Autor, Cem Nizamoglu
Prevod, Džemo Redžematović
Tokom hiljadugodišnjeg perioda, u muslimanskoj civilizaciji napravljena su epohalna otkrića i doprinosi, poput prvog zapisa o zvjezdanom sistemu izvan naše galaksije. Takođe su razvijeni astronomski instrumenti, uključujući nebeske globuse, armilarne sfere, sekstante i posebno astrolab, postavljajući na taj način temelje modernoj astronomiji.
Astro je na grčkom definisan kao “zvijezda”, “+ labe” od grčke riječi labio što znači “tragač” – u tom smislu možda čak i “lopov” – ali poznatiji je kao “pronalazač”. Na engleskom, astrolab ima vrlo cool ime koje se doslovno može protumačiti kao PRONALAZAČ ZVIJEZDA” [1], zvuči kao ime nekog svemirskog broda ili superheroja iz naučno-fantastičnog filma!
Tokom hiljadugodišnjeg perioda u muslimanskoj civilizaciji, napravljena su epohalna otkrića i doprinosi, poput prvog zapisa o zvjezdanom sistemu izvan naše galaksije. Takođe su razvijeni astronomski instrumenti, uključujući nebeske globuse, armilarne sfere, sekstante i posebno astrolab, postavljajući temelje modernoj astronomiji. Na primjer, prema Franzu S Verlagu, “Al-Farghani” je napisao prvi poznati supstancijalni opis astrolaba tokom godina 856-57 nove ere, datuma zvjezdanog stola, koji se temeljio na tablicama Mumlahan” [2]. Ljudi iz muslimanske civilizacije nastavili su da koriste i u velikoj mjeri da doprinose ovom uređaju koji je postao umjetnost.
Danas su najstariji otkriveni funkcionalni astrolabi uglavnom iz muslimanske civilizacije, a neki od njih su se na aukcijama prodavali po vrlo visokim cijenama zbog svoje elegancije i povijesti. U ovom članku ćemo pokušati da istražimo porijeklo astrolaba, njegove vrste, upotrebu i još mnogo toga.
1. Šta je astrolab?
Profesor David A. King, definiše astrolab kao dvodimenzionalni model svemira koji može da se drži u rukama; njegova nebeska obilježja uključuju zvjezdanu kartu i ekliptiku (obje se pojavljuju u zadnjem dijelu), a kopnene karakteristike (ugravirane na različitim pločama) služe određenim geografskim širinama ili lokalitetima. Neki astrolabi bili su mali, veličine dlana i prenosivi; drugi su bili ogromni. Oni su bili astronomski analogni računari svog vremena, rješavajuli su probleme koji se odnose na položaj nebeskih tijela, poput sunca i zvijezda, i vremena. Zapravo, to su bili džepni satovi srednjovjekovnih astronoma. Mogli su da vrše mjerenja visine sunca; moglo se znati vrijeme tokom dana ili noći; ili pronaći vrijeme nebeskog događaja poput izlaska sunca, zalaska sunca ili kulminacije zvijezde.
Astrofizičar Harold Williams (3)
“Astrolab je najvažniji astronomski računski uređaj prije izuma digitalnih računara i najvažniji astronomski osmatrački uređaj prije izuma teleskopa.”
2. Porijeklo astrolaba
Smatra se da astrolab potiče iz antičke Grčke. Iako nije preživio nijedan radni primjer, Hiparh je, pišući otprilike 150. godine p.n.e., Zaslužan je za otkrivanje stereografske projekcije, matematičkog sredstva predstavljanja 3D neba na 2D ploči koja je osnova kako astrolab radi. Iako je porijeklo astrolaba vjerovatno bilo grčko, generalno je prihvanćeno da je dizajn usavršen u muslimanskoj civilizaciji – doista naziv Astrolab potiče od arapskog (asturlab) što je verzija grčkog izraza astrolabos (nosilac / pronalazač zvijezda ), ali u zlatno doba muslimanske civilizacije astrolab je bio jako razvijen i njegova upotreba rasprostranjena. Uveden je u Evropu iz muslimanske Španije početkom 12. vijeka, bio je jedan od glavnih astronomskih instrumenata sve do modernog doba.
Nick Kannas (4)
Astrolab je u klasično doba, vjerovatno već u 2. vijeku prije nove ere, koristio Hiparh koji je sastavljao svoj poznati katalog zvijezda. Postali su posebno popularni u islamskom svijetu, a najstariji sačuvani primjerak izradio je Ahmad ibn Khalaf u 9. vijeku nove ere. Astrolabi su u [muslimansku Španiju] došli u 10. vijeku, a u sljedećem vijeku pisani su evropski rukopisi koji su opisivali kako se koristi ovaj instrument. Na ranim evropskim univerzitetima astrolabi su korišćeni za podučavanje astronomskih principa studentima, a Geoffrey Chaucer napisao je raspravu o njihovoj upotrebi 1391. godine. Portugalci i naredni istraživači koristili su verziju mornara na svojim putovanjima tokom Doba istraživanja. Međutim, do 18. vijeka njihova je upotreba zamijenjena novijim, preciznijim instrumentima i metodama računanja …
3. Upotreba astrolaba
„Astrolab ima mnogo aplikacija, poput obrađivanja visina nepristupačnih objekata, doba dana i položaja na zemlji. Sve se to radi pomoću genijalnih tablica i slika koje su utisnute s obje strane astrolaba.” [5] Ima mnogo upotreba koje su astronomi iz muslimanske civilizacije zabilježili. Na primjer, poznati astronom iz 10. vijeka Abdul-Rahman al-Sufi u svojim je spisima izložio preko 1.000 načina upotrebe astrolaba. Korišćenjem stereografije omogućeno je da se nebeske sfere projektuju na 2D ravan i čine važno tijelo astrolaba. Ovi astrolabi bili su zasnovani na ekliptici i podijeljeni u 12 dijelova. Dalje, svaki dio dobio je znak zodijaka.
Oliver Hoare (6)
Sposobnost islamske civilizacije da usavrši ono što je naslijedila i ono što je napravila svojom ljepotom nije nigdje bolje izražena kao u astrolabu.
4. Izumitelji astrolaba
Kako postoji mnogo načina upotrebe astrolaba, mnogi tvorci astrolaba spomenuli su ih u ovoj priči.
Izrada astrolaba, grane primijenjene nauke velikog statusa, mnogi su praktikovali, uključujući jednu ženu iz Alepa (Sirija), Mariam (* napomena gore) “Al-Astrolabiya” Al-Ijliya (Al-‘Ijliyah bint al- ‘ Ijli al-Asturlabi), koja je slijedila očevu profesiju i bila zaposlena na dvoru Sayf al-Dawlat-a (333 H / 944 CE-357/967), jednog od moćnih vladara Hamdanija u sjevernoj Siriji koji je čuvao granicu s Vizantijskim carstvom u desetom vijeku n.e. Ovdje treba posebno spomenuti još jedno ime „Ovaj izvanredni astronomski instrument izradio je muslimanski astronom poznat kao Nastul, koji je bio aktivan u Bagdadu između 890. i 930. godine. Njegovo ponovno otkriće donosi nam znanje o aktivnostima u procvatu tog naučnog centra što je značajan korak dalje“ kako nastavlja profesor David A. King:
David A. King
Slika dolje: Ranije nije bilo poznato da ova vrsta instrumenta postoji.
David A. King
…ovaj instrument je važan za istoriju instrumentacije iz drugog razloga: dijelom rješava pitanje porijekla solarne / kalendarske vage na islamskim instrumentima. Julio Samsó favorizuje porijeklo iz Andalusa. Direktni dokazi iz kasnoantičkih vaga ove vrste s oba kraja Mediterana nisu dostupni.
…
Međutim, sada imamo raniji primjer njih iz Bagdada koji je sigurno bez ikakvog andaluzijskog uticaja.”
Profesor David A. King, instrument za izračunavanje mase, koji je napravio Nastūlus u Bagdadu, ca. 900 [7]
5. Vrste astrolaba
Najpoznatiji su nazvani univerzalni astrolabi. Oni su razvijeni u Toledu u 11. vijeku i unaprijedili su mapiranje zvijezda. Dvije osobe, Ali ibn Khalaf al-Shajjar, ljekar ili travar, i Al-Zarqali bili su važni u ovom novom razvoju događaja. Univerzalni astrolab bio je veliki znanstveni proboj jer se mogao koristiti na bilo kojem mjestu. Običnim astrolabima trebale su različite geografske širine ako su premještene, jer su bile dizajnirane za određeno mjesto i zavisile su o geografskoj širini.
Važan aspekt univerzalnog astrolaba bio je taj što se u njegovoj stereografskoj projekciji koristila proljećna ili jesenja ravnodnevnica kao središte projekcije na ravan solsticijskog jezgra. Postoje, naravno, i druge vrste astrolaba kao što su nautički, kvadrantni, rojas astrolabi, a planisferski astrolab bio je jedan od najpopularnijih. Još jedan od najzanimljivijih od svih bio je astrolab sa kalendarom s uređenjem koji je napravio Muhammad b. Abi Bakr, Isfahan, 1221/2, kako je prikazano dolje. Muhammad ibn Abi Bakr al-Farisi (u. 1278.) bio je islamski astronom rođen u Adenu (Jemen). Autor je knjige al-Tuḥfa, koja uključuje raspravu koja sadrži važne informacije za istoriju islamske astronomije i njenu vezu sa islamskom vjerom. Ovaj rani perzijski astrolab s pomičnim kalendarskim pokretom najstarija je mašina sa zupčanicima koja postoji u cjelovitom stanju. Ilustruje važnu fazu u razvoju različitih složenih astronomskih mašina od kojih potiče mehanički sat. Znanstvenici iz muslimanske civilizacije saznali su za ovaj dizajn iz teksta al-Bîrûnîa, koji je objasnio kako se zupčanici mogu koristiti za prikaz revolucija sunca i mjeseca pri njihovoj relativnoj brzini i za demonstriranje mjesečeve faze. Ovi su fenomeni bili od fundamentalne važnosti za lunarni kalendar koji se koristio u muslimanskoj civilizaciji.
prof. George Saliba (8)
Astrolab je instrument velike i upotreblive veličine koji imamo, a većina ljudi ga može vidjeti u muzejima itd. Njegovi djelovi su u redoslijedu od oko 5-10 inča, i svi su u tom rasponu. To je niz mesinganih diskova koji se okreću jedan iznad drugog. Možete uspjeti da riješiete sve vrste matematičkih problema. Isti Abdul Rahman al-Sufi, koji je radio na zvijezdama, takođe je napisao knjigu o konstrukciji i upotrebi astrolaba. Dao nam je listu od 385 astronomskih matematičkih problema koji se mogu riješiti astrolabom. Ukratko, on danas, nama ni našim mladim ljudima, isto tako koristi, on mijenja funkcije i jednako je efikasan kao i vaš mali džepni kalkulator koji danas koristite. Nažalost, danas ga većina djece u školama koristi za pronalaženje funkcije sabiranja i množenja funkcija, što astrolab radi. To je genijalna primjena matematike na tehnologiju koja vam omogućava rješavanje matematičkih problema.
6. Anatomija astrolabaž
Astrolabi su bili vrhunska tehnologija, koju su koristili i razvijali astronomi u muslimanskoj civilizaciji, a koji su bili zaintrigirani i fascinirani nebesima. Preko ovih vrijednih učenjaka astrolab je ušao u Evropu, gdje je rođena moderna astronomija.
Astrolab, kao instrument za mjerenje vremena, na kraju je zamijenjen mehaničkim satovima i naprednijim metodama računanja, ali pojednostavljeni astrolabi za zvijezde i danas se izrađuju.
– Tragovi ugravirani na astrolabu omogućavaju vam izvođenje različitih proračuna. Na primjer, da biste odredili vrijeme noću, upravite liniju na poleđini astrolaba sa zvijezdom kako biste pronašli njenu nadmorsku visinu. Rotirajte rete dok pokazivač zvijezde ne nalegne na tačnu visinsku liniju na ploči i očitava vrijeme izvan oboda.
– Lijevo, gore i desno: Linije ugravirane na svakoj ploči projekcije su sfere neba iznad glave. Svaka ploča pokriva uski raspon geografskih širina (nadmorska visina pola iznad horizonta).
– Centar: osnova astrolaba je šuplji disk dovoljno dubok da može držati nekoliko flat ploča.
– Dno: Rete ima krug (ekliptiku) za praćenje putanje sunca preko neba, a pokazivači odgovaraju sjajnim zvijezdama. Pokazivači u obliku bodeža bili su karakteristični za rane astrolabe iz muslimanske civilizacije.
– mater ili osnovna ploča,
– ploča poput rete ili gornje mreže koja prikazuje fiksne zvijezde, ekliptiku (sazviježđa zodijaka i dio neba preko kojeg Sunce putuje) i određene zvijezde golim okom
– ploče, od kojih je svaka napravljena za različitu geografsku širinu. Svaka ploča ima ugraviranu mrežu koja označava zenit (tačka direktno iznad glave), horizont i sve nadmorske visine između;
– alidata ili lenjir sa nišanima koji se koriste za posmatranje i očitavanje sa vage. Otpor i ploče su dizajnirani da se uklapaju u osnovnu ploču.
7. Kako napraviti astrolab
Postoji mnogo članaka i videozapisa koji pokazuju kako napraviti ili koristiti svoj vlastiti astrolab. U srednjovjekovnim vremenima nije bilo drugačije, postoje rukopisi ili knjige koji pokazuju kako se koriste ili konstruišu različiti astrolabi. Na primjer, Kitāb Fī Al-ālāt Al-falakīyah Françoisa Charettea „Ovaj svezak sadrži kritičko izdanje s engleskim prijevodom bogato ilustrovane arapske rasprave o gradnji preko stotinu različitih astronomskih instrumenata, od kojih su mnogi stručnjaci inače nepoznati. Sastavio ga je Najm al-D n al-Misr, prilično sjenovita figura, u Kairu. 1330” [9]. Drugi primjer je „Traktat o astrolabu sa ilustrovanim seldžučkim (Seljuq / Selcuk) arapskim rukopisom naskh pismom, koji je kopirao Mahmud bin Muhammad al Mushi, Sivas, Turska, datiran 1231. Ovo je jedna od najranijih poznatih postojećih kopija rasprava, izvorno Abu Rayhan Bin Muhammad”. [10]
Chaucer, poznati britanski autor Canterbury Tales, takođe je napisao “Traktat o astrolabu” za svog desetogodišnjeg sina Lewisa 1387. Željeli bismo završiti našu priču onim što je napisao sinu:
Cahucer, Traktat o astrolabu
Moj maleni sine Lewis, . . . razmotrio sam tvoj zahtjev da naučiš Traktat o astrolabu. . . Stoga sam tio dao astrolab za naš horizont, konstruisan za geografsku širinu Oxforda. I uz ovu malu raspravu, predlažem da te podučim nekim zaključcima koji se odnose na isti instrument. Kažem neke zaključke iz tri razloga. Prvi je ovo: možeš biti siguran da svi zaključci koji su pronađeni, ili bi se mogli naći u tako plemenitom instrumentu kao što je astrolab, nisu savršeno poznati nijednom smrtniku u ovoj regiji, kao što pretpostavljam.”
10. Više slika
11. Reference
[1] “The Astrolab: Some Notes on Its History, Construction and Use” by Roderick S. Webster, Paul R. MacAlister and Flolydia M. Etting, Paul MacAlister & Associates, 1974, Page 3
[2] “On the Astrolab” written by Farghānī, introduction and translation by Franz Steiner Verlag, 2005, Page 3
[3] “1001 Inventions: The Enduring Legacy of Muslim Civilization” by Salim T. S. Al-Hassani, National Geographic, 2012, Page 280
[4] “Star Maps: History, Artistry, and Cartography” by Nick Kanas, Springer Science & Business Media, 5 Jun 2012, Page 244
[5] Muslim Heritage: “Modelling the Stars” by Jonathan Chang [Link]
[6] “World Maps for Finding the Direction and Distance of Mecca: Examples of Innovation and Tradition in Islamic Science” by David A. King, BRILL, 1 Jan 1999
[7] “An Instrument of Mass Calculation, made by NasÐūlus in Baghdad ca. 900” by David A. King, Suhayl 8, 2008, Page 116, [PDF]
[8] Muslim Heritage: “Interview with Professor George Saliba” by Kaleem Hussain [Link]
[9] Brill.com: “Mathematical Instrumentation in Fourteenth-Century Egypt and Syria: The Illustrated Treatise of Najm al-Dīn al-Miṣrī” by François Charette (Link)[10]Alamy.com: “Treatise on the Astrolab,” a Seljuk-illustrated Arabic manuscript in naskh script, copied by Mahmud bin Muhammad al Mushi, Sivas, Turkey, dated 1231. This is one of the earliest known extant copies of the treatise, originally by Abu Rayhan Muhammad Bin” Contributor: Science History Images / Alamy Stock Photo [Link]