mišljenju Umera bin el-Aziza i drugih koji su dozvolili davanje dirhema umjesto hrane ako je to siromahu korisnije i radosnije od hrane koja se kod njega našla i koja mu nije potrebna. Tako da je u takvim prilikama davanje novca bolje.
I još nešto želim da vam kažem, a tiče se Bajram-namaza. On se treba klanjati na musalli, tj. na otvorenom prostoru, ili poljani. Jer je sunnet da Bajram-namaz bude na otvoronom prostoru, kako je postupao Vjerovjesnik, s.a.v.s. Nema hadisa koji govore da je on klanjao Bajram-namaz u džamiji, osim jednom jer je napolju padala kiša . Oni koji nisu u stanju, poput bolesnika, invalida i onih koji ne mogu otići i nemaju prevozna srestva a puno su udaljeni od musalle, mogu klanjati u džamiju.
A što se tiče, svjetine muslimana oni trebaju klanjati na otvorenom prostoru, musalli, iza imama. Jer dan Bajrama je islamski festival u kom se okupljaju muslimani, ponosni, radosni, ističući simbole islama i snagu muslimana. Zato u njemu učestvuju ljudi, djeca, žene, (čak i one koje su u menstrualnom ciklusu). One su prisustvovale Bajram-namazu u vrijeme Vjerovjesnika, s.a.v.s., ali bez klanjanja, već prisustvovanjem dovi muslimana i davanju sadake . Slušale bi hutbu i dijelile radost Bajrama i druženja sa pripadnicima islama.
Bajram je dan islamskog okupljanja i sastavljanja. To je velika islamska parada na kojoj se izgovara zahvala Allahu i Njegovo veličanje. Zato, dragi muslimani, obratite pažnju na ove dvije stvari: sadekatu-l-fitr i Bajram-namaz na otvorenom prostoru. A Allah uspjeh daje. Neka vam je sa srećom Bajram i neka Allah prihvati dobra djela i od nas i od vas.
BILJEŠKE:
Muttefekun ‘alejhi: prenosi ga Buhari u Er-Reka'iku (6491), Muslim u El-Imanu (131), Ahmed u El-Musnedu (2827), od Ibn Abbasa.
Prethodilo je kazivanje njegovog izvora i porijekla.
Od Ebu Usmana se prenosi: Stigla mi je vijest od Ebu Hurejre koji je rekao: Doista, Uzvišeni Allah daje Svom robu za jedno dobro djelo hiljade hiljada dobrih djela. Bilo je suđeno da odem na hadž i ‘umru pa sam ga sreo i rekao: Stigla mi je vijest da se rekao: Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kaže: Doista Uzvišeni Allah daje Svom robu vjerniku za jedno dobro djelo hiljadu hiljada dobrih djela. On reče: Ne. Ali sam čuo Poslanika, s.a.v.s., kako veli: Doista, Uzvišeni Allah mu daje dvije hiljade hiljada dobrih djela. Zatim je proučio: „Dobro djelo On će umnogostručiti i još od Sebe nagradu veliku dati“. Pa ko može procijeniti vrijednost Njegove nagrade?!“. Prenosi ga Ahmed u El-Musnedu (10760). Njegovi kritičari kažu da mu je lanac prenosilaca slab zbog slabosti Alija bin Zejda, koji je sin Džed'anov. Od Ebu Hurejre. El-Hejsemi u Medžme'uz-zeva'idu kaže: Prenosi ga Ahmed sa dva lanca prenosilaca. El-Bezzar slično njemu. A jedan od tih Ahmedovih lanaca prenosilaca je dobar (džejjid) (10/214).
Prenosi ga Muslim u El-Imanu (131), Et-Taberani u El-Kebiru (12/161), El-Bejheki u El-Kubra, Kitabut-ta'bir (4/396), od Ibn Abbasa.
Asocijacija na hadis kojeg prenosi Ebu Musa od Poslanika, s.a.v.s., koji je rekao: Uzvišeni Allah noću pruža Svoju ruku da primi pokajanje onoga ko je danju počinio neki grijeh i danju pruža Svoju ruku da primi pokajanje onoga ko je noću počinio neki grijeh. I tako sve dok se Sunce ne pojavi sa zapada.“ Prenosi ga Muslim u Et-Tevbe (2759), Ahmed u El-Musnedu (19529), od Ebu Musaa.
Prijethodilo je kazivanje njegovog porijekla i izvora.
Prenosi ga El-Bejheki u skraćenoj verziji u Eš-Šu'abu, Babun fi ta'didi ni'amil-lahi (4563), Et-Taberani u Musneduš-šamijin (2/93), od Ebu Derdaa. Albani ga u Ed-Da'ifetu ocjenjuje slabim (2371).
Prethodilo je kazivanje njegovog porijekla i izvora.
Prethodilo je kazivanje njegovog porijekla i izvora.
Ibn Dževzi je u El-‘Ilelu-l-mutenahije spomenuo hadis Enesa od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji glasi: „Post će lebdjeti između nebesa i Zemlje sve dok se ne podijeli sadekatu-l-fitr“. Te, Hadis Džerira, od Poslanika, s.a.v.s., „Mjesec Ramazana je okačen između nebesa i Zemlje, neće ga ništa podići osim davanja sadekatu-l-fitra“. A potom je rekao: Ova dva hadisa nisu ispravni (sahih). Što se prvog tiče, u njemu je Abdurrahman bin Osman. Ahmed ibn Hanbel je rekao: „Ljudi su njegove hadise bacili“. Ibn Hibban je kazao: „Nije dozvoljeno njime dokazivati“. A što se drugog tiče, Ahmed bin Ubejd je anonimac (medžhul) (2/499).
Implikacija na hadis: „Allahov Poslanik, s.a.v.s., je propisao sadekatu-l-fitr kao čišćenje postaču od bestidnog i besmislenog govora“. Prenosi ga Ebu Davud u Ez-Zekatu (1609), Ibn Madže u Ez-Zekatu (1827), Ed-Darekutni u Es-Sunenu, Kitabuz-zekati-l-fitri (2/138), rekavši o njegovim prenosiocima: U njemu nema nepouzdanih. El-Hakim u El-Mustedreku, Kitabuz-zekah (1/568), rekavši, Ispravan je po uvjetu Buharije koji ga nije iznio. Hadis se prenosi od Ibn Abbasa. Albani ga u Sahihu Ebu Davud smatra poprilično dobrim (hasen) (1420).
144 dirhema; eg=440,28 gr; sir. = 3,202 kg.; u Bejrutu i Halebu = 2.566 kg.
Implikacija na hadis Ebu Hurejre koji kaže da je jednog Bajrama padala kiša pa im je Poslanik, s.a.v.s., klanjao Bajram-namaz u džamiji. Hadis prenosi Ebu Davud u Es-Salah (1160), Ibn Madže u Ikametus-salati ves-sunneti fiha (1313), El-Hakim u El-Mustedreku, Kitabus-salati-l-‘idejn (1/435), rekavši da je hadis ispravan (sahih), ali ga nije iznosio. El-Bejheki u El-Kubra, Kitabus-salati-l-‘idejn (3/310). Ibn Hadžer je lanac prenosilaca ocijenio slabim u Telhisu-l-habir (2/83).
Od Ummu Atijje se prenosi da je rekla: „Poslanik, s.a.v.s., nam je naredio da izađemo na ramazanski i kurban-bajram: oslobođene robinje, one koje su s menstruacijom i one koje su pod velovima. Što se tiče onih žena koje su s menstruacijom, one nisu pristupale namazu, ali su prisustvovale dovi muslimana i davanju sadake“. Muttefekun ‘alejhi: prenosi ga Buhari u El-‘Idejni (974), Muslim u Salatu-l-‘idjeni (890), Ahmed u El-Musnedu (20797), Ebu Davud u Es-Salah (1136), En-Nesa'i u Salatu-l-‘idejni (1559), Ibn Madže u Ikametus-salati ves-suneti fiha (1308).
Dr. Jusuf el-Karadavi
S arapskog,
Džemo Redžematović