Zahvalu dugujemo Gospodaru svih svjetova, Milostivom, Samilosnom. Njemu se zahvaljujemo jezicima koji Ga pominju, srcima zahvalnim, tijelima na iskušenjima strpljivim, zahvalom koje je samo On Uzvišeni dostojan.
Salavat i selam donosimo na našeg miljenika Muhammeda, koji nas je na jasnom putu i stazi blistavoj ostavio, Allahovoj uputi nas usmjerio i spas Dunjaluka i Ahireta nam na amanet podario.
Braćo u vjeri,
Mubarek ramazan, bremenit blagodatima, milošću, oprostom i spasom, spušta na naše živote dobrotu koju ne mogu da primijete oni koji joj se nisu odazvali. U danima oprosta, naš cilj i centralno stremljenje treba biti traženje oprosta. Svaka prigoda ima svoj smisao, i musliman mora biti svjestan značenja prilika koje se pred njim otvaraju. U danima koje je Svevišnji označio kao „dane magfireta“, najviše se fokusirajmo na traženje oprosta. Neka magfiret bude centralna destinacija naših skritih i javnih dova u drugoj trećini mubarek ramazana.
Allah, dž.š., u danima magfireta ne pravi izuzetke, oprost nudi onima koji ga zatraže. A jednak poziv važi i za sultana i siromaška, za učenog i neznalicu, pobožnjaka i griješnika. Njegov poziv je javan, otvoren, i najjasnije sija u ovim mubarek danima magfireta. Simbolično, ovaj se je poziv i smjestio u njedra sure en-Nur, koja znači svjetlost. Allah Uzvišeni poziva:
{وَتُوبُوا إِلَى اللَّهِ جَمِيعًا أَيُّهَا الْمُؤْمِنُونَ لَعَلَّكُمْ تُفْلِحُونَ}
„I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da bi spašeni bili.“
I ovdje se prefinjena simbolika Allahova poziva ne završava. Rekosmo da su ovo dani oprosta. Za njima slijedi zadnja trećina, dani spasa od Džehennemske vatre. Upravo u tom smjeru i završava Allahov poziv. Da bi zaslužili benefit dana spasa, u danima oprosta zaslužite oprost.
U vjerodostojnoj predaji koji prenosi Ebu Zerr, r.a., Poslanik, s.a.v.s., nam prenosi kudsi-hadisom riječi našeg Gospodara:
يقول الله تعالى: يا عبادى إنكم تخطئون بالليل والنهار وأنا أغفر الذنوب جميعًا ولا أبالى، فاستغفرونى أغفر لكم
„Allah Uzvišeni kaže: O robovi moji, vi griješite i noću i danju, a Ja vam praštam sve grijehe i za njih ne marim, pa me molite za oprost da bih vam oprostio.“
Ako smo pogriješili danas, noćas nas čeka prilika za traženje oprosta. A
ko pogriješimo noću, neka naredni dan bude dan tevbe. Samo kroz ovakav način, upornom, agilnom tevbom, uspjećemo da se pripremimo za dane spasa koji slijede.
Nakon ovako snažnih riječi našeg Gospodara, punih ljubavi i spremnosti da nam oprosti, imamo li opravdanja da ne prekoračimo prag magfireta?
U svakom trenutku ovih mubarek dana, čeka nas prilika da traženje magfireta učinimo hranom naših duša. Svaki sitni detalj može biti podsticaj da potražimo oprost. A oprost od Allaha ćemo dobiti kada se oprostimo od grijeha za koje tražimo oprosta.
Uzimajući pouku iz postupaka ljudi, uvijek se vraćamo u prošlost, među prve, odabrane generacije pravovjernih. Nekada se opravdano prigovori da nam trebaju primjeri sadašnjice, jer bez historijske distance, takvi primjeri se mnogo lakše slijede.
Mladić iz doba u kom mi živimo, prenosi nam svoj povratak vratima pokajanja. Iz njega se da vidjeti kako je nekada potreban mali povod da se odlučimo na veliko djelo. Pripovijedajući o sebi, kaže:
„Najbolje što sam u životu umio činiti bili su grijesi. Bio sam poznat među svojim prijateljima kao neko ko najviše „uživa“ u grijesima. Nije postojalo među omladinom popularnog harama, kojeg ja prvi nisam učinio. Bio sam drugima uzor u grijehu. Jedne ramazanske večeri sam krenuo u provod. Na semaforu sam čekao zeleno svjetlo, kad se preko puta raskrsnice prolomio ezan. Pogledao sam u pravcu džamije, vidio da se ka njoj slivaju rijeke ljudi. Ja sam kasnio na sastanak sa haramom, oni nisu kasnili na sastanak sa Milostivim Allahom. I ako je semafor sada pokazivao zeleno svjetlo, ja sam i dalje stajao. Zarobilo me ovo poređenje: Oni su žurili na sastanak sa Allahom, ja sam žurio na sastanak sa šejtanom. Shvatio sam veličinu razlike između mene i njih. Parkirao sam u džamijskom dvorištu, i pridružio im se. Crveno svjetlo na semaforu, zatvaralo je saobraćaj. Ali je meni, te ramazanske noći, to svjetlo otvorilo vrata tevbe.“
I najsitniji povod može biti uzrok našeg pokajanja. Braćo u vjeri, ove hefte dočekaćemo Lejletul-bedr. Noć prvog trijumfa islama. Bitku opstanka svoje vjere, muslimani su izvojevali tog ramazanskog dana. U njenom značenju, povedimo odlučujuću bitku protiv našeg nemara. Podignimo bajrak tevbe tiho, u dubini noći, pobjednički se opraštajući od svojih grijeha, sa krajnjim ciljem: spasom od Džehennema. Neka horizonte našeg vlastitog Bedra ispuni čežnja, da spašeni budemo od vatre Džehennema.
Molimo Allaha Svemogućeg da nas uputi pokajanju, napoji oprostom, nahrani šehadetom, okiti iskrenošću, duše naše obraduje spasom na Dan kada se sa Njim susretnemo! Amin!
Vjerskoprosvjetna služba
Mešihata IZ-e u Crnoj Gori