و يعجبني الفأل الحسن
Drage džematlije, danas više nego ikad potrebno je razgovarati sa pesimistima, onima koji su izgubili svaku nadu, pa čak i nadu u Allahovu milost! Sada je itekako neophodno obratiti sa svima onima koje brinu brige i muče muke i kazati im ohrabrujuće riječi koje će ih izbaviti iz tih poteškoća. Danas nam itekako trebaju riječi ajeta: „Ta, zaista, s mukom je i last, zaista, s mukom je i last! (El-Inširah: 5-6) Trebamo s potpunim uvjerenjem izgovarati ajet: „Allah će, sigurno, poslije tegobe last dati.“ (Et-Talak: 7)
U danima kada se glas pesimista daleko čuje, potrebno je dići glas nade i optimizma. Naš razgovor se nastavlja u sklopu ciklusa jezgrovitog govora, a hadis koji je po srijedi bilježi Buharija u svom Sahihu i glasi: „Divim se dobroj riječi.“[1] To je svojevrsni poziv na širenje optimizma zajedno sa lijepim mišljenjem o Allahu i pravilnim oslanjanjem na Njega.
Pozivamo ljude da budu optimisti jer su duše u tijelu poput rude u rudniku, na nju mogu neki uticati pa da zahrđa i pritijesni se zbog pesimizma a ponekad se proširi zbog optimizma i nade.
Onaj koji pažljvo iščitava životopis našeg Vjerovjesnika, s.a.v.s., vidi kroz koliko poteškoća i peripetija je on prošao, ali i pored svega na sve je gledao ohrabrujuće i imao je lijepo mišljenje o Allahu. Opisiujući dramatično stanje u pećini u kojoj se nalazio sa Vjerovjesnikom s.a.v.s., dok su mušrici bili na njenom ulazu, Ebu Bekr, r.a., je rekao Allahovom poslaniku , s.a.v.s.: „Kad bi neko od njih pogledao ispod svojih nogu vidio bi nas.“ Tada mu je Allahov poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ebu Bekre, šta misliš o dvojici sa kojima je Allah treći?“ On je sebi otvorio prozor nade dok su noge mušrika bili tik iznad njegove glave. Otvorio je sebi vrata optimizma a onom ko je tjerao taj optimizam je kazao: „Šta misliš Ebu Bekre o dvojici sa kojima je Allah treći?“[2]
Put do ohrabrujućeg narativa kao dijela ljudske prirode temelji se na šest stubova koje ćemo ukratko obrazložiti:
Prvi:
Duboko uvjerenje da ono što je suđeno mora biti. To ne može odvratiti ni tuga niti nervoza, niti ljutnja ili negodovanje. Uzvišeni Allah u suri el-Hadid kaže:
“Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi – to je Allahu, uistinu, lahko – da ne biste tugovali za onim što vam je promaklo, a i da se ne biste previše radovali onome što vam On dade. Allah ne voli nikakve razmetljivce, hvalisavce.” (El-Hadid: 22-23)
A tom dubokom uvjerenju da će biti što je suđeno Vjerovjesnik, s.a.v.s., je podučio Ibn Abbasa, r.a., kako se bilježi u Sunenu Tirmizije, a to su naučili i mladi i stari, i još uvijek se ovaj hadis dolazi do naših ušiju a glasi:
-‘Čuvaj Allaha – čuvat će te. Čuvaj Allaha — naći ćeš Ga pred sobom. Znaj za Allaha u izobilju — znat će za tebe u oskudici. Kada moliš — moli Allaha. A kada pomoć tražiš traži je od Allaha. Pero je presahlo za ono što će biti, pa kada bi sva stvorenja htjela da ti neku korist, koju ti Allah nije odredio, pribave — ne bi bili to u stanju. I kada bi htjeli da ti neku štetu, koju ti Allah nije odredio, nanesu – ne bi bili u stanju. Znaj da je u strpljivosti na onome što ti je mrsko – veliko dobro. l da je pobjeda sa strpljenjem. A da je razgala sa teškoćom. l da je sa mukom olakšanje.“[3]
Ovakvo čvrsto uvjerenje usađuje u duši čovjeka klicu optimizma.
Drugi:
Duboko uvjerenje da je ovaj svijet, dunjaluk, privremena a ne stalna kuća, a da porez na tu kuću moramo platiti tako što ćemo prolaziti kroz razne neprilike, teška stanja, izazove i sl. Uzvišeni Allah kaže:
„Elif Lam Mim. Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: “Mi vjerujemo!” i da u iskušenje neće biti dovedeni? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.” (el-Ankebut: 1-3)
Takav je dunjaluk.
Treći:
Čvrsto uvjerenje da za svako stanje postoji prilika da iskažemo svoju pobožnost, tako u stanju blagostanja i luksuza postoji prilika da zahvalimo Allahu na tome, dok u stanju nesreće i nevolje postoji prilika za pobožnost strpljenjem. U svakoj prilici postoji prilika da budemo u ibadetu. Neka se efekti tog ibadeta vide na tebi, ako ti dođe dunjaluk sa svojim ukrasima budi zahvalan, a ako ti okrene leđa budi strpljiv. Uzvišeni Allah kaže:
„Strpljiv budi! Ali, strpljiv ćeš biti samo uz Allahovu pomoć. I ne tuguj za njima, i neka ti nije teško zbog spletkarenja njihova. Allah je zaista na strani onih koji se Njega boje i grijeha klone i koji dobra djela čine.” (En-Nahl: 127-128).
Isto tako Uzvišeni Allah kaže Vjerovjesniku, s.a.v.s.: “Mi dobro znamo da ti je teško u duši zbog onoga što oni govore, zato veličaj Gospodara svoga i hvali Ga, i molitvu obavljaj i sve dok si živ, Gospodaru svome se klanjaj!” (En-Nahl: 97-99)
Ako bolje pogledamo, na sve strane je ibadet: Suhejb, r.a. , pripovijeda od Allahovog Poslanika, s. a. v .s., da je rekao: “Čudno je stanje vjernika, zaista je za njega uvijek dobro, a to nema niko osim vjernik. Ako ga zadesi nešto lijepo, zahvali se Allahu pa bude dobro, a ako ga zadesi nekakva nedaća, on se strpi pa mu opet bude dobro.“[4]
Četvrti:
Što je više moguće odbij se od pesimista i beznadežnih ljudi koji ti šalju negativne vibracije zato ih nemoj slušati niti im društvo praviti, a na njihovu priču se ne obaziri. Jezik pesimizma je danas uveliko raširen na svakom mjestu, na televiziji, preko naših mibitela, u novinama, posvuda je crnilo i negativna energija!
Uzvšeni Allah kaže u suri Ali Imran kada su mušrici slali obeshrabrujuće poruke muslimanima: „One kojima je, kada su im ljudi rekli: “Neprijatelji se okupljaju zbog vas, trebate ih se pričuvati!” – to učvrstilo vjerovanje, pa su rekli: “Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar!” I oni su se povratili obasuti Allahovim blagodatima i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo i postigli su da Allah bude njima zadovoljan – a Allah je neizmjerno dobar. To vas je samo šejtan plašio pristalicama svojim, i ne bojte ih se, a bojte se Mene, ako ste vjernici!” (Ali Imran: 173-175)
Nasuprot tome što su od muslimana priželjkivali strah i bojazan oni su im uzvratili hrabrošću i odvažnošću!
Zato ne treba slušati pesimiste već se od njih što više distancirati. U suri el-Ahzab Uzvišeni Allah kaže: „Allah dobro zna one među vama koji su druge zadržavali i prijateljima svojim govorili: “Priključite se nama!”- a samo su neki u boj išli.” (El-Ahzab: 18)
To su oni koji u svemu vide crnilo. Takvi nisu odvažni niti hrabri pa zbog svog kukavičluka sve vide obeshrabrujuće.
Zato je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Kada čovjek kaže ‘Propali su ljudi’, onda je on najupropašteniji čovjek.”[5]
Dakle, on je uglavnom taj koji pridonosi njihovoj propasti. Od nekih ljudi mi to nažalost jedino možemo čuti. Međutim, uspostavi Vjerovjesnikov, s.a.v.s., savjet i oporuku koja poziva na optimizam: “Ne reci: Da sam uradio to i to, bilo bi to i to, nego reci: To je Allahova odredba i On čini šta hoće, jer (riječi) „da sam“ otvara vrata šejtanu.”[6]
Peti:
Dobro pričaj dobru se nadaj. Ovo nije ni ajet niti hadis već istinita narodna izreka koju Uzvišeni Allah u hadis-i kudsijju podupire: „Ja postupam prema Svome robu onako kako on misli o Meni, ako o Meni misli dobro, onda mu i pripada dobro. Ako misli loše, onda mu i pripada loše.“
Širi pozitivnu priču svojim riječima i djelima, nemoj biti pesimista i ljenčuga. Uz optimizam ti razmišljaš pozitivno o Allahu, oslanjaš se na Allaha, dž.š. Kada bi Vjerovjesnik, s.a.v.s., izašao da neku potrebu namiri radovao se kada bi čuo dozivanje imena hej Rašide (upućeni) o Nedžihe (uspješni)[7] jer se tim imenima pronosio optimizam.
Prenosi Buhari u “Sahihu” od Seid ibn Musejjiba od njegovog oca od njegovog dijeda da je rekao: Došao sam Allahovom Poslaniku s.a.v.s. pa me upita: “Kako se zoveš”, Hazen (Tužni), odgovorih, te mi on reče: “Zvačes se Sehl (Lahki)”, ne želim promijeniti ime koje mi je otac dao, rekoh mu. Ibn Musejjeb je rekao: -Nije prestala tuga u nama poslije toga.“[8]
Dakle, nadaj se dobru pa ćeš ga naći od Allaha.
Šesti:
Ovim činom ćeš nadvladati sve životne peripetije. Na njega upućuje Allahov poslanik, s.a.v.s., u hadisu koji je zabilježen u Musnedu Imama Ahmeda:
Od Abdullaha ibn Mesuda, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s. Rekao: “Nema osobe da pati od stresa ili tuge, a da kaže: ‘Allahumme inni ‘abduke ve ibn ‘abdike ve ibn emetike, nasijeti bi jedik, madin fijje hukmuke, adlun fijje kada’uke, eseluke bi kulli ismin huve leke semejte bihi nefseke ev enzeltehu fi kitabike ev ‘allemtehu ehaden min halkike ev iste’serte bihi fi ‘ilmi-l-gajbi ‘indeke en tedžale el-Kur’ane rabi’a kalbi ve nure sadri ve džela’e huzni ve zehebe hemmi.’
(Allahu moj, ja sam Tvoj rob, sin Tvog roba, sin Tvoje robinje, moje tjeme je u Tvojoj ruci, Tvoja naredba na meni je uvijek ispunjena i Tvoja odredba nad mnom je pravedna. Molim te svakim Tvojim imenom koje imaš, kojim si nazvao Sebe, ili si ga objavio u Knjizi, ili njemu podučio neko od Svojih stvorenja, ili si ga zadržao kod Sebe kao znanje o gajbu, da učiniš Kur’an proljećem moga srca i svjetlo mojih prsa, i ono čime će moja tuga nestati i olakšanje za moj stres).’
Osim da će mu Allah otkloniti njegovu tugu i stres, i njih zamijeniti srećom.” Rečeno je: “O Allahov Poslaniče, zar da ih ne naučimo (riječi)?” Rekao je: “Da doista; svako ko ih čuje treba da ih nauči.”[9]
Zbog ove dove nestat će tuge i stresa. Zašto mi ne učimo ovu dovu? Naučimo ovu dovu napamet. Kad god te natkriju oblaci tuge i sjete ponovi ovu dovu.
[1] Prenosi ga Buharija u Kitabu-l-tibbi, Babu-l-fe'li, broj (5756)
[2] Prenosi ga Buharija u Kitabu Ashabi-n-nebijji, s.a.v.s.; Babu menakibi-l-muhadžirin ve fadlihim, broj (3653); Muslim u Kitabu fada'ili-s-sahabe, r.a.; Babu min Fada'ili Ebi Bekri es-Siddik, r.a., broj (2381), dio hadisa Ebu Bekra, r.a.
[3] Prenosi ga Ahmed (293/1); Tirmizi; Kitabu sifati-l-kijameti, broj (2516), dio hadisa Ibn Abbasa, r.a.
[4] Prenosi ga Muslim; Kitabu-l-zuhd ve-l-reka'ik, Babu-l-mu'mini emruhu kulluhu hajr, broj (2999).
[5] Prenosi ga Muslim u el-Birr ve-s-sileti, Babu-n-nehji an kavli heleke-n-nasu, broj (2623), dio hadisa Ebu Hurejre, r.a.
[6] Prenosi ga Muslim; kitabu-l-kader, Babu fi-l-emri bi-l-kuvveti ve terki-l-adžzi, broj (2664), dio hadisa Ebu Hurejre, r.a.
[7] Prenosi ga Tirmizija; Kitabu-s-sejri, Babu ma dža'e fi-t-tajreti, broj (1616), dio hadisa Enesa, ra.
[8] Prenosi ga Buharija; kitabu-l-edeb, Babu ismi-l-Hazen, broj (6190), dio hadisa El-Musejjeba bin Hazena, r.a.
[9] Prenosi ga Ahmed (391/1), dio hadisa Abdullaha bin Mes'uda, r.a.