Bog šalje iskušenja ljudima u različizim oblicima. Sudbine i udesi pojedinaca i naroda kroz historiju su dokaz toga. Neka od tih iskušenja su ostala zabilježena u pisanoj formi, dok o drugima svjedoče arheolške iskopine. Sveti spisi svih religija puni su tih kazivanja. Osim iskušenja bolestima, siromaštvom, bogastvom, ratovima, genocidima; kuranskim kazivanjima nisu strana ni iskušenja, koja je Bog ljudim slao u vidu prirodnih nepogoda, nekada su to olujni vjetrovi, nekada uzburkano more ili sjajne i prolomne munje.
Snježni val, koji je od drugog februara obuhvatio i našu zemlju je samo jedan od vidova Božije moći, kojom iskušava čovjeka. Naravno, sa naučnog aspekta (aspekta metorologa) to je samo jedan od prirodnih zakona, a sa aspekta vjernika iza tih zakona krije se Božija veličina, moć i snaga, kojom se čovjek treba uzdignuti kao čovjek. Odnosno, dok naučik u ovom nevremenu traži uzročno posljednične činjenice koje su dovele do njega, vjernik, ne izuzimajući i naučne metode, pokušava u ovome svemu da potvrdi i svoje vjerovanje, iman, odnosno da potvrdi sebe kao čovjeka. Najviši stepen potvrde imana u ovim danima, jednostavno kazano, je uzeti lopatu i očistiti krov ili prilaz kući sugrađaninu koji to nije u mogućnosti da uradi ili doturiti hranu i ljekove do odsječenih sela, pritom vjerujući da je Bog svemoćan a čovjek nemoćan ili moćan samo onoliko koliko Bog hoće. Na ovom testu čovječnosti i nečovječnosti, mnogi su pokazali svoje pravo lice. Prodavci su poskupili cijene osnovnih namjernica; čistači krovova su podigli enormno cijene svojih usluga, komšije su mirno gledali dok se pod težinom snijega urušava kuća ili garaža njegovog nemoćnog ili odsutnog komšije, a omladini nije palo na umu da probiju puteve do odsječenih seoskih domaćinstava. Svi čekamo krizni štab, što se više čekanje odugovlači, strah me, da ne pokažemo koliko nam je malo humanosti ostalo. Izgleda da smo postali društvo u kome se i humani gest mora naplatiti.
Jedno od pitanja na koje kao ljudi trebamo odgovoriti, kad kažem ljudi mislim na duhovno-fizička bića koja krasi savjests (od Boga podareni dar koji ga izdiže nad svim stvorenim), jeste: Da li je humanost profesionalizirana? Gdje je granica između profesije i čovječnosti ili jednostavno rečeno da li smo ljudi sa svim duhovnim vrijednostima koje čovjeka krase, kao što su bogobojaznost, čovjekoljublje, humanost itd., ili smo postali poput robota sa programiranim sadržajem koji treba da uradimo? Ako kroz prizmu ovih pitanja razmotrimo našu zbilju u ovim hladnim danima, onda bi pitanje glasilo: da li je prodavac, čistač krovova – vođen profitom – zaboravio da je čovjek ili je on samo prodavac ili čistač krovova?
Zanemarujući ovu moralnu dilemu, da li smo ljudi ili mašine vođeno profitom, ne znam kako gledati na one, koji svom komšiji ne samo da ne pomažu nego i zabranjuju da snijeg, koji čisti sa svoje kuće baca u njegovu njivu ili traže od susjeda da ne proizvode buku prilkom čišćenja snijega, jer narušavaju njihov popdnevni mir.
Sibirska zima će otići, očistiće vazduh od bakterija, ali neće očistiti naše obraze. Na testu čovječnosti koji se zove “sibirske zima” kao društvo smo pali, i ako mediji pokušavaju uporno da pokažu drukčije.
Fuad Čekić