Prva ramazanska hutba (Ramazan 1432.h. 2011)

Ramazan 1432.h. 2011
Ramazan 1432.h. 2011

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

 Davanjem od sebe svojoj zajednici, dajemo opet sebi

Neka je sva hvala Svemilosnom Allahu, koji je srca pravovjernih milošću obradovao, magfiretom im od grijeha duše oprao, i od džehennemske vatre ih dobrotom svojom oslobodio.

Nepresušni salavat i selam donosimo na našeg miljenika i Allahova Poslanika, Muhammeda, s.a.v.s., njegovu porodicu uzoritu, ashabe pravovjerne, i sve sve vjernike i vjernice do Dana sudnjeg.

Braćo u vjeri,

Allah Uzvišeni kaže u Kur’anu:

و إن تعدوا نعمة الله لا تحصوها

„I kada bi brojali Allahovu blagodat, ne bi je mogli nabrojati“. (en-Nahl, 18)

Allahova darežljivost prema nama, koju nam ponavlja svake godine, dajući nam odabrani mjesec milosti, znak je ljubavi Njegove prema nama. Ako bi brojali Allahove darove u jednoj blagodati, sažetoj u mjesecu ramazanu, ne bi ih mogli pobrojati. Mjesec ramazan se ne dešava jednom u deceniji, niti jednom u vijeku ili milenijumu. Allah nam blagodat njegovu poklanja svake godine. To je najveća potvrda Njegove želje da nam milostiv bude!  I ako noć Kadra u njemu vrijedi gotovo koliko čitav vijek, ramazan nam dolazi svake godine, da potvrdi činjenicu iz koje saznajemo da je u pravječnosti Allah Uzvišeni rekao: „Moja milost je iznad srdžbe moje“!  To što se nastupanjem ramazana otvaraju sva džennetska, a zatvaraju sva džehennemska vrata, poruka je svim stvorenjima. Poruka je vjernicima ali i nevjernicima, da Allah prima u okrilje milosti svoje svakog ko to hoće, da zatvara vrata svoje kazne svima! Te poruke, mi kao Njemu odani robovi, ponajprije moramo biti svjesni.

Mjesec ramazan je poruka i za sve one koji još nisu upoznali Allahovu dobrotu. Ramazan je Allahov dar čovječanstvu. Poklon dosta govori o darivaocu. Tako i mubarek mjesec ramazan, svima nama, dovoljno govori o dobroti i milosti Uzvišenog Allaha.

Svjesni smo da je Allah غني عن العالمين „Onaj koji ni o kom ne ovisi“, onda opažamo koliko je duboka dobrota Njegova prema nama, od kojih Mu ništa ne treba.

Ne smijemo se hvalisati ramazanom niti sobom u njemu, ako njegove poruke nisu proizvele naš boljitak u dobru. Ako se hvalimo ramazanom kao prilikom da spalimo grijehe svoje plamenom iskrene tewbe, a naše stanje to ne potvrđuje, gubimo na vrijednosti i umanjujemo vrijednost i svetost ovog mubarek mjeseca.

Svjesni smo da puka glad i žeđ ne čine postača postačem, već njegova spremnost da se danas odrekne užitka radi sjutrašnjeg boljitka. Ne smijemo dozvoliti da nam prolaze ramazanski dani, a da nam sjutra koje nosi naš boljitak bude tako daleko. Kao pojedinci, a i kao zajednica, u prošlosti smo mnogo patili od toga što nam je „sjutra“, koje je nosilo naš boljitak, uvijek bilo tako daleko. Posvetimo se iskreno, s punom predanošću Allahu Uzvišenom danas, i naše bolje sjutra neće biti daleko.

Od tragova koje rijeka ramazanske milosti neizostavno mora ostaviti u plodnim ravnicama vjerničkih duša, jeste i saosjećanje prema svakom ko je milosti muhtadžan.  Veliki islamski mislilac i alim savremenog doba, Mustafa es-Siba'i,  praktičnim savjetima nas uči kako u vlastitom srcu posijati saosjećanje. Ako smo sposobni saosjećati, spremni ćemo biti i davati. A milost je u neprestanom davanju, u spremnosti na žtrvu. Ovaj alim nas savjetuje da makar jednom mjesečno posjetimo:

Nekog ko je u bolnici, da bi znali cijeniti blagodat zdravlja.

Nekog u zatvoru, da bi znali cijeniti blagodat slobode,

Nekog u ustanovi za umno oboljele, da bi znali cijeniti blagodat razuma

Nekog ko je u zabludi, da bi znali cijeniti blagodati pravog puta!

Nekog ko je beskućnik, da bi znali cijeniti blagodat krova nad glavom.

Često ljude ne razumijemo, dok ne stanemo pored njih i iz njihove pozicije pogledamo svijet. Kada to učinimo, saosjećanje će se roditi samo od sebe u srcima našim, a da ga možda i ne budemo svjesni. Mubarek mjesec ramazan je upravo najbolja prilika da na tome poradimo.

Brzi životni trend nas navodi da najčešće kucamo na vrata jačih od sebe, da bi nam pomogli. Ramazan je prilika da malo prkosimo ovom trendu. Pokucajmo na vrata slabijih, rukom spremnom da pomogne. Ako smo poslušali prethodno pomenute praktične savjete o sticanju saosjećajnosti, neće nam biti teško da pružimo ruku pomoći slabijem od sebe.

Učeći iz blagodati ovog mjeseca naučimo davati sebi i svima oko sebe. Brojni su načini kako da to učinimo. Poslanik, s.a.v.s., nam daje jedan takav:

حصنوا أموالكم بالزكاة و داووا  مرضاكم  بالصدقة  و استقبلوا أمواج البلاء بالدعاء و التضرع  

„Štitite svoje imetke zekatom, liječite svoje bolesne sadakom, suprotstavite se talasima iskušenja dovom i skrušenošću“.

Formulom saosjećanja, praksom nesebičnog davanja, počinjući od sebe i svoje zajednice,  snažimo svoju plemenitu vjeru. Jak pojedinac u slaboj zajednici ne znači mnogo, ali i slab pojedinac u jakoj zajednici vrijedi i osjeća se jakim.

Ovaj ramazan, kao i nekoliko proteklih, uči nas da naša snaga leži u institucionalnom jedinstvu i snazi. Pojedinac koji ne pripada zajednici muslimana lak je plijen šejtanu. Ramazan nas uči zajednici. Uči nas da čak i dobrovoljne teravih namaze, klanjamo u zajednici. Ako je ono što je dobrovoljno bolje u zajednici, onda je ono što je obavezno uraditi, bezvrijedno ako bude urađeno van zajednice.

Braćo draga,

Sitna kap na povjetarcu ili pustinjskoj vrelini u trenu ispari i nestane je. Ali ako kapne u okean, ona postaje ono u šta je kapnula. I najsitnija kap u okeanu nosi u sebi silu i snagu okeana. Tako i najjači pojedinac koji se odvoji od svoje zajednice je poput kapi u pustinj i pod vjetrom.

I najslabiji pojedinac kada udje u okean zajednice, ma koliko individualno slabbio, ima u sebi snagu okeana, snagu zajednice.  Dajmo od sebe i za sebe, dajmo za svoju snagu i snagu svoje zajednice!

Zamolimo Allaha Svemilosnog da nas ovim mubarek ramazanskim danima poduči saosjećanju koje će nas naučiti nesebičnosti davanja!

 

Vjerskoprosvjetna služba

Mešihata IZ-e u Crnoj Gori