Hvala pripada Allahu Plemenitom, čijim se pominjanjem srca pravovjernih smiruju. Salavat i selam donosimo na svjetiljku blistavu, Muhammeda, s.a.v.s., njegovu porodicu i ashabe.
Mnogo puta slušamo o tome šta možemo naučiti iz škole života, koja traje mjesec dana, a zove se ramazan. Znamo da je svakom čovjeku prirođeno da u njemu postoje prohtjevi i strasti. Da postoji čovjek bez poriva, melekom bi ga prozvali. I islam potvrđuje ovo postojanje poriva u čovjeku. Ali ne dozvoljava stav da su porivi toliko moćni da bi zarobili čovjeka.
Ima onih koji tvrde da su ti porivi tako jaki, da je čovjeku uzaludno da im se odupire. Islam od nas traži da svoje porive kontrolišemo, jer dobar dio poriva i strasti djeluju destruktivno i autodestruktivno. Ramazan je naša vježba, da praksom naučimo i potvrdimo jednu mudrost, koju je davno izrekao imam Gazali, rahimehullah: „Allah nije stvorio strasti i prohtjeve, da bi te zarobili, već da ti njih zarobiš“. Ako smo odlučni da posteći zarobimo svoje prohtjeve prema onome što inače dozvoljeno, sa mnogo više odlučnosti iskoristimo ovaj pozitivan zamah i okrenimo se protiv prohtjeva koji nas uništavaju.
Posvuda oko sebe vidimo lance i okove i lance strasti, ljude koji rasprodaju sve što imaju da bi udovoljili nekoj, kockarskoj, alkoholičarskoj, razvratnoj – strasti. I još nam tako okovani vlastitim slabostima, prigovaraju kako nas ramazan porobljava i sputava nam slobode. A u njemu, učimo da se oslobodimo svega što nas okiva, da se oslobađanjem od strasti spasimo propasti.
Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Postite, jer postu (po vrijednosti) nema ništa slično“.
Enis ef. Burdžović