Kad nevjernici vide težinu kazne u Džehennemu zažalit će što nisu vjerovali na Dunjaluku. Ali, to im neće nimalo pomoći. Na ovom svijetu imali su dovoljno prilika koje nisu iskoristili. Kad ovo spoznaju proklinjat će sve one koji su ih skretali sa Allahovog puta i koji su ih navodili na grijehe.
Njihovo stanje Kur’an opisuje na sljedeći način:
„Na Dan kad se njihova lica u vatri budu prevrtala, govorit će: „Kamo sreće da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanika slušali!“ I govorit će: „Gospodaru naš, mi smo prvake naše i starješine naše slušali, pa su nas oni s pravog puta odveli; Gospodaru naš, podaj im dvostruku patnju i prokuni ih prokletstvom velikim!“ (El- Ahzab:66-68); “I kad koji dođe pred Nas, reći će: „Kamo sreće da je između mene i tebe bila tolika razdaljina kolika je između istoka i zapada! Kako si ti bio zao drug!“ Toga dana vam neće od korisit biti što ćete zajedno u muci biti, kad je jasno da ste druge Allahu ravnim smatrali“ (Ez-Zuhruf: 38,39).
Kao što navedeni ajeti kažu, oni se nadaju da će sebi olakšati kaznu tako što će svaliti odgovornost na druge i drugima prebaciti krivicu za svoje skretanje sa Pravog puta. Allah, dž.š., je svakom čovjeku dao savjest i slobodnu volju da se odluči za put kojim želi ići u svom životu. Svakom čovjeku su ponuđene dvije alternative: ispravna i pogrešna, istina i laž, tako da može slobodno da donese svoju odluku.
Sa ovim znanjem i sopstvenom voljom svaki čovjek donosi odluku o svom budućem životnom putu. Allah, dž.š., zna šta je u svakom čovjeku duboko skriveno. I oni koji zavode druge i oni koji budu zavedeni bit će stanovnici u Džehennemu gdje će ispaštati kaznu. Tog dana neće niko nositi tuđi grijeh.
Mnogi ljudi pomisle na kaznu koja ih čeka na Ahiretu u onom trenutku kad počnu da rade neko loše djelo ili kada ih neko nagovara na to. Ali taj osjećaj potisnu kao manje bitnu ili čak nebitnu činjenicu. Oni daju jedni drugima oslonac u potiskivanju i zanemarivanju ove istine tako što se međusobno šale govoreći: “Ja ću preuzeti odgovornost za tvoje grijehe.“ I šejtan im pravi lijepe ponude i mami ih u svoju zamku, ali ajetima: “A ono što smo mu dali – naslijediti, i sam-samcat će Nam se vratiti“ (El-Merjem: 80), Allah, dž.š., pokazuje da im ovakva obećanja ni od kakve koristi neće biti. Na Sudnjem danu će nevjernici shvatiti da su sami i da čovjek na Ahiretu nema ni jednog prijatelja niti spasitelja, osim Allaha, dž.š. U Džehennemu će njihovi tzv. prijatelji i „dobronamjerni“ savjetnici od njih leđa okretati. Također, će šejtan, koga su oni uzeli za zaštitnika, kazati:
„Allah vam je pravo obećanje dao, a ja sam vam svoja obećanja iznevjerio; ali ja nisam nikakve vlasti nad vama imao, samo sam vas pozivao i vi ste mi se odazivali; zato ne korite mene, već sami sebe, niti ja mogu vama pomoći niti vi možete pomoći meni. Ja nemam ništa s tim što ste me prije smatrali Njemu ravnim.“ Nevjernike sigurno čeka bolna patnja“ (Ibrahim: 22).
Izdaja onih u koje su se oni pouzdali, bit će nevjernicima jedan dalji razlog za kajanje. U tom trenutku će im postati jasno da nikad i nije postojalo drugo utočište osim kod Allaha dž.š. Međutim, ova spoznaja za njih neće biti ni od kakve pomoći, samo će povećati njihovu patnju, bol i kajanje. Tog dana će se svađati jedni s drugima i priznavat će jedni drugima svoje grijehe:
„I oni će, svađajući se u njemu, govoriti: „Allaha nam, bili smo, doista, u očitoj zabludi. Kad smo vas sa Gospodarom svjetova izjednačavali, a na stranputicu su nas naveli zlikovci, pa nemamo ni zagovornika, ni prisna prijatelja. – Da nam je samo da se povratimo, pa da postanemo vjernici!“ (Eš-Šu'ara: 96-102).
Kao što govore navedeni ajeti, nevjernici će silno željeti da se vrate na Dunjaluku i da čine dobro, da bi onda zaradili Allahovu milost na Ahiretu. Ova želja će ostati neostvarena. Oni će shvatiti da su stvari za kojima su trčali na Dunjaluku kao npr.: bogatstvo, karijera, ljepota itd., na Ahiretu biti skroz bezvrijedne. Kur’an citira neke njihove izjave pokajanja:
„A onaj kome se da knjiga u lijevu ruku njegovu reći će: „Kamo sreće da mi knjiga moja ni data nije i da ni saznao nisam za obračun svoj! Kamo sreće da me je smrt dokrajčila. – Bogatstvo moje mi nije od koristi, snage moje nema više!“ „Držite ga i u okove okujte, zatim ga samo u vatri pržite, a onda ga u sindžire sedamdeset lakata duge vežite, jer on u Allaha velikog nije vjerovao i da se nahrani nevoljnika – nije nagovarao; Zato on danas ovdje nema prisna prijatelja“ (El-Hakka: 25-35); „I kad se tog Dana primakne Džehennem; tada će se čovjek sjetiti – a na što mu je sjećanje?! – I reći: „ Kamo sreće da sam se za ovaj život pripremio!“ (El-Fedžr: 23,24).
Ljepote koje će vjernici sresti u Džennetu, će dovesti patnje nevjernika na još veći stepen kada vide neizmjernu razliku prebivališta vjernika i njihovog prebivališta. Kur’an eksplicite opisuje razliku stanovnika Dženneta i stanovnika Džehennema. Izgled stanovnika Džehennema Kur’an opisuje na sljedeći način:
„Oborenih pogleda i sasvim poniženi bit će nevjernici“ (El-Kalem: 42); „Neka lica toga dana će čađava biti“ (El-Kijame: 24).
Nasuprot tome, lica stanovnika Dženneta opisuju se na sljedeći način:
„Neka lica tog Dana bit će blistava, nasmijana, radosna“ (‘Abese: 38,39).
Nevjernici neće imati druge hrane osim ključale vode, gnoja, trnja i plodova drveta zekkum. Vjernici će imati med i mlijeko koje će u slapovima teći, čaše pune ukusnih pića, sve vrste voća i sve što budu željeli. Jedan ajet opisuje hranu stanovnika Dženneta:
„Zar je Džennet, koji je obećan onima koji se Allaha boje – u kojem su rijeke od vode neustajale i rijeke od mlijeka nepromijenjena ukusa, i rijeke od vina, prijatna onima koji piju, i rijeke od meda procijeđenog i gdje ima voća svakovrsnog i oprosta od Gospodara njihova – zar je to isto što i patnja koja čeka one koji će u vatri vječno boraviti, koji će se uzavrelom vodom pojiti, koja će im crijeva kidati!“ (Muhammed: 15).
Očigledno da ova dva boravišta nemaju ništa zajedničko. Nevjernici će imati odvratnu hranu, ali im ona čak neće moći ni glad ni žeđ utoliti. Bit će izloženi užasnim patnjama, stalno će se pržiti na vatri, a rane neće nikad zarasti. Bezbroj puta će od ovih povreda koža otpasti pa će je Allah, dž.š., obnoviti da bi je ponovo izložio istoj patnji i oni će vječno moliti za pomoć i za malo hlada.
Oni će vidjeti kako stanovnici Dženneta sjede u debelim hladovima i kako uživaju u plodovima blagoslova kojim ih je Allah, dž.š., obasuo, a nevjernici će moliti vjernike da im daju nešto od tog dobra. Kur’an ovu situaciju opisuje na sljedeći način:
„I stanovnici vatre dozivat će stanovnike Dženneta: „Prolijte na nas vode ili nešto od onoga čime vas je Allah obdario!“ – a oni će reći: „Allah je to dvoje nevjernicima zabranio“ (El-A'raf: 50).
Na molbe nevjernika nikada neće biti odgovoreno.
“Mi smo nevjernicima pripremili vatru čiji će ih dim sa svih strana obuhvatati ; ako zamole pomoć, pomoći će im se sa tekućinom poput rastopljene kovine koja će lica ispeći. Užasna li pića i grozna li boravišta!“ (El–Kehf: 29).
Allah, dž.š., će Džennetlije obući u najljepše haljine od svile i kadife i ukrasit će ih najljepšim nakitom od srebra i zlata. Nevjernici će nositi haljine od sumpora i katrana, bit će okovani u teške okove u kojima će biti dovedeni na džehenemske rešetke na koje će leći i gdje će ih pokriti pokrivačima od vatre.
Vjernici će živjeti u palatama u kojima će sjediti na zlatom protkanom namještaju sa prelijepim prijestoljima pokrivenim brokatom.
Logor nevjernika će biti Džehennem. Allah, dž.š., tvrdi u Kur’anu da će vjernici imati u Džennetu sve što im srca požele. Džennetlije će biti nagrađene sretnim i spokojnim životom u Džennetu.
„A oni koji su vjerovali i dobra djela činili bit će u divnim džennetskim baščama, sve što zažele imat će u Gospodara svoga; bit će to blagodat velika“ (Eš-Šura: 22); „I njih će Allah strahote toga Dana sačuvati i blaženstvo i radost im darovati“ (El-Insan: 11).
Da su se nevjernici iskreno, dostojanstveno i savjesno ponašali na Dunjaluku i da su slijedili Allahove upute nikad ne bi doživjeli ovakve patnje. Ova spoznaja je najveći razlog za kajanje nevjernika. Kur’an ovu njihovu muku i kajanje opisuje kao jedno očajno stanje radi kojeg će oni pokušati da se izvuku iz te situacije, ali će posljedica tog njihovog čina biti samo dalje mučenje:
„Kad god pokušaju da zbog teškog jada iz nje izađu, bit će u nju vraćeni: „Iskusite patnju u užasnoj vatri!“ (El-Hadž: 22).
To je tako zato što je Džehennem mjesto bez povratka. Tu kajanje više neće moći nikome pomoći i neće imati nikakvog smisla. U trenutku smrti, meleki saopšte nevjernicima da im se više nikad ništa lijepo neće desiti:
„Onoga Dana kad ugledaju meleke, grješnici se neće radovati i uzviknut će: “Sačuvaj nas, Bože!“ (El-Furkan: 22).
Nevjernici će se nadati da će u Džehennemu biti skroz uništeni i da će na taj način izbjeći vječnu kaznu, zato će stalno moliti Allaha, dž.š., da ih usmrti, ali im On neće uslišati molbu i njihove će patnje vječno trajati. Oni su imali čitav život vremena da prihvate istinu, da joj se okrenu i da provedu život u vjeri, ali su oni ignorisali ove znakove i opomene i svjesno su istini okretali leđa. Zato će dobiti sljedeći odgovor:
„Ne prizivajte danas jednu propast, nego prizivajte mnoge propasti!“ (El-Furkan: 14); “Pržite se u njoj, isto vam je trpjeli ili ne trpjeli, – to vam je kazna za ono što ste radili“ (Et-Tur: 16).
U 40. ajetu sure el-A'raf opisuje se bezuspješnost nevjernika u svom nastojanju da izbjegnu Džehennem i dođu u Džennet. Allah, dž.š., kaže da oni neće ući u Džennet: 'dok kamila ne mogne proći kroz iglene ušice'…
Osim toga, Allah, dž.š., kaže da će nevjernici od svog Gospodara biti ignorisani i obezvrijeđeni isto onako kako su se oni odnosili prema istini, opomeni i znakovima koji su im dolazili od njihovog Gospodara. Oni neće dobiti odgovor ili pomoć od Allaha, dž.š.:
”Evo zašto” – reći će On: “Dokazi Naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas ti isto tako biti zaboravljen“ (Ta-Ha: 126); „I reći će se:“Danas ćemo mi vas zaboraviti kao što ste vi zaboravili da ćete ovaj vaš Dan doživjeti, vatra će vam prebivalište biti i niko vam neće moći pomoći“ (El-Džasije: 34); „Kojima je vjera njihova bila igra i zabava i koje je život na Zemlji bio obmanuo. „Sada ćemo Mi njih zaboraviti, zato što su zaboravili da će na ovaj Dan pred nama stajati i zato što su dokaze Naše poricali“ (El–A'raf:51).
Oni će moliti Allaha dž.š. da ih spasi vatre, a Allah, dž.š., će ovako odgovoriti:
„Ostanite u njoj prezreni i ništa Mi ne govorite!“- reći će On“ (El–Mu'minun: 108).
Nevjernici će biti kažnjeni patnjom u vatri u kojoj će biti prepušteni sami sebi. Allah, dž.š., im se neće smilovati, niti će im ukazati pomoć, samo će objelodaniti sve njihove greške i grijehe. Da su na Dunjaluku tražili utočište kod Allaha, dž.š., onda bi već tada shvatili da Allah, dž.š., najviše prašta, da je najplemenitiji i najmilostiviji. Ali dolazak do spoznaje u onom trenutku kad ugledaju džehennemsku vatru neće imati nikakvog smisla ni koristi.
Možemo zaključiti, iz svega do sada rečenog, da je Allah, dž.š., jako milostiv prema ljudima i da im je on jedini pravi prijatelj i zaštitnik. U onom trenutku, kad se iza njih zatvore džehennemske kapije, ne postoji nikakva šansa za pokajanje i povratak. Nikada više neće dobiti onu šansu koju su imali na Dunjaluku.
Kur’an opisuje put ka spasu na sljedeći način:
„Ali oni koji se pokaju i poprave i koji čvrsto Allaha prihvate i vjeru svoju u Allaha iskreno ispolje, bit će s vjernicima, a Allah će sigurno vjernicima veliku nagradu dati. Zašto bi vas Allah kažnjavao ako budete zahvaljivali i vjerovali? Allah je blagodaran i sveznajući“ (En-Nisa’: 146,147).
Harun Yahya
S engleskog, Enisa Selimovic