Neka je vječita hvala Gospodaru svih svjetova, brojem svakog stvorenja u koje je On dušu udahnuo. Neka je salavat i selam na svjetiljku čovječanstva, našeg uzora i lidera u dobroti, Muhammeda, s.a.v.s., porodicu njegovu plemenitu, ashabe uzorite, i sve one koji ih u dobru slijede do Dana sudnjega.
Cijenjena braćo u vjeri ovoj plemenitoj,
Izreka kaže: „Društva čini njihov moral, ako njihov morala iščezne, iščeznuće i ona.“ Nismo muslimani tek da bi nas tako zvali, niti iz pukog razloga da bi se od drugih razlikovali. Plod ovog časnog dina, jeste prefinjeni islamski moral, po kom su naše pretke vijekovima prepoznavali i priznavali. Kad je među nama počelo nestajati morala, i drugima je prestalo biti važno jesmo li muslimani ili nismo. Suština islamskog morala je stid. Ono čega u svijetu danas najbrže nestaje, ono što se topi brže od leda na zemljinim polovima, je stid.
Da je stid suština islamskog morala, potvrđuje nam naš voljeni Resulullah, s.a.v.s., hadisom kog bilježi imam Malik, u kom kaže:
إن لكل دين خلقا، وخلق الإسلام الحياء
„Zaista, svaka vjera ima svoj moral, a moral islama je stid“.
Kada na drugom mjestu Muhammed, s.a.s.v.s., kaže da je se iman sastoji od šezdeset i nekoliko djelova, ali izdvaja od ovolikog broja stid, i poentira, „a stid je ogranak imana.“
Mubarek mjesec Ramazan je prilika da se zajedno osvijestimo i upozorimo na ono što prijeti da uruši suštinu našeg ahlaka. Mnogi danas optužuju vrijeme u kom živimo, kao glavnog krivca za urušavanje moralnih vrijednosti. Međutim, mi smo ti koji svoje vrijeme činimo takvim kakvo jeste. Danas se mladić ili djevojka koji imaju stida smatraju zaostalim, nazadnim, glupim.
Obavezni smo povesti našu omladinu svijetlim, čistim putem našeg miljenika Muhammeda, s.a.v.s. On kao da je znao da će doći ovakvo vrijeme u kom će se bestidnici biti „u trendu“, a oni koji imaju stida biti tretirani kao nazadni i glupi. Rekao nam je:
الحياء لا يأتي إلا بخير
„Stid donosi samo dobro“. (Buhari i Muslim)
Onoga ko ima stida, Allah Uzvišeni svrstava među one kojima želi svo dobro ovog i budućeg svijeta. Prenesimo ovu radosnu vijest svima koji nisu sa sebe u ovim teškim vremenima skinuli sa sebe ogrtač stida. Svako dobro čeka svakog mladića i djevojku, koji su pristali da ih smatraju zaostalim, jer čuvaju svoj stid. Vjerniku koji se iskreno stidi svog Gospodara, draže je da ga napadaju zbog dobra, nego da ga hvale zbog zla koje je učinio.
On se u prvom redu se stidi svog Gospodara, Blagog, Milostivog, Allaha dž.š. Kada mu se pred očima otvori vidik na dubinu značenja dijela jednog ajeta, zastidi se svojih propusta pred Allahom, koji mu tako mnogo daje, a tako malo traži za uzvrat.
Kaže Uzvišeni:
وَهُوَ مَعَكُمْ أَيْنَ مَا كُنْتُم
„A On je uz vas, gdje god da ste“. (el-Hadid, 4)
I ovoliko od svijetlog kur'anskog ajeta je dovoljno da nas snažno postidi pred Sveznajućim, koji je uz nas svojim sveprisutnim znanjem.
Onaj ko se stidi Allaha, stidi se i dobrih i čestitih ljudi. Prve generacije muslimana, naročito su se stidjele učenih, onih koji ih dobru podučavaju. Bilježi imam Buhari, sledeći slučaj:
Poslanik, s.a.v.s., je jednog dana pitao svoje ashabe: Postoji jedno drvo čije lišće ne opada, i ono je po svojoj korisnosti slično muslimanu? Upitao ih je da mu odgovore koje je to drvo. Neki su pominjali razno pustinjsko drveće. Među ashabima je bio dječak, Abdullah ibn Omer. On nam pripovijeda: „Palo mi je na pamet da je to drvo palma. Ali su na tom sijelu bili i ebu Bekr i Omer, pa nisu progovarali. Stidio sam se da progovorim u njihovom prisustvu, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., je tada rekao: „To je palma“. Kada je Abdullah izašao sa svojim babom Omerom, rekao mu je: „Tako mi Allaha babo, palo mi je na um da je to palma“. Omer, r.a., reče: „Tako mi Allaha, da si to rekao ( u prisustvu Allahova Poslanika, s.a.v.s.) bilo bi mi draže od Dunjaluka i svega na njemu.“
Danas se mnogo pozivamo na prve generacije, a zadnji smo u slijeđenju njihova ahlaka, kojeg su učili pred Allahovim Poslanikom, s.a.v.s. Danas se pred starijim i učenijim diže glas mladih, priučenih. Ne poštujući ni godine ni iskustvo, ni znanje, brzopleto srljamo da dokažemo kako smo samo mi u pravu, kao da je naša pamet poslednji bastion istine!
Braćo u vjeri,
Ono što je naša sveta vjernička obaveza, naš dug prema mubarek mjesecu rahmeta i magfireta, je da stid vratimo u naše porodice i naše živote. Naučimo svoju djecu stidu prema Allahu, stidu prema svojim roditeljima. Naučimo ih stidu u društvenom životu. Savjetujmo svoje sinove i kćeri da ne izlaze u ovom mubarek danu u javnost odjeveni u u nešto u čemu se u prošlosti čestit čovjek stidio leći u vlastitu postelju. Prenosi se od Osmana, r.a., da je rekao: „Nikada se nisam okupao stojeći, iz stida od Uzvišenog Allaha.“ Lijepim i mudrim savjetima, naučimo svoje bližnje, da se ne odriču stida radi jeftinog pomodarstva.
Apelujmo, da se svetost mubarek Ramazana ne narušava golotinjom, bestidnim ponašanjem, jer je to daleko od svakog dobra.
Zamolimo Allaha Svemilosnog, da nam podari snage da krunu svog morala čuvamo u svojoj praksi. Zamolimo Njega Svemogućeg da nam da snage da očuvamo svoju čestitost, da ga se stidimo u javnosti i tajnosti. Amin!
Vjerskoprosvjetna služba Mešihata IZ-e u Crnoj Gori