Podgorica– Cijeli muslimanski svijet se zgrozio kada je danski dnevnik objavio karikature Poslanika Islama, Muhammeda, s.a.v.s. To ogorčenje su pratile odlučne reakcije kako naroda tako i vlada muslimanskih zemalja. Ubrzo nakon objavljivanja tog neđela, desetine muslimanskih zemalja, među kojima Iran, Irak, Liban, Sirija, Egipat, Pakistan, itd., su odstranile osoblje danskih ambasada iz svojih zemalja. Od početka su organizovane masovne demonstracije u cijelom islamskom svijetu koje su vremenom prerasle u nasilje.
U Iranu su zapaljeni uredi danske ambasade, u Pakistanu su njihovi uredi napadnuti kamenicama i bocama punih goriva. Paljene su zastave Danske i drugih skandinavskih zemalja.Bilo je i mrtvih. Americka vlada je osudila taj necuveni akt zbog nepoštivanja tuđih ubjeđenja i vjere. To su ucinile i neke evropske zemlje.
Na ovakvu reakciju nisu pomišljale ni muslimanske, a kamoli nemuslimanske zemlje. Istina, radi se o napadu na Muhammeda, a.s., Islam i muslimane. Takva odlučna reakcija je manifest dubokih osjećanja i velike ljubavi prema Muhammedu, s.a.v.s.
„Reci: “Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas ce Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!” – A Allah prašta i samilostan je. Reci: “Pokoravajte se Allahu i Poslaniku!” A ako oni glave okrenu – pa Allah, zaista, ne voli nevjernike. (Alu-Imran:31/32).
Ideja o karikaturisanju Muhammeda, a.s., je proistekla iz bolesnog uma jednog bolesnog čovjeka koji pripada bolesnom narodu. Virus te bolesti se nazirao i kod ostalih Zapadnjaka i Skandinavaca. Jedan od njih je posle teške bolesti poginuo. Inace, Evropa je zasnovana na laicizmu i sekularizmu. S toga i nije čudo što se prema svojoj vjeri odnose bahato i drsko. Ali šta je tu Muhammed, a.s., kriv kada islam nije njihova vjera? Zar se u toj demokratskoj Evropi ne garantuju prava na slobodno praktikovanje vjere? Odgovor na ova pitanja nam pruža Kur’an:
“Oni žele utrnuti Allahovo svjetlo ustima svojim, a Allah ce uciniti da svjetla Njegova uvijek bude, makar krivo bilo nevjernicima“. (Al- Džumu'a: 8)
Medijski rat protiv Islama je doista dostigao svoj vrhunac. Međutim, taj rat nevjernici neće dobiti, pa makar im to ne bilo po volji. Svaki pravi musliman je spreman svojim imetkom i životom stati u odbranu islama, a time i Muhammeda, a.s. Svaki musliman je istovremeno muhadžir u konstantnom cuvanju vjere i ensarija u njenom odlucnom pomaganju. Često puta se kršcani rugaju Isau, a.s. Neki u emisijama, navodno dok je još okovan na krstu, prave sa njim intervju kojeg navodni Isus prekida jer mora da ode u kladionicu, a uz to i radno vrijeme mu je isteklo! To je za svaku osudu. I Isa, a.s., je Božiji Poslanik. Mi stajemo u odbranu svakog Božijeg Poslanika, jer među njima nema nikakve razlike:
“Reci: “Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau i vjerovjesnicima – od Gospodara njihova; mi nikakvu razliku među njima ne pravimo, i mi se samo Njemu klanjamo.” (Alu imran: 84).
Ako kršcani prave cirkus i desakraliziraju svoju vjeru, mi našu vjeru ne damo i za nju smo spremni život dati. Mi volimo Musaa, a.s., (Mojsije) Isa, a.s., (Isus) i Muhammeda, s.a.v.s.
Svaki musliman zna da se u Kur'anu kaže:
„Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom; vidiš ih kako se klanjaju i licem na tle padaju želeci Allahovu nagradu i zadovoljstvo – na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tle. Tako su opisani u Tevratu. A u Indžilu: oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda ucvrsti, i on ojaca, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajuci divljenje sijaca – da bi On s vjernicima najedio nevjernike. A onima koji vjeruju i dobra đela cine Allah obecava oprost i nagradu veliku. (Al-Feth: 29).
Ko zna ovaj ajet on ce razumijeti reakciju muslimana na vrijeđanje njihove vjere.
Ikonografija je u islamu strogo zabranjena. To iz razloga da se ne bi Božiji poslanici previše sakralizirali što bi preraslo u politeizam ili u najmanju ruku u kult licnosti. U Kur'anu se jasno naglašava:
„Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. (Alu-Imran: 144). Dakle, islam zauzima središnji stav kada su u pitanju Božiji poslanici i njihov status. U judaizmu se, recimo, Merjem (Marija) smatra necasnom ženom. Ta ista osoba se u kršcanstvu smatra presvetom bogorodicom. Islam je za razliku od prethodnih stavova, smatra cestitom ženom koja je kao i njen sin Isa, a.s., (Isus) jela hranu i išla po trgovima. Dakle, islam joj daje jednu središnju poziciju koja joj garantuje casno mjesto i brani je od potvore. Takav slucaj je i sa ostalim Božijim polsanicima i dobrim ljudima koji su u Kur'anu spomenuti.
Reci: “O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik, Njegova vlast je na nebesima i na Zemlji; nema drugog boga osim Njega, On život i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, vjerovjesnika, koji ne zna citati i pisati, koji vjeruje u Allaha i rijeci Njegove; njega slijedite – da biste na Pravome putu bili!” (Al-A’raf:158).
Znajuci ovo, muslimani nemaju ni jednu ikonu ili cak sliku Božijeg Poslanika, a.s. U džamijama možemo viđeti na prelijepe arabeske i zidove ukrašene levhama, ali ne možemo viđeti lik ni jednog Allahovog poslanika, niti cak drugova Muhammeda, a.s. Ali ga zato svi nosimo u srcu i donosimo salevate na njega zajedno sa Allahom i melekima.
Spomen na Muhammeda, a.s., je visoko uzdignut. U suri Inširah se jasno kaže:
1. Zar grudi tvoje nismo prostranim ucinili,
2. i breme tvoje s tebe skinuli,
3. koje je pleca tvoja tištilo,
4. i spomen na tebe visoko uzdigli!
5. Ta, zaista, s mukom je i last,
6. zaista, s mukom je i last!
Interpretatori Kur'ana kažu da je spomen na Muhammeda, a.s., visoko uzdignut jer u svakom namazu musliman donosi salevat na Muhammeda. Drugo mišljenje jeste da u svijetu najviše ljudi ima sa imenom Muhammed i izvedenicama koje se deriviraju iz korijena tog imena (Ahmed, , Mahmud, Hamdi, Hamid, Mustafa, itd.). Mislim da su oba mišljenja prihvatljiva. Sve to ukazuje na ljubav prema posljednjem Božijem Poslaniku, Muhammedu, a.s.
Dakle, svako cak i pozitivno prikazivanje lika Božijeg Poslanika, a.s., je neprihvatljivo i kažnjivo, a da ne govorimo o karikaturama koje su degradirajuce za obicnog smrtnika, a kamoli za covjeka koji je poslat kao milost Svjetovima!
„A one koji Allahova Poslanika vrijeđaju ceka patnja nesnosna“. (At-Tevbe: 61).
Ocigledno je da je pored mržnje prema muslimanima, motiv za neđelo jednog retardiranog Danca, prelazak na islam brojnih nemuslimana koji žive na Zapadu. Broj konvertita se svake godine uvecava, a time se jaca bolje upoznavanje sa islamom I muslimanskom kulturom.
To je odraz njihovog straha od gubljenja vjere, identiteta, i historije koju neke zapadne zemlje grade unazad nekih 300 godina.
Kao što sam prije naglasio, muslimani ne smiju vrijeđati drugu vjeru, kao što ne smiju sijati nered na Zemlji. Na svaki izazov trebaju savjesno i kolektivno nastupati. A za ovakvu priliku, najbolji manifest je bojkotovati danske proizvode, kao i proizvode Jevreja. Ne smijemo im paliti zastave, ali zato im smijemo ugasiti ekonomiju!
Ovo pisanje je reagovanje na uvredu Poslanika, a.s., i svih muslimana, a njime se jedan musliman iz Podgorice, solidariše sa milijardu i po muslimana širom svijeta.
Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu; a onaj ko glavu okrece – pa, Mi te nismo poslali da im cuvar budeš. (An-Nisa: 80).
Džemo Redžematović