Salih Gašević je autor prvog Mevluda na bosanskom jeziku, odnosno na južnoslavenskim prostorima.
Salih Gašević (Nikšić 1850 – Bijelo Polje 1899) je autor prvog Mevluda (poetski spjev o Muhammedu, a.s.) na bosanskom jeziku, odnosno na južnoslavenskim prostorima.
Njegov Mevlud je najznačajnije i najuticajnije djelo koje i danas intezivno utiče na muslimane na području bivše Jugoslavije. Mevlud je duže od jednog stoljeća bio osnovna komunikacijska forma okupljanja muslimana sve do pada komunizma, a danas je transformisan u vjersko-kulturne manifestacije koje traju veći dio mjeseca rebiu-l-evela u kojem je rođen Poslanik Muhammed, a.s.
Godina rođenja Saliha Gaševića nije tačno utvrđena, ali se najčešće uzima 1850-ta. Umro je u Bijelom Polju 1899. godine, a tu je prenešen na liječenje iz Šahovića. Upravo je u Šahovićima hafiz Gašević 1890. godine napisao svoj mevlud na molbu kolašinskih prvaka što je opisao u stihovima u uvodu:
Moliše me kolašinski prviši:
“Nami mevlud daj bosanski napiši!
Što j’ u Kur'an na sve iman imamo
Bosanski nam gradi mevlud molimo!”
Hafiz Salih Gašević pripada generaciji mlađih bošnjačkih alhamijado književnika. Osnovno obrazovanje stekao je u rodnom gradu, nakon čega odlazi na studiranje u Istanbul. Po povratku u Nikšić obavljao je poslove gradskog finansijskog upravitelja. Bio je ugledni građanin Nikšića zbog visokog obrazovanja i imetka kojeg će kasnije uložiti u štampanje svog Mevluda. Gašević se pored finansijskih poslova bavio i prepisivačko-prevodilačkim radom. Svoj zavičaj Gašević je morao napustio 1876. godine i otišao je za Ljumu (srez u Prizrenskom sandžaku, današnja Albanija) gdje je postavljen za kajmekama. Po napuštanju Ljume 1887. godine, hafiz Salih je postao kajmekam (gradonačelnik) u Šahovićima, koje je tada bilo sjedište donjokolašinske kaze.
„Muhadžir sam, vatan mi je bio Nikšić, Ime mi je hafiz Salih Gašević.“
Na uzglavnom nišanu mezara Gaševića je epitaf pisan osmanskim jezikom u desetak kosih redova lijepim neshtalik pismom koji u prijevodu Muhameda Tajiba Okića glasi:
„Plemstvo moje sljedbe su nosioci Kur’ana (hafizi),
Nemoj biti gord, robe (Božiji), na ovaj prolazn svijet,
Jednog dana ćeš morati s njega otputovati
Oprostivši sesa svim prijateljima.
Kad te snađe suđeni čas, moraćeš umrejti.
Dok ti se ovdje nije sviđao vrijedni (skupocjeni) saten,
Najposlje će ti navući ćefine.
Kolašinski kajmekam Nikšićanin Hafiz Salih.
Godina 1316. (1898/99.)
Manjine kao mostovi
Emina Hodžić-Knežević, RTV CG i Islamska zajednica Crne Gore su u povodu 120 godina od smrti Saliha Gašovića snimili dokumentarni film koji je premijerno prikazan u Bijelom Polju.
Ovo je bio povod za razgovor sa novinarkom Eminom Hodžić-Kenežević o ovom filmu, djelu hafiza Gaševića i o njenoj emisiji Mostovi na državnoj televiziji.
Prije 20 godina Emina Hodžić-Kenežević je počela raditi u RT CG. Za taj period prošla je skoro kroz sve redakcije državne televizije Crne Gore.
„Počela sam u redakciji Trećeg programa, nakon toga u redakciji jutarnjeg programa, informativnog, satelitskog i sada sam konačno u redakciji programa za manjine. U međuvremenu, tu je bilo više drugih poslova i projekata, od rada u jednoj privatnoj radio stanici, nekoliko štampanih medija i medijskih projekata“, kaže Hodžić-Knežević.
Pored navedenog Hodžić-Knežević bila je angažovana u okviru EBU-a (Evropska radiodifuzna unija) gdje je kroz višemjesečne treninge postala licencirani novinar – trener EBU-a.
„Prije dvije godine ponuđeno mi je da radim emisiju „Mostovi“ RTV Crne Gore koja je bila zamišljena kao jedna vrsta multimedijalne platforme za prezentaciju historije i tradicije manjina, koju je trebalo približiti građanima“, kaže Hodžić-Knežević i dodaje da je i sama imala izazov i dilemu kako bogato naslijeđe Crne Gore na najbolji način predstaviti s obzirom na stanje i promjene identiteta naroda u crnogorskom društvu u zadnjih sto godina.
Manjine i njihova svijest o pripadnosti i identitetu bile su presudne na referendumu za nezavisnost Crne Gore.
„Upravo je hafiz Salih Gačević bio jedna od osoba koja je ostavila snažan trag u kolektivnom sjećanju Bošnjaka, njihovoj historiji koja nije izblijedila kroz vrlo teško i turbulentno vrijeme. Takva ličnost nije bila poznata široj javnosti. Vrijeme je bilo da se takvo nepovoljno stanje promjeni. Kontaktirala sam pojedince i institucije koje su mogle imati odgovor ili makar biti početak jednog istraživanja koje bi zadovoljilo moju novinarsku i ličnu znatiželju. Na svu sreću, Crna Gora ima vrsne intelektualce koji se vrlo predano, naučno bave ovim i sličnim pitanjima. Mr. Ajdin Rakić, ispred organizacije MASAT ponudio je ekskluzivni dokument kao dokaz da je hafiz Salih Gašević svojim djelovanjem unaprijedio diplomatske i političke veze Crne Gore sa Osmanskom imperijom, a bio je veoma poštovan i od Kralja Nikole,“ dodaje Hodžić-Knežević.
Mevlud je kao sredstvo okupljanja jugoslavenskih muslimana odigrao ključnu ulogu u očuvanja vjere, tradicije, kulture i identiteta Bošnjaka.
„Svijest tadašnjeg stanovništva da na svom jeziku zahvaljuje i recitira pobožnu poeziju, bili su i više nego dovoljni da otkrijemo put Božije riječi do običnog čovjeka, osjetno usamljenog u novom valu promjena koji se mogao naslutiti, a o kome je malo ko razmišljao i na koncu brinuo. To je bilo dovoljno da pokrenemo priču, okupimo naučnu i vjersku zajednicu i prvi put ekranizujemo priču o životnom putu hafiza Saliha Gaševića. Obaveza i odgovornost, prije svega prema profesiji i gledaocima, koji bez spoznaje o prošlosti ne mogu razumjeti sadašnjost, a još manje gledati u budućnost je inspiracija i motivacija u mom radu“, dodaje Hodžić-Knežević.
Ključna uloga žena kroz Mevlud u očuvanju identiteta
U filmu koji traje 35 minuta učestvovala su četiri sagovornika.
„Osim historijskih činjenica bilo je zanimljivo čuti koliko su humanost, vjerovanje, želja za istinom, obrazovanje, ako hoćete i visprenost, krasila ljude tog doba. Takođe, očuvanje tradicije, jezika i kulture nije imalo alternativu. Mevlud je nesporno sačuvao identitet muslimanskog naroda, odnosno Bošnjaka, na ovim prostorima i šire, naročito u vremenu kada se o religiji nije moglo naglas govoriti. I, što je meni fascinantno, uloga žene je u tom dijelu presudna“, smatra Hodžić-Knežević.
Hodžić-Knežević je sa malobrojnom ekipom (Jadranka Drobnjak montažerka, Milun Rabrenović snimatelj, Zoran Uskoković vozač), za dvije godine realizovala 65 emisija Mostovi.
„Prvi put se u Mostovima RTCG govorilo o ulozi društva Gajret. Historičari, hroničari i predstavnici islamskih zajednica iz Sarajeva, Beograda, Prijepolja i Podgorice su nas podsjetili na još jedan način borbe u očuvanju identiteta jednog naroda za vrijeme Austro-ugarske monarhije kada se nameću nova pravila ponašanja, jezik i kultura. Zadivljujući je pristup grupe muslimanskih intelektualaca koji nesebično ulažu u slabijeg i osiromašenog đaka, a sve radi očuvanja identiteta. Zatim, priča o prvom doktoru muslimanu Sadiku Striniću čiji unuk živi u Sarajevu. Njegova privrženost Crnoj Gori, Kralju Nikoli (bio mu je lični ljekar), Osmanskom carstvu i mudrost u donošenju odluka u interesu dobrih odnosa dvije zemlje, nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Bilo mi je zadovoljstvo da prvi put u historiji Javnog servisa realizujem teme o tradiciji naroda koji je gradio temelje države Crne Gore. Bez finansijske potpore, uz visoko profesionalni angažman mojih kolega, nesebičnu pomoć MASAT-a, Islamske zajednice Crne Gore, realizovani su projekti u cilju istine o životu muslimanskog stanovništva na ovim prostorima“, kaže na kraju razgovora Hodžić-Knežević i dodaje da su rekcije publike na njenu emisiju jako pozitivne.
Gaševićev Mevlud je pisan u jedanaestercu i ima 398 stihova. Radi se o prepjevu, odnosno prijevodu Mevluda “Vesiletun-nedžat” poznatog osmanskog pisca Sulejmana Čelebije.
Prvo izdanje Gaševićevog Mevluda iz 1879. godine, pod naslovom “Mevlud alânî âli lisan-i Bosnevi” (Jasni i uzvišeni Mevlud na bosanskom jeziku), autor je lično finansirao, kao i drugo izdanje iz 1893/94. Oba izdanja su štampana u vilajetskoj štampariji “Kosovo” u Skoplju.
Piše:
Sanadin Voloder
Izvor: Al Jazeera
