Ogovaranje
Davno smo naučili da jezik ne služi samo da njime prevrćemo zalogaje. Zna on i gradove da prevrće, proliva krv, zulum čini. Posebno danas, kada izgovorena riječ na jednom kraju svijeta može podići oluju na drugom njegovom kraju. U Ramazanu, jezik zna da uništi trud stomaka i čitavog bića, te da post pretvori u prazno i besmisleno gladovanje. Ako ogovaranjem uspijemo da unizimo nekog u ljudskim očima na Dunjaluku, povećaćemo njegovu vrijednost na Sudnjem danu. Naša dobra djela će pripasti onome koga smo ogovarali. Kada ih više ne bude, natovarićemo sebi njegove grijehe. Zato je Abdullah bin Mubarek, r.a., rekao: „Ako hoćete nekoga da ogovarate, ogovarajte svoje roditelje, da vaša dobra djela ne odlaze nekome ko vam nije ništa u rodu“. Ako hoćete već da „poklanjate“ dobra djela, najpreče je da ih poklonite svojim roditeljima. Naravno da ne želi niko da ogovara svoje roditelje, da ih pominje po zlu i ponižava u očima svijeta. „I ne ogovarajte jedni druge, zar bi neko od vas želio jesti meso svog umrlog brata..“ (Kur'an) Ako već postimo, ne hranimo se mrcinom.
