من يحرم الرفق يحرم الخير كله
Draga braćo, blagost je plemenita moralna odlika koju Allah voli. Blagost je svemu nakit jer ona ukrašava svaku stvar. Blagost donosi samo dobro. Blagost donosi dobro na oba svijeta. Blagost je ključ srca.
Uzvišeni Allah kaže: „Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s njma. A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega.” (Ali Imran: 159)
Naša priča se još uvijek veže za jezgroviti govor Vjerovjesnika, s.a.v.s., a naša današnja tema je hadis Vjerovjesnika, s.a.v.s., koji je zabilježen u Sunenu Ebu Davuda: „Ko bude uskraćen za blagost, uskraćen je za čitavo dobro.“[1]
Ovaj hadis je dio korpusa jezgrovitog govora Vjerovjesnika, s.a.v.s., koji nam pojašnjava da je onaj ko je uskraćen za blagost, uskraćen za svekoliko dobro. Onaj ko ne poznaje put blagosti, ne može otvoriti vrata blagosti, takav je ukraćen za svako dobro, jer je Vjerovjesnik, s.a.v.s., pojasnio da kada blagost bude uz neku stvar onda je neminovno uljepša. Kako se bilježi u Muslimovom Sahihu, naša majka hazreti Aiša, r.a., je rekla: „Rekao je Vjerovjesnik, s.a.v.s.: ‘Zaista, gdje god se blagost nađe ona to uljepša, a tamo gdje je nema onda je okrnji.“[2]
Dakle, gdje god se blagost nađe ona to ukrasi, a sve što nema blagosti je nepotpuno. Tako je rekao Vjerovjesnik, s.a.v.s., kako to bilježi Ahmed u svom Musnedu, a to je jedan impozantan hadis, prenosi ga hazreti Aiša, r.a., da je kazao: O Aiša, budi blaga, jer kad god je Allah želi Ehli Bejtu dobro usmjeri ih na kapiju blagosti.“[3]
Zato su domovi u kojima ima blagosti pomilovani domovi, a oni domovi u kojima ima nasilja, strogoće i krutosti ond a su takvi domovi lišeni svakog dobra. One prve domove Allah voli.
U hadisu Džabira, r.a., koji prenosi Ebu Dunja u svom Zemmu-l-gadabi kaže da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Doista, kada Allah zavoli članove nekog doma On među njima unese blagost.“ [4]
U pitanju je bilo čija kuća, organizacija, mjesto u kojem se sijeli, kada ih Allah zavoli, onda među njima unese blagost. Zato ako vidiš da blagost ne stanuje u nečijoj kući znaj da su njeni ukućani nepoželjni Allahu, dž.š.
Drage džematlije, polja blagosti su mnogobrojna, sfere blagosti su višestruke, ne bismo ih mogli prebrojati. Međutim, pametnom čovjeku su dovoljna nekoliko primjera koje ćemo navesti:
Prvi primjer
Potrebna nam je blagost sa neistomišljenicima. Neistomišljenost je svakodnevica. Prije će biti da nemamo identično mišljenje sa svojim bližnjim prije nego sa daljnim. Razlikujemo se sa svojim voljenim prije nego sa neprijateljem, razlikujemo se sa muslimanimom prije nego sa nemuslimanom. Ta različitost mora biti uz blagost, jer će je blagost ukrasiti. U Sahihu-l-Buhariji se bilježi da je majka vjernika hazreti Aiša, r.a., rekla: „Jevreji i hrišćani su pozdravljali Vjerovjesnika, s.a.v.s., govoreći: ‘Essam alejkum, essamu alejke!’ Odnosno, smrt tebi! Aiša, r.a., pripovijeda: ‘Ja sam to odmah shvatila i rekla im: -‘I neka je na vas smrt (otrov) i prokletstvo braćo majmuna i svinja!’ Poslanik, s.a.v.s., na to reče: ‘Polahko, Aiša! Doista Allah voli blagost u svakoj prilici.’ Reče: ‘Allahov Vjerovjesniče, s.a.v.s., zar nisi čuo šta govore?’ Reče: ‘A zar ti nisi čula šta sam ja njima odgovorio: Rekao sam im: – I na vas![5]
Završena priča. Oni govore, smrt tebi a ja njima kažem: i vama.
Ne treba izlaziti iz okvira blagosti. Apelujem na vas, a prije svih na sebe samog, da koliko god se razlikovali ne smijemo biti grubi. To se naročito tiče hatiba, medijskih poslenika, pisaca i dr. Udaljite se što je moguće više od vrijeđanja, psovanja i grdnje i omalovažavanja onih s kojim se ne slažete, bez obzira da li ste u pravu ili u krivu. Ne trebaju vam takvi izrazi i takav način ophođenja, a naročito u vremenu u kojem živimo, a to je vrijeme fitneluka. Takav vokabular će nas samo više udaljiti jedne od drugih. Nama su potrebni oni koji pozivaju na jedinstvo a ne na razjedinjavanje.
Allahov poslanik, s.a.v.s., kaže: „Polahko, Aiša!“ Nije odgovorio jevrejima, već je odgovrio Aiši, r.a., rekavši, -polahko Aiša, doista je Allah blag i voli blagost u svemu. Na to je dovoljno da im se uzvrati – i na vas. I time završiti problem. Ovakvo mjerilo ophođenja je potrebno usvojiti u današnjem životu.
Blagost prilikom neslaganja sa svojom ženom, djetetom i nekim s kojim ću se sutra razići u mišljenju itekako je potrebna.
Drugi primjer
Blagost vođe prema svojim potčinjenima, vladara naspram onih kojima vlada, ministra prema saradnicima, vojskovođe prema vojnicima, roditelja u kući – sve to zahtijeva blagost. Scene nasilja, grubosti i strogoće su itekako daleko od metode Vjerovjesnika, s.a.v.s. Uzvišeni Allah se obraća svakom vođi riječima: „I budi ljubazan prema vjernicima koji te slijede!“ (Eš-Šu'ara’: 215)
U hadisu koji se bilježi kod Ebu Davuda, Džabir, r.a., kaže: Allahov Vjerovjesnik, s.a.v.s., bi zaostajo u hodu – dakle u karavani – pa bi priticao u pomoć slabima, pomaga bi im da uzjašu i molio se za njih.[6]
Išao bi na kraju karavane vikao bi na jahalice i gonio ih kako bi požurile, a onog ko ne bi imao šta da pojaše onda bi ga posadio iza njega na sjedalo, a potom bi molio za sve.
Isto tako je molio i za one koji su imali ovlasti na pojedinim stvarima ovog ummeta pa su bili blagonakloni, da i Allah prema njima bude blag. Poslušajmo šta nam pripovijeda hazreti Aiša: „Čula sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako u ovoj mojoj kući govori: ’Allahu, kome bude povjeren bilo kakav vid uprave nad mojim ummetom, pa im bude otežavao, i Ti njemu otežaj, a kome bude povjeren bilo kakav vid uprave, pa prema njima bude blag, i Ti budi blag prema njemu!’”[7]
Radi se o bilo kakvoj upravi – ti si upravnik u tvojoj kući, imam je upravnik u svom mihrabu, svako mora biti blag, hatib je upravnik na svom minberu i mora biti blag, odgovorna lica i vladar i svaki upravnik ako bude otežavao ovom ummetu onda će važiti za njega ova dova Vjerovjesnika, s.a.v.s., a ako bude blag isto će važiti za njega.
Treći primjer
Blagost prema sebi. Jer i duša ima prava kod čovjeka: „I tvoja duša kod tebe ima pravo.“[8] Zato budi blag i prema duši. Ovim hadisom namjeravamo podstaknuti naročito našu omladinu: morate biti blagonakloni prema duši, a najbolji način blagosti prema njoj jeste da je učiniš pokornom prema Allahu, dž.š., dok je najbolji način osornosti prema njoj da je udaljiš od Allahovog puta i staviš u neposlušnost Njemu, da bude sklona onom što je Allah zabranio. Onaj ko prisiljava dušu i muči je u činjenju zabranjenih stvari, poput pijenja alkohola i opojnih droga i sl. onda on ne može biti blagonaklon prema duši.
Allahov vjerovjesnik, s.a.v.s., kaže: „Ko se strmoglavi sa brda“ – a ovo može važiti i za našu omladinu koja ide četvorotčkašima po brdima pa se prevrnu i poginu, iako nisu htjeli da se ubiju, ali to je neminovno u takvim situacijama. Dakle, „Ko se strmoglavi sa brda pa se ubije, on će biti u Džehennemu gdje će se stalno survavati“ – ili ko pređe preko crvenog svjetla na semaforu, pa pogine ili drugog ubije, ili pređe propisanu brzinu pa pogine; ili omladinci koji su na opojnim drogama pa od toga umru, kako možemo čuti svakog dana. Vjerovjesnik, s.a.v.s., dalje kaže: „Ko ispije otrov pa se otruje imat će otrov u ruci u vatri džehennemskoj i vječno će ga srkati. Ko se ubije nožem imat će ga u ruci i njime će se vječno u stomak bosti u vatri džehennesmkoj.“[9]
Uzvišeni Allah kaže: „I jedni druge ne ubijajte! Allah je, doista, prema vama milostiv. Onoga ko to nepravično i nasilno uradi – Mi ćemo u vatru baciti, to je Allahu lahko. (En-Nisa’: 29-30).
Još jedna od sfera blagosti jeste blagost prema slabima, možda je to sluga u tvojoj kući, radnik u tvojoj radnji, žena koja je slabašna, sin i dr. Blagost prema ovakvim je potrebna.
Ovdje trebamo naglasiti opasnost od porodičnog nasilja naročito prema suprugama i djeci koji su nemoćni i kojima treba pomoć. Ove vrste nasilja ima dosta u našem okruženju. Često puta smo svjedoci kako se napadaju radnici ili azilanti na putevima i time se napadači ponose. Takvi ljudi nemaju u sebi ni malo blagosti niti ljudskosti.
Prenosi se od Ebu Mes'uda El-Ensarija da je kazao: „Udario sam svoga slugu bičem, te sam iza sebe čuo glas: ‘Znaj Ebu Mesude.’ Taj glas nisam razumio jer sam bio previše ljut. Nakon što se približio, uvidio sam da je to Allahov Poslanik, s.a.v.s., te je opet rekao: ‘Znaj Ebu Mesude.’ Nakon toga sam bacio bič iz svoje ruke, a on je kazao: ‘Znaj Ebu Mesude, da je Allah Uzvišeni moćniji od tebe više nego ti od ovog momka.’ Nakon toga sam rekao: ‘Nikada više neću udariti roba.“[10]
Allah je moćniji od tebe više nego što si ti od tog momka. Ti si sada moćan ali Allah je moćniji od tebe, postat ćeš jednog dana slabašan pa će te spopasti onaj ko je od tebe jači.
Svakog silnika prevara moć, vlast, jezik, ugled i imetak, ali neka zna da je sve to prolazno, a da će ostati Allahova snaga koji će tom slabiću dati njegovo pravo na ovom svijetu prije nego na Ahiretu. Dakle, na dunjaluku. A možda će taj slabić to vidjeti a možda i neće, ali historija je zapisala šta se desilo sa onim koje je obmanula njihova moć koju su koristili protiv slabića bez imalo blagosti i milosti.
Stoga, istinu je kazao naš Poslanik, s.a.v.s., kada je rekao: „Kome bude uskraćena blagost, uskraćeno mu je svo dobro.“
Iz knjige Jezgroviti govor
Autor, Rašid bin Muhammed el-Fetis el-Hadžiri
prevod, Džemo Redžematović
[1] Prenosi ga Ebu Davud, Kitabu-l-edeb, Babu fi-l-rifki, broj (4809), dio hadisa Džerira ibn Abdillaha el-Bedželija, r.a.; Muslim u Kitabu-l-birri ve-s-sileti, Babu fadli-r-rifki, broj (2592).
[2] Prenosi ga Muslim, Kitabu-l-birri ve-s-sileti, Babu fadli-l-rifki, broj (2594).
[3] Prenosi ga Ahmed (104/6).
[4] Vidi: Kenzu-l-ummal (52/3, broj 5449).
[5] Prenosi ga Buhari, Kitabu-d-da'vat, Babu-d-du'ai ale-l-mušrikin, broj (6395); Muslim, Kitabu-s-selam, Babu-n-nehji an ibtida'i ehli-l-kitabi bi-s-selam, broj (2165).
[6] Prenosi ga Ebu Davud, Kitabu-l-Džihad, Babu fi luzumi-s-sakati, broj (2639).
[7] Prenosi ga Muslim, Kitabu-l-imareti, Babu Fadileti-l-imami-l-adil, broj (1828).
[8] Prenosi ga Ebu Davud; Kitabu-s-salat, Babu ma ju'meru bihi mine-l-kasdi fi-s-salati, broj (1369), dio hadisa Aiše, r.a. I Buharija prenosi sličnu verziju ovog hadisa u Kitabus-s-savmi, Babu men akseme ala ehihi li juftare fi-t-tetavvu'i, broj (1968). dio hadisa Selmana, r.a.
[9] Prenosi ga Buhari; Kitabu-t-Tib, Babu šerbi-s-semmi ve-l-deva'i bihi, broj (5778); Muslim, Kitabu-l-iman, Babu galzi tahrim katli-l-insan nefsihi; broj (109), dio hadisa Ebu Hurejre, r.a.
[10] Prenosi ga Muslim; Kitabu-l-iman, Babu suhbetu-l-memalik, broj (1659).