„I u rog će se puhnuti, i umrije će oni na nebesima i oni na Zemlji, ostat će samo oni koje bude Allah odabrao; poslije će se u rog po drugi put puhnuti i oni će, odjednom, ustati i čekati. I Zemlja će svjetlošću Gospodara svoga zasjati i Knjiga će se postaviti, vjerovjesnici i svjedoci će se dovesti, i po pravdi će im se svima presuditi, nikome se neće nepravda učiniti; Svako će dobiti ono što je zaslužio, jer On dobro zna šta je ko radio“ (Ez-Zumer: 68-70).
Svi ljudi koji žive na Zemlji bit će oživljeni na Sudnjem danu. Trenutak oživljenja je jedno neprijatno iznenađenje za nevjernike. U Kur’anu se stanje nevjernika u trenutku ponovnog oživljenja opisuje na sljedeći način:
„Teško nama! Ko nas iz naših grobova oživi?“ – „Eto, ostvaruje se prijetnja Milostivog, poslanici su istinu govorili!“ (Ja-Sin: 52); „I približi se istinita prijetnja, tada će se pogledi nevjernika ukočiti. “Teško nama, mi smo prema ovome ravnodušni bili; mi smo sami sebi nepravdu učinili!“ (El-Enbija: 97).
Povik “Teško nama!“ posljedica velike je panike, straha i kajanja nevjernika. U trenutku ponovnog oživljenja, shvatit će da su oni koji su ih upozoravali i pričali o Budućem svijetu, bili u pravu i govorili istinu. Pored tog gubitka, tada će biti svjesni da će druge prijetnje kušati jednu za drugom. Tada će biti bezizlazno biti izloženi patnjama kojima na Dunjaluku nisu pridavali nikakvu važnost.
Nakon oživljenja, nevjernici će biti dovedeni pred Allaha, dž.š., i morat će da polažu račune za sve što su radili na Dunjaluku. Za ovu priliku, biti će dovedeni pred Allaha, dž.š., zajedno sa svim ostalim ljudima koji su živjeli nadmeno i nisu poštovali Allahove zapovijedi.
Dan kada će se u rog puhnuti, pa ćete vi, sve skupina po skupina, dolaziti“
(En-Nebe’: 18).
Na Sudnjem danu će svi nevjernici shvatiti, da nijedna radnja nije važnija od poslušnosti prema Allahu, dž.š., kako bi pridobili Njegovu milost i izbjegli Njegovu srdžbu. Ovo se napominje u hadisu Poslanika, s.a.v.s., u kojem se daje primjer nevjernika koji će na Sudnjem danu biti pitan:
„Nevjernik će biti doveden na Dan proživljenja i bit će upitan: „Kada bi imao zlata toliko da njime možeš ispuniti cijelu zemlju, da li bi ga dao kako bi se iskupio?“ On će odgovoriti: „Da“. Onda će mu se kazati: „Od tebe je traženo mnogo lakše i manje od toga, ali si odbio – da nikoga ne pridružuješ Allahu“ (Buhari).
Od njega je traženo da prihvati i živi po islamu, ali je on to odbio.
Njihov neuspjeh da shvate tu istinu na ovom svijetu, gdje su znakovi Allahove moći i postojanja tako jasni, samo će pojačati njihovo kajanje. Tog dana će se otrijezniti i shvatiti da su propustili takvu šansu. Njihovo kajanje se manifestira u sljedećem razgovoru:
„Na Dan kada nevjernik prste svoje bude grizao govoreći: “Kamo sreće da sam se uz Poslanika pravog puta držao, Kamo sreće, teško meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo. On me je od Kur’ana odvratio nakon što mi je priopćen bio!“ – a šejtan čovjeka uvijek ostavlja na cjedilu“ (El-Furkan: 27-29).
Na Sudnjem danu će nevjernici biti toliko zaokupljeni svojim problemima, da neće čuti da ih njihova djeca, supružnici, majke i očevi dozivaju. Kur’an to ovako opisuje:
„A kad dođe glas zaglušujući – Na Dan kada će čovjek od brata svoga pobjeći, i od majke svoje i od oca svoga, i od druge svoje i sinova svojih. Toga dana će se svaki čovjek samo o sebi brinuti“ (‘Abese: 33-37).
Porodične veze će izgubiti svoj značaj. Jedini cilj će biti da se izbjegne Allahova kazna. Da bi to postigli, ljudi će biti spremni da žrtvuju sopstvene roditelje, supružnike, djecu, braću ili sestre:
„Onoga Dana kada nebo bude kao talog od zejtina. A brda kao vuna šarena. Kada bližnji neće bližnjega ništa pitati, iako će jedni druge vidjeti. Nevjernik bi jedva dočekao da se od patnje do toga Dana iskupi sinovima svojim, i ženom svojom, i bratom svojim, i porodicom svojom koja ga štiti, i svima ostalima na Zemlji, – samo da se izbavi“ (El-Me'aridž: 8-14).
Naravno da njihov trud neće uroditi plodom. Na Dunjaluku jedini cilj nevjernika bio je sakupljanje bogatstva, uspon karijere i mnogo sinova. Oni su proveli svoj život u nastojanju da ostvare te ciljeve. Na Sudnjem danu će shvatiti koliko je sve to bilo bezvrijedno. U tom trenutku će poželjeti da nikad nisu ni postojali. Za vjernike, nasuprot njima, ovo će biti Dan koji su srećno očekivali i za kojim su čeznuli. Allah, dž.š., ove momente opisuje na sljedeći način:
„Neka lica toga Dana bit će blistava, nasmijana, radosna. A na nekim licima toga Dana bit će prašina. Tama će ih prekrivati. To će nevjernici – razvratnici biti“ (‘Abese: 38-42).
Najbolja imovina koju čovjek može donijeti sa sobom pred Allaha, dž.š., jesu dobra dijela koja je uradio samo da bi postigao Njegovo zadovoljstvo. Ali nevjernici se nikad nisu trudili da urade nešto u ime Allaha dž.š., – nešto što bi im donijelo vječno spasenje. Oni neće imati ni jedno jedino djelo koje će moći predočiti Allahu, dž.š. Sav njihov trud i uspjeh na ovom svijetu bit će beskoristan jer nisu vjerovali u Allaha dž.š. Allah, dž.š., ovako opisuje datu situaciju:
„Reci: “Hoćete li da vam kažem čija djela neće nikako priznata biti, čiji će trud u životu na ovom svijetu uzaludan biti, a koji će misliti da je dobro ono što rade? To su oni koji u dokaze Gospodara svoga ne budu vjerovali i koji budu poricali da će pred Njega izaći; zbog toga će trud njihov uzaludan biti i na Sudnjem danu im nikakva značaja nećemo dati“ (El-Kehf: 103-105).
Oni koji su negirali vjeru (din) i sumnjali u Sudnji dan, nisu smatrali neophodnim da se pripreme za ovaj neizbježni događaj. Oni su proveli život na ovom svijetu prikupljajući prolazno bogatstvo Dunjaluka i slijedeći svoje egoistične prohtjeve.
Sada ih spopada kajanje koje nikada neće prestati:
„I reći: “Teško nama, ovo je – Sudnji dan!“ Da, ovo je Dan strašnog suda u koji vi niste vjerovali!“ (Es-Safat: 20,21).
Uz to će Allah, dž.š., nevjernicima predočiti sva njihova loša, beskrupulozna i nepravedna djela koja su činili tako da i sami postanu svjedoci svojih grijeha. To Kur’an na sljedeći način opisuje:
„Došli ste nam onako kako smo vas prvi put stvorili, a tvrdili ste da vam nećemo vrijeme za oživljenje odrediti.“ I Knjiga će biti postavljena i vidjet ćete grešnike prestravljene zbog onoga što je u njoj. „Teško nama!“ – govorit će – „kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!“ – i naći će upisano ono što su radili. Gospodar tvoj neće nikome nepravdu učiniti“ (El-Kehf: 48,49); „Tog Dana ljudi će se odvojeno pojaviti da im se pokažu djela njihova: Onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjet će ga. A onaj ko bude uradio i koliko trun zla – vidjet će ga“ (Ez-Zilzal: 6-8).
Kur’an ukazuje na činjenicu, da će svaki čovjek u tom trenutku imati uvid u knjige koje su bile pisane za vrijeme njegovog života. Vjernici će ove knjige primiti u desnu, a nevjernici u lijevu ruku. Od trenutka kad im meleki smrti uzmu dušu, počinje vječna patnja za nevjernike. Uručivanje knjige u lijevu ruku je novo mučenje za njih. Oni neće htjeti da gledaju svoje grijehe u kojima su bili slijepi i gluhi za Allahove naredbe i zaželjeti će da u tom trenutku ne postoje. Ovu situaciju opisuju sljedeći ajeti:
„A onaj kome se da knjiga u lijevu ruku njegovu reći će: “Kamo sreće da mi knjiga moja ni data nije i da ni saznao nisam za obračun svoj! Kamo sreće da me je smrt dokrajčila – Bogatstvo moje mi nije od koristi, snage moje nema više!“ (El-Hakka: 25-29); „Mi vas na skoru patnju upozoravamo, na Dan u kome će čovjek djela ruku svojih vidjeti, a nevjernik uzviknuti: “Da sam, bogdo, zemlja ostao!“ (En-Nebe’: 78:40); „A onaj kome knjiga njegova bude iza leđa data propast će prizivati i u ognju će gorjeti, jer je sa čeljadi svojom radostan bio i mislio da se nikada neće vratiti – A hoće! Gospodar njegov o njemu, zaista, sve zna!“ (El-Inšikak: 10-15).
Poslije takvih scena, nevjernici će shvatiti šta su na Dunjaluku propustili i osjećat će duboko kajanje. Još će im teže padati kad vide kako vjernici uživaju u ljepotama Dženneta i to isti oni koji su ih upozoravali, a koje su oni arogantno odbijali. Ali, tada će biti postavljene „nepogrješive“ vage. Ljudi će po procjeni njihovih djela biti odvedeni u Džennet ili u Džehennem. Na Sudnjem danu nevjernici će vidjeti gdje ih odvode i bit će zaprepašteni:
„Vidjet ćeš nevjernike kako strijepe zbog onoga što su činili, i kazna će ih stići; a oni koji su vjerovali i dobra djela činili bit će u divnim džennetskim baščama, sve što zažele imat će u Gospodara svoga; bit će to blagodat velika“ (Eš-Šura: 22).
Manifestirat će se Allahova pravda i ništa neće proći nenagrađeno ili nekažnjeno.
„Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne terezije postaviti, pa se nikome krivo neće učiniti; ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je što ćemo Mi račune ispitivati“ (El-Enbija: 47).
Za vjernike će ovaj događaj proteći sasvim mirno, dok će kod nevjernika izazvati ogroman strah. Oni će biti pitani za svako dobro koje im je Allah, dž.š., dao na Dunjaluku i morat će dati izvještaj o svakoj svojoj propuštenoj šansi da slijede Allahove zapovijedi; o svojoj nezahvalnosti, svojoj nadmenosti, uobraženosti i o ignorisanju Božijih uputa. Površne isprike na koje su se navikli na Dunjaluku neće biti prihvaćene. Situaciju nevjernika toga Dana, Kur’an opisuje na sljedeći način:
„Teško toga dana poricateljima! Ovo je Dan u kome oni neće ni prozboriti
I pravdanje im neće dozvoljeno biti. Teško toga dana poricateljima! Ovo je Dan sudnji, i vas i narode drevne ćemo sakupiti. Pa ako se lukavstvom kakvim budete znali poslužiti, dovijte se protiv Mene! Teško toga dana poricateljima!“ (El-Murselat: 34-40); „Svako će saznati ono što je pripremio“ (Et-Tekvir: 14).
I oni nevjernici koji ne mogu da predoče nikakva dobra djela tek će tada shvatiti gdje ih vodi njihov put. Ovo mjesto je u Kur’anu označeno kao havija (ponor bez dna).
„Onaj u koga njegova dobra djela budu teška u ugodnu životu će živjeti. A onaj u koga njegova dobra djela budu lahka, boravište će mu bezdan biti. A znaš li šta će to biti? Vatra užarena!“ (El-Kari’a: 6 -11).
Jako je važno da sve ovo znamo, da bi sebi stvorili realnu sliku o veličini tog kajanja koje će zadesiti nevjernike na Sudnjem danu. Ali ono će im tada biti prekasno. Kad čovjek shvati šta nam je ovdje objašnjavano, neće propustiti ni jedan jedini trenutak da učini neko dobro djelo da bi ih što više donio pred Allaha, dž.š. Samo takav trud može zaštititi ljude od ovog vječnog kajanja.
Harun Yahya