Musliman u svojim postupcima nije nošen mržnjom. Njegov sud o nečemu nije gorki plod mržnje, jer je mržnja neprijatelj pravednosti. I kad njegova osjećanja bombarduju prizori nepravde, nečovječnosti, sirove i ogoljene mržnje, njegov um neće zaslijepiti mržnja.
Mržnja i nije motiv ovih redaka. Ovo je radije “poređen je s povodom”. Zato nećemo analizirati nedjelo ni njegove motive. Posebno ne američke vojnike koji su ga počinili. Djelo najbolje govori o čovjeku. Mada, mokrenje po mrtvim tijelima ne može biti djelo, niti onaj ko ga čini može biti čovjek. Oni su svojim postupcima rekli dovoljno. Ako je to demokratija zbog koje su došli među muslimanski svijet, onda se zahvaljujemo na ponudi, takva nam demokratija ne treba.
Naš voljeni Poslanik, s.a.v.s., nas je naučio da sa tijelom umrlog postupamo kao sa tijelom živog. Možda bi zlokobni rekli da je Muhammed, s.a.v.s., muslimane učio da se s poštovanjem odnose samo prema svojima. Da budu jednostrani u poštovanju i života i smrti. Ali nije tako! Dok američki marinci uriniraju po mrtvim muslimanima, Muhammed, s.a.v.s., ustaje iz poštovanja pred sprovodom umrlog Jevreja. Ustaje u državi u kojoj je on bio vrhovna vlast. Zašto si ustao Allahov Poslaniče? Odgovorio je: “Zar i on nije imao dušu?” To smo od njega naučili, i na tome živimo, i nastavit ćemo živjeti. Zar i poginuli Talibani, nakon svega, nisu imali dušu?
Ovim poređenjem hoćemo reći: Ako je demokratija poštivati čovjeka, živog ili mrtvog, za to nam ne treba učitelj iz “vrlog novog svijeta”. Demokratija je drvo koje odavno raste u našoj avliji. Zasadio ga je učitelj čovječanstva, Muhammed, s.a.v.s.
Enis ef. Burdžović
S a
Sjajno receno!