Prije mjesec dana u Plavu je održana promocija Sabranih djela Mahmuda Derviša na kojoj je pored Rezaka Hukanovića i ostalih eminentnih književnika bio i sada već rahmetli Hadžem Hajdarević i to u ulozi promotera. Hadžem Hajdarević je bio i lektor prevoda Sabranih djela Mahmuda Derviša a naravno kao izuzetan književnik i pjesnik bio je veliki poštovalac Derviša. To je bio i razlog što me je uvijek kada je bio u stanju pozivao da promovišemo Derviša po BiH pa smo tako prošlog ljeta obišli Zvornik, Bijeljinu i Sarajevo. Eto, sada to su dani za uspomene. Prije toga, bili smo na promociji u Baru i Podgorici. Na promociji u Plavu je održao veoma dirljiv govor, poistovjećujući današnje stanje u Palestini sa onim u BiH 90.-tih godina, a ja sam taj govor na svu sreću snimio na svoj telefon. Nakon toga sam ga prekucao, ali mi je falio uvod jer na vrijeme nisam pritisnuo taster za snimanje. Taj govor sam mu poslao i zamolio ga da mi napiše uvod, međutim već tada je bio bolestan i obećao mi riječima: “Džemo, halali, čim me prođe kičma šaljem ti!”
U sklopu Decembarskih dana kulture planirana je promocija Derviša u Narodnoj biblioteci “Radosav Ljumović” u Podgorici na kojoj je trebao doći i rahmetli Hadžem Hajdarević. Jutros sam dobio tužnu vijest da je on preselio na Bolji svijet. A u znak pijeteta i našeg prijateljstva, objavljujem njegov govor sa promocije iz Plava, upućujući dovu Svevišnjem da mu oprosti, smiluje se i uvede ga u Firdes-i Džennet.
Govor Hadžema Hajdarevića na promociji Derviševih Sabranih djela u Domu kulture “Husein Bašić” u Plavu
…Mi ovdje sa nama večeras imamo čovjeka koji je šest mjeseci bio u jednom zloglasnom logoru. Rat u Bosni nije bio nista drugo nego nastavak Drugog svjetskog rata. Mi smo u BiH bili kao pokretni evropski muzej. Odjednom su nam se dogodili, fašizmi, nacizmi, logori, Hitleri, Staljini, silovanja, etnička čišćenja. U te tri i po godine preživjeli smo mnogo toga. Zato, rat u Palestini ne događa se samo u Palestini, on se događa na neki način i u našem životnom prostoru. Ova planeta nema takva traumatična mjesta kao što su Palestina, kao što je bio Vijetnam kao što je bila Bosna, kao što su bili mnogi naši krajevi. Svi su na neki način dio neke velike planetarne nevolje, dio tog nekog svjetskog bola kojeg mi svi skupa osjećamo. Zato kad budete čitali poeziju Mahmuda Derviša, ili recimo roman Rezaka Hukanovića, Deseta vrata pakla, kad budete čitali Prima Levija, Zar je to čovjek, vi jednostavno morate poći s pozicije da onu vlastitu akumulaciju prošlosti pokušate pretvoriti u neku zdravu energiju, pa i zablude koje su bile u nekim ranijim vremenima pretvoriti u neku energiju koja će nam pomoći da vrijeme koje je pred nama nekako što sabranije i normalnije preživimo. Naravno, poezija kao i svaka književnost je vrhunska onda kada i pored svoje te književno-humanističke, književne-etičke dimenzije ima i tu uzvišenu književno-estetsku energiju. Kad god sam čitao Derviša u prevod našeg sjajnog Džema Redžematovića imao sam osjećaj nekog lebdenja, neke atmosfere koja je bila naročita, koja je bila posebna i oni koji možda još ne znaju da čitaju poeziju čitajući Derviša počet će naučiti da čitaju poeziju. Da jednostavno vide kako je poezija jedna od tih mogućih alternativnih povijesti svijeta u kojem živimo, a naročito ona poezija koja afirmira tu najuzvišeniju moguću ljudsku dimenziju. Ja mogu samo misliti kako se samo ovih sedmica osjeća ambasador Palestine u Crnoj Gori, kako se osjećaju svi Palestinci, kako se osjećaju svi dobri ljudi, svi oni koji sa sobom nose elementarnu empatiju prema dobru, i samo jednostavno vidimo kako zlo nikada neće posustati na ovoj planeti. Kako je ono, kako bih rekao, nešto što je univerzalno. A na nama je oduprijeti se onako kako to možemo, a možemo čitanjem, saznavanjem, jednom dijaloškom pozicijom naprama svega onog što se događaja i da kroz poeziju jednostavno i sami sudjelujemo u nekoj vrsti i palestinskog i svakog drugog antifašističkog otpora. Ovo što se događa u Palestini, ništa nije drugo nego isti onaj fašizam koji je bio prisutan u vrijeme holokausta, u Omarskoj, u Trnopolju, u nacističkim logorima u drugom svjetkom ratu, u neonacističkim logorima u Balkanskim ratovima, zato je veoma bitno da poeziji prilazimo sa jednom naravi koja je dijaloška koja ima neki normalni komunikacijski potencijal. U tom smislu zahvlalan sam na ovolikom broju prisutnih. Ovo je neka naša podrška Palestini i otpor svakom drugom mogućem zlu. Hvala vam!