Prenosi Imam Buhari, od zapovjednika vjernika, Ebi Hafsa Umera bin el-Hattaba, r.a., da je rekao: „Čuo sam Božijeg poslanika, s.a.v.s., da kaže: „Djela se vrednuju prema namjerama i svakom čovjeku pripada ono što je naumio. Pa ko je učinio Hidžru (preselio iz Mekke u Medinu) radi Allaha i Njegovog poslanika, ta Hidžra će mu biti stvarno radi Allaha i Njegovog poslanika. A ko je učinio Hidžru s namjerom da ostvari dobro ovoga svijeta ili radi žene kojom bi se oženio, njegova Hidžra bit će ono radi čega ju je i učinio“.
S ovim hadisom Imam Buhari započeo je svoj Džamius-sahih, Nevevi svoju poznatu knjigu El-Erbeinen-Nevevijje a mnogi hadiski učenjaci svoje zbornike. To je indikacija da je mjerilo prihvatanja djela kod Allaha, dž.š., ispravan nijjet i iskrena namjera: „Allah ne gleda u vaše oblike već u vaša srca“.
Osnova i mjerilo prihvatanja djela kod našeg Gospodara je namjera. Jer Allah ne prihvata djelo osim ako je učinjeno s iskrenom namjerom i radi Njegove plemenite Biti. Vrijednost, težina i stepen djela se razlikuju prema dobrom ili lošem nijetu s kojim su učinjena. Da li se njima željelo Allahovo Lice ili pretvaranje kod ljudi? Da li se njima željeo dunjaluk ili Ahiret? Jer želje i ambicije ljudi se razlikuju, kao što nam obznanjuje Uzvišeni Allah: „Jedni od vas su željeli ovaj svijet, a drugi onaj svijet“ (Alu Imran: 152). Naspram namjere i želje biva nagrada, dobija se sevap ili haram: „Onome ko bude želio nagradu na onom svijetu – umnogostručit ćemo mu je, a onome ko bude želio nagradu na ovom svijetu – dat ćemo mu je, ali mu na onom svijetu nema udjela“ (Eš-Šura: 20). Da li čovjek svojim djelima želi zadobiti Allahovu naklonost (vedžhullahi) ili popularnost i hvalisanje kod ljudi? Ovo su osjetljive stvari oko kojih svaki musliman treba zastati i prije svakog učinjenog djela sebe preispitati.
Status ovog hadisa
Zbog toga islamski učenjaci smatraju ovaj hadis („Djela se prosuđuju prema namjerama…“) četvrtinom, odnosno trećinom vjere. Imam Šafija je rekao: „Ovaj hadis ulazi na sedamdeset vrata“; Imam Ahmed je rekao: „Osnove islama se baziraju na tri hadisa:“Djela se prosuđuju prema namjerama“ kojeg prenosi Omer; Hadis kojeg prenosi En-Nu'man bin Bešir: „Halal je jasan i haram je jasan, a između njih su sumnjive stvari (el-mutešabihat)“; te hadis kojeg prenosi Aiša: „Ko uvede u našu vjeru ono što joj ne pripada, to biva odbačeno“. U drugoj predaji se kaže: „Ko uradi nešto što naša vjera ne toleriše, to mu se odbija“. Kao da je Imam Ahmed parafrazirao izreku Omera koja glasi: „Najbolja djela su troje sljedećih: Obavljanje onoga što nam je Allah naredio, izbjegavanje onoga što nam je Allah zabranio, te iskrenost prema Allahu“.
Cijela vjera se sastoji od izvršavanja naređenja, prestanka činjenja zabranjenih stvari, čuvanje od sumnjivih stvari, a ovo troje se ne može izvršiti osim da djelo bude u skladu sa sunnetom, u smislu njegove forme, te da potom njegova srž bude namjera zadobijanja Allahove naklonosti.
Djelo nema vrijednosti ako se njime želi zadovoljiti neko drugi mimo Allaha
Kada nam namjera bude ispravna dozvoljena radnja (el-mubah) postaje ibadet. Tvoje jelo, piće i obezbjeđivanje životnih potreba postaju ibadet. Čak svaki korak kojeg u životu učiniš postaje bogoslužje. Ali, uslov je da ti namjera bude uperena ka Allahovom zadovoljstvu. U jednom hadisu se navodi: „Ko bude tragao za dozvoljenim stvarima na dunjaluku da bi bio pošten i da bi nahranio svoju djecu te bio dobar svojem komšiji sresti će Allaha sa licem poput mjeseca u noći uštapa. A ko bude tragao za dozvoljenim stvarima na dunjaluku kako bi se ponosio pred ljudima i gomilao imetak, sresti će Allaha ljutitog na njega“.
Povratak namjeri
Poslanik, s.a.v.s., je rekao Sa'du ibn Ebi Vekkasu: „O, Sa'de, šta god da podijeliš, a time budeš želio Allahovu naklonost, to će ti biti uračunato kao sadaka. Pa čak i zalogaj kojeg staviš u ustima svoje žene“. Kada čovjek mazi svoju ženu pa je hrani zalogajima, a namjera mu je Allahova naklonost, odnosno želi da joj udovoljava i sa njom pravilno postupa, kako se prenosi od Poslanika, s.a.v.s., i kako vjera zapovijeda, kada to naumi, računa mu se kao sadaka. Cio svoj život možeš učiniti ibadetom i da cio dunjaluk bude veliki mihrab za muslimana, ili sveto mjesto, pa da sva tvoja djela budu džihad, poslušnost i približavanje Bogu, ako bude ispravan nijet. Prvo, neka ti namjera bude iskrena, jer tada će se dozvoljene i uobičajene radnje pretvoriti u ibadete i približavanje Allahu. Također, nijjet popravlja nepotpun posao, pa kada učiniš neki posao a ne budeš ga dovršio, Allah, dž.š., će ti ga kod Sebe upotpuniti i upisati, jer je u Kur'anu rekao: „Onaj ko se iseli Allaha radi naći će na Zemlji mnogo mjesta, uprkos svojim neprijateljima, i slobodu. A onome ko napusti svoj rodni kraj radi Allaha i Poslanika Njegova, pa ga stigne smrt, nagrada od Allaha njemu je sigurna. – A Allah mnogo prašta i milostiv je“ (En-Nisa’: 100). Kada iziđe kao muhadžir i zatekne ga smrt, stići će ga Allahova nagrada i sevap za to, iako nije dovršio hidžru. Čak, čovjeku će biti upisano djelo koje uopće ne uradi dokle god ima čvrst nijet da ga uradi. Pa tako kada čovjek obično klanja noćni namaz pa ga nekom prilikom savlada san i ne ustane da klanja, bit će mu kod Allaha upisano kao da je klanjao cijelu noć! Katkada čovjek pogriješi u nekom poslu pa mu se zbog ispravnog nijjeta kod Allaha to upiše kao ispravno djelo, kao što nam Imam Buhari prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Prije nas je bio nekakav čovjek koji se zarekao: „Ovu noć ću dati sadaku.“ Tako ga je susreo neki čovjek za kog je mislio da je siromah pa mu je dao sadaku. Ali, sutradan ljudi su pričali kako je on prošle noći dao sadaku kradljivcu. On reče: „Moj Gospodaru hvala Ti za kradljivca!“ Drugu noć je izišao da podijeli sadaku pa ga je susrela neka žena kojoj on dade sadaku. Ali, ljudi su sutradan pričali kako je dao sadaku bludnici. Međutim on ponovo reče: „Gospodaru moj hvala Ti za kradljivca i za bludnicu!“ Treću noć je isto tako odlučio dati sadaku pa ga susrete neki čovjek kome je on udijeli. Međutim, ljudi sutradan ponovo pričahu kako je dao sadaku bogatašu. Pa on, kao i prije, reče: „Gospodaru moj, hvala Ti za kradljivca, bludnicu i bogataša“. Ali grizla ga je savjest da li je dao sadaku na pravo mjesto i bio je zabrinut zbog toga. U snu mu dođe neki čovjek i reče: „Što se tiče tvoje sadake koju si dao kradljivcu možda će mu ona biti razlog da više ne krade. Što se tiče sadake koju si dao bludnici možda će joj ona biti razlog da ubuduće živi poštenim životom. A što se, pak, tiče sadake koju si dao bogatašu, ona će mu možda biti razlog da se urazumi i podijeli ljudima od onoga što mu je Allah podario“.
On je znao da među ljudima postoji onih koji tajno daju sadaku i ulažu svoj imetak noću i danju, tajno i javno, kao što Uzvišeni prilikom opisivanja vjernika kaže, pa se možda opameti i udijeli dio onoga što mu je Allah dao. To znači da je blagoslov dobrog nijjeta dočekao taj posao i usmjerio ga u dobrom smjeru, sukladno čovjekovoj namjeri.
Neka je Allah zadovoljan Ibn Mubarekom koji je rekao: „Mnogo je malih djela koje namjera uveliča, a mnogo je velikih djela koje namjera umanji“. Dobar nijjet uveličava malo djelo, ispravlja pogrešan posao i upisuje čovjeku djelo koje nije uradio, ili koje je nepotpuno uradio. Također, loš nijjet nekad upiše čovjeku djela koja nije uradio. U jednom hadisu se kaže: „Kada se dvoje muslimana susretnu sa svojim mačevima, ubica i ubijeni će biti u Vatri“. Rekoše: „O, Božiji poslaniče, slažemo se sa statusom ubice, međutim, šta je tu kriv ubijeni?“ Odgovori:„I on je nastojao da ubije svog druga“.
Također, Poslanik, a.s., je rekao: „Ovaj dunjaluk je stvoren za četiri vrste ljudi: Za čovjeka kome je Allah dao imetak i znanje pa on dijeli svoj imetak u dobro i danju i noću; za čovjeka kome je Allah dao znanje, ali ne i imetak, pa on veli: „ Da mi je Allah dao kao tome i tome, uradio bih to i to – odnosno radio ista dobra djela kao njegov brat. Allah je znao za iskrenost njegovog nijjeta, kaže Poslanik, a.s., – pa su isti u nagradi“. Čovjek koji udjeljuje svoj imetak gdje Allah voli, i čovjek koji nema ni jednog dirhema, a svim srcem želi i svom dušom iskreno žudi da uradi isto kao i njegov brat ako imadne imetka. To su dvije vrste ljudi. Treća vrsta je čovjek kome je Allah dao imetka a nije mu dao znanja.“ Nije mu dao mudrosti da potroši i udijeli svoj imetak tamo gdje Allah voli i gdje je zadovoljan. Pa ga troši na zlu a škrtari na dobru. To je treća vrsta ljudi. Četvrta vrsta ljudi je: „Čovjek kome Allah nije dao ni znanja ni imetka, pa govori: „Da mi je dato kao tome i tome. Kao onaj koji troši svoj imetak na haram zabavljanju i niskom uživanju, te ovosvjetskom udovoljavanju strastima. Da mi je dato kao njemu, uživao bih kao što on uživa! Allah je znao da to govori iz dubine duše, pa veli Vjerovjesnik, s.a.v.s.: „Oni su isti u grijehu“. Obojica su u džehennemu jer se učinak veže za namjeru.
Mnogo velikih djela obezvrijedi namjera
Namjera ima veliku vrijednost kod Allaha – da čovjek uradi djelo kojim cilja Allahovo zadovoljstvo ili kojim cilja zadovoljstvo ljudi. Graničnik u tome je namjera. Naš predvodnik Muhammed, s.a.v.s., obavijestio nas je da će vatra na Sudnjem danu obuhvatiti prvo ovu trojicu: „Čovjeka koji je učio Kur'an i proučavao vjerske znanosti da bi ljud rekli kako je on učač i znalac; Čovjeka koji je udjeljivao i trošio imetak da bi ljudi o njemu govorili kako je darežljiv i plemenit; Čovjeka koji se borio protiv nevjernika i koji je ubijen u borbi, da bi ljudi o njemu govorili kako je hrabar. Allahu ne pripada ni jedan od trojice. Allah će im reći: „To si radio da bi ljudi za tebe rekli da si znalac. A već su rekli. Udjeljivao si da bi ljudi relki kako si darežljiv. A već su rekli. Borio si se da bi ljudi rekli kako si hrabar. A već su rekli. Uzeo si svoju nagradu od ljudi, tako da ti nema nagrade kod Mene“. Ne samo da mu je propala nagrada, već nagrada i sevap, a zatim će ga obuhvatiti vatra, da nas Allah od nje sačuva! Pretvaranje uništava djela jer Allah prima samo ona djela koja su urađena radi postizanja Njegovog zadovoljstva. Pretvaranje je odlika licemjera za koje je Allah rekao: „Licemjeri misle da će Allaha prevariti, i On će ih za varanje njihovo kazniti. Kada ustaju da molitvu obave, ustaju lijeno i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu“ (En-Nisa’: ); „A teško onima koji, kada molitvu obavljaju, molitvu svoju kako treba ne izvršavaju, koji se samo pretvaraju i nikome ništa ni u naručje ne daju!“ (El-Ma'un: 4-7). Oni koji se pretvaraju su licemjeri, a vjernik nikada ne treba da se okiti svojstvima dvoličnjaka.
Jedne prilike je Omer, r.a., vidio Muaza ibn Džebela kako plače na grobu Poslanika, s.a.v.s., pa ga upita: „Šta te je zaplakalo Muaze?“ Reče: „Hadis kojeg sam čuo od Poslanika, s.a.v.s., u kom kaže: „Malo pretvaranje je širk, a ko se protivi Allahovim miljenicima (evlija) Allahu je obznanio rat. Allah voli dobre, bogobojazne i povučene ljude koji kada negdje budu prisutni ne primjećuju se, a kada od nekud odu ne izgube se. Njihova srca su svjetiljke Pravog puta izvode iz svake prašnjave tame“.
Bogobojazni i neprimjetni ljudi su nepoznati vojnici koji rade u tajnosti, koji ne vole da ih ljudi vide i posmatraju, niti da ih hvale. Oni su osnova dobrog života. Povučenost i skromnost su osnove podignute čvrste građevine vjernika.
Šejh Jusuf el-Karadavi
S arapskog,
Džemo Redžematović