Budući da smo muslimani od nas se traži da volimo jedni druge, da želimo i unosimo ljubav među ljudima, bez obzira na njihovu boju, rasu, vjeru ili identitet. Međutim, ovo ne znači gubljenje našeg identiteta ili slijepo imitiranje i kopiranje drugih tradicija i radnji.
Porijeklo Dana zaljubljenih ili Festivala ljubavi
Praznik ljubavi je bio jedan od festivala rimskih pagana, kada je paganizam bio prevladavajuća religija Rimljana prije više od sedamnaest vijekova. U rimskom, paganskom konceptu to je bio izraz „duhovne ljubavi“.
Postoje mitovi koji su vezani za ovaj paganski praznik Rimljana koji je trajao sa njihovim hrišćanskim nasljednicima. Među najpoznatijim mitovima je bilo rimsko vjerovanje da je Romul, osnivač Rima, jednog dana bio zadojen od strane vučice koja mu je dala snagu i mudrost.
Rimljani su običavali da velikim slavljem svetkuju ovaj događaj polovinom februara svake godine.
Jedan od rituala ovog praznika je bilo žrtvovanje psa i jarca. Dva snažna i mišićava mladića bi izmazali svoje tijelo krvlju psa i jarca, a potom bi oprali krv mlijekom. Nakon toga napravila bi se velika parada, a ta dva mladića, kao poglavari, išli bi ulicama. Oni bi nosili sa sobom parče kože s kojom bi udarali svakog ko bi prešao njihov put. Rimljanke bi dočekivale te udarce, jer, kako su vjerovale, oni su bili zaštita ili lijek protiv neplodnosti.
Veza između svetog Valentina i ovog praznika
Sveti Valentin je ime koje je dato dvojici antičkih „mučenika“ hrišćanske crkve. Rečeno je da su bila dvojica, ili samo jedan, k-oji je umro u Rimu kao rezultat proganjanja gotskog vođe Claudiusa, 296 CE. Godine 350 CE, sagrađena je crkva u Rimu na mjestu gdje je on umro kako bi se sačuvalo sjećanje na njega.
Kada su Rimljani prihvatili hrišćanstvo, oni su nastavili da slave Praznik ljubavi koji je gore spomenut, ali su promijenili paganski koncept „duhovne ljubavi“ u drugi koncept poznat kao „mučenici ljubavi“, kojeg je predstavljao sveti Valentin koji je podržavao ljubav i mir za što je, prema njihovim tvrdnjama, pao u mučeništvo. Također se nazivao Praznik ljubavnika , a Sveti Valentin se smatrao zaštitnikom i svecem ljubavnika.
Jedno od njihovih lažnih vjerovanja koje je vezano za ovaj praznik je to da bi se imena djevojaka koje su stasale za udaju napisala na malo parče papira i postavile u činiju na stolu. Nakon toga mladić koji je htio da se ženi bi se pozvao da uzme jedno parče papira. On bi sebe stavio na raspolaganje djevojci čije je ime ispisano jednu godinu, kako bi se pronašle srodne duše. Nakon toga bi se vjenčali, ili bi isto to ponovili sljedeće godine na dan ovog praznika.
Hrišćanski svećenici su reagirali protiv ovog običaja kojeg su smatrali da kvari i negativno utiče na moral mladića i djevojaka. Ukinut je u Italiji gdje je bio veoma popularan, a potom je oživljen u osamnaestom i devetnaestom vijeku kada su se u nekim zapadnim zemljama pojavile prodavnice u kojima se prodavale knjižice sa imenom „Valentinove knjige“ koje su sadržavale ljubavne pjesme koje su izabirane od strane onih koji bi htjeli da pošalju razglednicu svojoj voljenoj osobi. U njima se također nalazilo i uputstvo kako da se pišu ljubavna pisma.
Gornje informacije su, sa malim izmjenama, uzete iz www.islam-qa.com
Stav islama
Elaborirajući islamski stav o proslavljanju Dana zaljubljenih dr. Suad Ibrahim Salih, profesorica Islamskog prava (fiqh) na Al-Azhar Univerzitetu, kaže:
Zaista je islam vjera altruizma, prave ljubavi i saradnje u onom što je dobro i ispravno. Molimo Allaha, dž.š., da nas sve zajedno stavi pod Svoj kišobran svestrane milosti, i da nas ujedini. Uzvišeni Allah kaže: „Doista su vjernici braća. Zato pomirite dva brata i budite bogobojazni da biste bili pomilovani“ (el-Hudžurat: 49:10).
Mogu reći da postoje oblici iskazivanja ljubavi koje su vjerski prihvatljivi, ali i da u tom trenutku postoje oblici oni koji vjerski nisu prihvatljivi. Među onima koji su prihvatljivi su oni koji uključuju ljubav prema poslanicima i vjerovjesnicima. To iz razloga što ljubav prema Allahu i Njegovom poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., mora biti na vrhu prioriteta svih drugih oblika ljubavi.
Islam priznaje srećne povode koji zbližavaju ljude jedne prema drugima, i dodaje začin njihovim životima. Međutim, islam ide protiv slijepog imitiranja Zapada kada je u pitanju specijalna prilika poput Dana zaljubljenih (Valentinovo).
Stoga, komemoracija tog posebnog dana poznatog kao Valentinovo je inovacija ili bid'at koji nema vjersko uporište. Svaka inovacija te vrste je neprihvatljiva, jer je islam veoma obazriv. Islam zahtijeva da svi muslimani vole jedni druge tokom cijele godine, a reduciranje cijele godine na jedan dan je potpuno neprihvatljivo.
Mi muslimani ne smijemo slijediti u stopu takve izume i sujevjerja koja su karakteristična za Dan zaljubljenih. Bez sumnje, postoji mnogo nereligijskih radnji koje se javljaju toga dana, a te radnje odvraćaju ljude od istinskog značenja ljubavi i altruizma u toj mjeri da su praznikovanja ostavljena za moralna posrnuća.
www.islamonline.net
S engleskog preveo:
Prof. Džemo ef. Redžematović