Ono što između ostalog pomaže i učvršćuje iskrenost je i čitanje biografija iskrenih i upoznavanje sa njihovim životima, kako bi se za njima i njihovom uputom poveli. Ako tragalac za bliskošću Allahovom ne bude mogao naći žive iskrene ljude, kako bi sa njima drugovao, nema drugog izlaza osim da se “druži” sa iskrenima koji su umrli. Jer, ahlak –ponašanje je poput misli, ne umire sa smrću svog nosioca. Ovakav način čitanja je vrsta druženja i prisnosti, druženje misaono, duhovno i imansko. A iz svoje milosti prema nama, Allah Uzvišeni je dao da u našoj tradiciji imamo mnogo “modela iskrenosti” među ljudima, koje kad neko pročita, ne može a da na njega ne djeluju privlačno.
Od ovakvih primjera je slučaj “trojice prijatelja u pećini”, čiju nam je priču ispričao Allahov Poslanik, s.a.v.s. Kada se na ulaz njihove pećine srušila stijena, pa ih nije spasilo ništa osim dobrih djela koja su učinili iskreno u Allahovo ime. Posredstvom tih djela su se zamolili Allahu. Svaki od njih je rekao: “Allahu moj, ti znaš da sam to učinio samo iz želje za zadovoljstvom Tvojim, izbavi nas iz ovog u čemu smo”. Allah ih je izbavio iz nevolje samo zbog iskrenosti. Ovaj primjer smo ranije detaljno obradili, pa ko bude želio neka se na to povrati. Od sličnih primjera je i hadis kojeg bilježi Nesa’i u svom Sunenu od Šedad ibnul-Had, r.a.: Došao je jedan od beduina Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., povjerovao u njega i slijedio ga, a zatim je rekao: “Hoću li sa tobom učiniti hidžru?” Poslanik, s.a.v.s., je ga je oporučio pažnji nekolicine ashaba. Kako su se dešavale bitke, Poslanik, s.a.v.s., je raspodjeljivao ratni plijen i ovom beduinu dodijelio dio, a on u to vrijeme čuvaše njihovu pozadinu. Kada je došao, ashabi mu dadoše njegov dio, a on upita: “Šta je ovo”? Odgovoriše mu: “Tvoj udio kojeg ti je Vjerovjesnik, s.a.v.s., dodijelio.” Uzeo je svoj dio, došao kod Allahova Poslanika, s.a.v.s., i rekao: “Šta je ovo”? “Tvoj dio kojeg sam ti dodijelio,” odgovori Poslanik, s.a.v.s. Beduin tada reče: “Radi ovoga te nisam počeo slijediti, već da ovdje budem pogođen – i pokaza strijelom u svoj vrat – pa da poginem i uđem u Džennet.” Poslanik, s.a.v.s., mu reče: “Ako si iskren, Allah će ti povjerovati.” Nije dugo prošlo, pa su krenuli u bitku. Donijeli su ovog beduina pred Poslanika, s.a.v.s., koji bješe pogođen strijelom tamo gdje je pokazao. Poslanik, s.a.v.s., reče: “Je li to onaj?” Odgovoriše: “Da”. On reče: “Bio je iskren prema Allahu, pa mu je Allah uzvratio iskrenošću”. Zatim ga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., umotao u svoje džube koje je tad imao na sebi, a između ostalog, ono što se moglo čuti od Poslanikova, s.a.v.s., namaza bjehu riječi: “Allahu moj, ovo je rob tvoj, krenuo je kao muhadžir na tvom putu i poginuo je kao šehid, a ja sam mu svjedok u tome”.
Islamska historija je krcata predivnim primjerima herojstva i raznih dešavanja iskrenima, koji su svoje duše ponudili Allahu, živući čitav svoj život za Allaha, boreći se svim bićem samo za Allaha, kojem nikoga ravnim nisu smatrali.
Od ovih velikana je i priča koju je Hasan el-Benna, r.a., naveo u jednom džumanskom slučaju kojeg navode dnevne novine “Muslimansko bratstvo” o “autoru bušotine”. Rezime priče kaže da su muslimaski borci u jednoj borbi zatekli se pred dobro čuvanom neprijateljskom utvrdom. Dugo je potrajala opsada ovog utvrđenja. Zatim je jedan muslimanski vojnik zamislio da probije bušotinu na zidu utvrđenja kroz koju će se provući, a zatim otvoriti kapije ostalim borcima. I to je učinio ovaj muslimanski vojnik, sam kopajući bušotinu obavijen ćutanjem i tišinom. Njegovo djelo je muslimanskoj vojsci omogućilo pobjedu uz minimalne gubitke.
Poenta je da je vojskovođa tražio anonimnog vojnika koji je napravio otvor kroz kojeg su se muslimanski borci provukli u trijumf, ali niko od vojnika nije istupio. Ni jedan vojnik nije istupio da kaže: “Ja sam taj”. Zatim je zapovjednik naredio vojsci: ““Kunem vas Allahom, da se onaj ko je iskopao bušotinu, ili onaj ko zna ko je iskopao, javi meni ili mi pokaže tog vojnika.”
Dok je vojskovođa bio u svom šatoru, ušao je kod njega čovjek i rekao: “Želiš da saznaš ko je iskopao prolaz”? On odgovori: “Da, tako mi Allaha!” Čovjek reče: “Ja ću te uputiti na njega, ali on ima uslov kojeg traži da bi se razotkrio.” Vojskovođa reče: “Neka mu bude, svaki uslov koji želi. Allah ti milost dao čovječe, koji je njegov uslov.?” “Da ga ne pitaš za ime, niti da ga predstaviš svijetu niti halifi, niti da ga pokušaš nagraditi za ono što je učinio”, reče čovjek. Zapovjednik reče: “Neka mu bude! Gdje je on?” “Ja sam on”, reče čovjek. Vojskovođa ustade i zagrli ga, a ovaj čovjek ponovo zatraži da vojskovođa ispuni njegove uslove. Drugog izlaza nije imalo. Nakon toga, anonimni vojnik je nestao u prostranom moru, i niko ga nakon toga nikada više nije vidio. Vojskovođa je nakon toga uvijek molio Allaha Uzvišenog da ga proživi na Sudnjem danu sa autorom bušotine, i da vjeru njegovu pomogne njemu sličnim, iskrenim vjernicima. “On je taj koji te je pomoću Svojom pomogao, i vjernicima”. (Ajet)
Šejh Jusuf el-Qaradawi
sa arapskog, Enis ef. Burdžović
izvor:www.qaradawi.net