Čednost i poštenje

Omladina je najveće bogatstvo kojeg neki narod posjeduje. Ona je bogatstvo čija se vrijednost ne mjeri dolarima, funtama, dinarima niti rijalima. Ona je skuplja, dragocjenija i vrjednija od svega toga. Ona je ummet i budućnost. Dužnost nam je čuvati omladinu od propasti i njihovom povođenju za rušilačkim pravcima koji ih žele zastraniti od identiteta i uništiti tako da u njima ne ostane nijedna stvar koja će ovom ummetu koristiti, njegov položaj popraviti i sa njim se uzdići. Omladina je današnja snaga i sutrašnji potencijal ovog ummeta. Zato nam je obaveza odgojiti je sa imanom, plemenitim vrlinama i moralom i zaštititi je od pošasti i rušilačkih strujanja koje u sebi nose uvozne ideje koje nisu uzročno ili porijeklom vezane za nju. Neki ljudi duhovnu vezu između muškarca i žene, mladića i djevojke, nazivaju seksualnom problematikom i to smatraju problemom! A kada bi ljudi slijedili Allahovu, dž.š., uputu i išli iza Allahove metode i puta, to nijednog dana ne bi predstavljalo problem. Doista, islam ne smatra seksualni instinkt u duši momka ili djevojke, čovjeka ili žene, utjecajem od šejtana, l.a. Islam to ne smatra nečim prljavim, odvratnim ili ružnim. Ne! To je prirodni nagon kojeg je Allah, dž.š., usadio u ljude radi prevelike mudrosti; da bi potaknuo čovjeka i uputio djevojku da traga za svojim životnim suputnikom, kako bi se na taj način oformile porodice, a iza porodica zajednice; kako bi opstala ova vrsta koju je Allah dž.š., učinio namjesnikom na Zemlji i od nje zatražio da se na njoj razvija: “I Semudu – brata njihova Saliha. “O, narode moj”, -govorio je on – “ klanjajte se samo Allahu, vi drugog boga osim Njega nemate! On vas od zemlje stvara i daje vam da živite na njoj zato Ga molite da vam oprosti, i pokajte Mu se, jer Gospodar moj je, zaista, blizu i odaziva se” (Hud: 61).[1]

U ovoj prirodnoj pojavi nema nečisti niti prljavštine. Ne! Nečist i prljavština nastaju kada se prekorače granice Allaha, dž.š. Kada se prekorači ono što je šerijat propisao, ali kada se to njemu prilagodi, onda ta pojava nije prljava, ili ogavna. Čovjeku se ne pravi poteškoća da traga za pražnjenjem te snage ili da se odazove pozivu seksualnog nagona koje će biti u granicama onoga što je Allah, dž.š., propisao. Allah, dž.š., je dozvolio brak, a zabranio nemoral. On je zabranio blud: “I što dalje od bluda, jer to je razvrat, kako je to ružan put!” Zabranio je seksualne perverzije i homoseksualizam, jer je to radnja grješnika, onih koji siju nered, koji poriču Allaha i prelaze Njegove granice. Zabranio je nemoral, ali je od ljudi zatražio brak. “O skupino mladića, ko je od vas u mogućnosti da se oženi neka se oženi, jer je to zaštita (koprena) očiju i zaštita spolnom organu.” Dužnost zajednice jeste da potpomaže brak: “Udavajte neudate i ženite neoženjene, i čestite robove i robinje svoje; ako su siromašni, Allah će im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna” (En-Nur: 32).[2]

Muslimansko društvo je ovom Božijom naredbom dužno da oženi neoženjenog i uda neudatu; da ih pomogne u sklapanju braka; a da ne stavlja prepreke i kazne na njegovom putu; da olakša halal i amputira haram. Otvaranja puta halalu i otklanjanje prepreka sa njega je metoda islama. Metoda islama se ogleda u olakšavanju u mehrovima (vjenčanim darovima), dužnostima, opskrbi, a prije svega, oslanjanju na vjeru i moral. “Kada vam dođe neko sa čijim ste moralom i vjerom zadovoljni, onda se za njega udajte, ako tako ne uradite nastat će smutnja i nered na Zemlji.” Tako islam neoženjenim i neudatim želi brak i eliminiranje smetnja tokom njihovog ulaska u bračne vode. Sa druge strane on im želi da zatvore put haramu i da njegovu realizaciju učine teškim. Islam je sa ove instance zabranio sve što vodi seksualnoj anarhiji. Zabranio je pogled koji promatra ligamente drugog spola. Poslanik, s.a.v.s., je rekao Aliji, r.a.: “O, Alija, ne upućuj pogled za pogledom, jer tvoj je prvi pogled, ali nije drugi.”

Allah, dž.š., kaže ljudima: “Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade. A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim” (En-Nur: 30-31).[3] Allah, dž.š., želi od vjernika da obore poglede i da vode brigu o stidnim mjestima.

Islam hoće da musliman očuva svoju stid, čednost, i poštenje. Također, to želi i od vjernice, jer stid je dio imana. Islam želi od muslimana da se odgoji u pokornosti Allahu, dž.š., u tolikoj mjeri da se može oduprijeti bludu govoreći tom prilikom: Ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova! Tim činom on će postati jedan od sedmorice kojeg će Allah, dž.š., staviti pod Svoj hlad, onda, kada drugog hlada, osim Njegova neće biti. Kada mu bude prilagođen blud i kad mu činjenje harama bude olakšano i on bude kadar tome, a ne uradi, pristići će mu ovaj uzvišeni položaj. Tada neće biti ničega što će ljude zaštititi od topline sunca, osim hlada Allahova, dž.š.; hlada Aršur-rahmana. Hlad će mu biti predočen i naći će ispod njega sedmoricu koje je Allah, dž.š., stavio pod hlad, kada drugog hlada osim Njegova neće biti. Među njima će biti i čovjek koga je ugledna i lijepa žena pozivala, a on joj odgovorio: bojim se Allaha, dž.š., Gospodara svjetova. Islam vaspitava muslimana ovakvom moralu, poštenju i ovakvoj bogobojaznosti, pa kada musliman ispred sebe uoči haram, sustegne se od njegova činjenja, ali ne zbog nečeg drugog, već zbog straha pred Allahom, dž.š., i iz težnje sticanja Njegovog zadovoljstva. Također i muslimanka nekada nađe činjenje harama lahkim, ali ostaje čedna i vodi brigu o stidnim mjestima. Tako je učinila žena koju je čovjek pozivao da počini grijeh, rekavši: Šta te sprečava kada nas niko, osim zvijezda ne gleda. Ona mu je odgovorila: Teško tebi! A gdje je Onaj koji im svjetlost daje?! To je ono što islam želi. Želi od muslimana i muslimanke da odrastu u poštenju i čednosti, a ne želi im ono što traže savremeni džahilijeti uvezeni sa Istoka i Zapada. Oni žele da iz mladića i djevojke, sinova i kćeri muslimana, istrgnu takva razmišljanja i percepcije u zamjenu za novim retardiranim razmišljanjima. Znajte da su ta shvatanja arhaična i da potiču iz perioda dekadencije. Ona su ostaci propadanja i moramo se njih osloboditi. Moramo odstraniti poniženje od naših momaka i djevojaka kako bi jedni druge posmatrali novim pogledom. Po mišljenju bezvjernika, mi moramo eliminirati barijere između dva spola. Po njihovom zamišljanju miješanje između momka i djevojke u školama, na univerzitetima, skupovima, čaršiji i drugim mjestima treba biti slobodno. Ove su barijere u njihovim očima zastarjele. One predstavljaju arhaična razmišljanja i shvaćanja koje je vrijeme pregazilo i koje trebaju zaći. Ali ova mišljenja su nam pristigla iz Knjige Allaha, dž.š., i Sunneta Resulullaha, s.a.v.s.

Takvi ljudi žele odstraniti te prepreke, oponirajući onom što su Allah, dž.š., i Njegov Poslanik, s.a.v.s., željeli. A oni su željeli formirati vjersku zajednicu, časnu i poštenu u kojoj će se svaki pojedinac podučavati da je blud haram, da je zlo haram, da je stid dio imana kao i to da stid ne donosi ništa drugo, osim dobra; da je obaranje pogleda ibadet i da je čuvanje stidnih mjesta obaveza: “Ono što žele- vjernici će postići, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju, i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju, i koji milostinju udjeljuju, i koji stidna mjesta svoja čuvaju, – osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju” (El-Mu'minun: 1-6).[4]

“I oni koji stidna mjesta svoja budu čuvali, i živjeli jedino sa ženama svojim ili sa onima koje su u vlasništvu njihovu – oni, doista, prijekor ne zaslužuju” (El-Me'aridž: 29-30).[5]

Islam nam je naredio da obaramo pogled. On je obznanio da se čovjek ne smije osamiti sa ženom niti žena sa čovjekom, osim sa mahremom (osoba s kojom se ne može stupiti u brak), jer kada se oni dvoje osame, šejtan bude treći.

Katkad čovjek žudi za ženom, ili žena za čovjekom. Neka niko od vas ne umišlja da je jedan od meleka, jer šejtan je iskusniji maher od njega. Zbog toga je islam prepriječio put fesadu, pa je zabranio osamu i otkrivanje.

Zabranio je ženi da ukrašena, dotjerana i namirisana izlazi po putevima i ulicama, jer na taj način zavodi ljude i primamljuje mladiće. Ukrašena žena mora biti u svojoj kući, pa kada hoće da iz nje iziđe ne treba se mirisati ili šminkati, niti joj je dozvoljeno da udara nogom kako bi obznanila njene ukrase. O tome nam Kur'an govori: “I neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju” (En-Nur: 31).[6]

Islam ne želi staviti vatru blizu petrola, već želi zabraniti nered u korijenu i u osnovi kao i što želi da zatvori vrata kroz koja pušu vjetrovi smutnje. Islam pazi na slabosti čovjeka i njegov instinkt.

Oni koji hoće da razbiju prepreke između momaka i djevojaka insistirajući na programima u kojima su pomiješani muškarci i žene u veseljima, glumi, folklornim igrama i drugim stvarima za koje tvrde da su uzroci i znaci emancipacije i modernizacije; oni koji žele da izvršimo ono što je zacrtano u programu cionističkih vladara, tako što ćemo naš način življenja crpiti iz Zapada, tako što ćemo uzeti našu filozofiju iz škole duševnog anarhizma od zapadnih društvenih (socioloških) škola; tako što ćemo trčati iza ideja Frojda, Marksa i njima sličnih, treba da nam budu strani i nepoželjni.

Ovo je zapadna smutnja koja želi da destruira ideju ovog ummeta, njegova ubjeđenja, ponašanja, porodicu i društvo. Oni koji žele od nas da ostavimo našu vjeru, naš Kur'an i Sunnet našeg miljenika Muhammeda, a.s., da bi slijedili njihovu praksu i povodili se za njihovim idejama, pedalj po pedalj i lakat po lakat, oni su nama strani i tuđi. Njima nema mjesta u našem društvu.

Mi smo muslimanska zajednica. Mi se ponosimo islamom, ponosimo se stidom, poštenjem i čednošću. Ponosni smo na ova plemenita svojstva. Ali druga društva su postala kao životinje, da nas Allah, dž.š., sačuva. Oni se zaslađuju na ulicama. Da li se od nas traži i želi da budemo kao oni?

Oni su ti koji su odvezali čvor poniženju, kao što vele, ali šta su uradili kada su dali momku i djevojci slobodu ljubavi, seksa, slobodnu vezu između dva različita spola?

Da li su time riješili problem?

Ne vallahi! Oni su se uvećali. Neki od njih govore: “Seksualni problem je sada opasniji po Zapad od atomske bombe.” Jer kad god su više pili, više su bili žedni. Kad god su bili slobodniji, sve više su ličili životinjama. Dakle, nisu riješili problem. Zašto želimo slijediti njih kad kod nas imamo našu vjeru, Kur'an, Sunnet Poslanika, s.a.v.s.?

Islam nam je propisao središnji put i umjerenu metodu. Nije želio od nas da budemo monasi kao što je slučaj sa nekim religijama. Nije od nas htio da se udaljavamo od braka ili da smatramo žene da su nečist, ili utjelovljeni šejtan. Ne! Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Učinjeno mi je da iz vašeg dunjaluka volim: žene i miris, a moja radost je u namazu.” Onima koji su željeli asketizam i koji su slijedili monaštvo i zastranjivanje u pobožnosti i zuhdu, slični su onima koji su rekli: “Ja klanjam po cijelu noć, a drugi: ja postim cijelo vrijeme, bez iftara. Treći reče: ja se klonim žena i neću se nikada ženiti”. Ali, Muhammed, s.a.v.s, im reče: “A ja, vallahi, više se bojim Allaha i od Njega strahujem, ali ja postim i jedem, klanjam ali i odmorim, ženim se, pa kome se ne sviđa moj običaj, taj nije moj.”

Islam nije ocijenio brak, niti razmišljanje o dozvoljenom seksu, prijestupom. Kada Kur'an govori o postu, on na visokom duhovnom nivou eksponira seksualni čin: “Dozvoljava vam se da se u noćima dok traje post sastajete sa svojim ženama; one su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća” (El-Bekare: 187).[7] Na ovako velikom stupnju se govori o seksualnom domenu. Kur'an se ne ustručava da govori usred ajeta o postu o seksualnom odnosu. U istoj suri Allah dž.š., podučava vjernike govoreći im: “Žene su njive vaše, i vi njivama svojim prilazite kako hoćete” (El-Bekare: 223).[8]

Nema veze na koji ćeš način to učiniti, kako bi se zadovoljio sa tvojom ženom sve dok je u matericu, u mjestu njive. Do ove granice nam govori Kitab Časni, Knjiga vječna, Knjiga Allaha, dž.š. O tim odnosima govori i ne susteže se od priče o tome.

Poslanik, s.a.v.s., kaže: “ Kada bi neko od vas rekao prilikom prilaska svojoj ženi: U ime Allaha. Gospodaru, odbij nas od šejtana i odbij šejtana od onoga čime si nas opskrbio. Ako bude suđeno da se iz tog čina rodi dijete, njemu Neće nikada šejtan nauditi.”

 Čak i u tom trenutku, trenutku nagona i zova strasti, musliman ne zaboravlja spominjanje i moljenje svoga Gospodara, kako bi nadvladao šejtana. Zbog ovoga, striktno prirodni čin se pretvara u namjerni čin ibadeta. Islam ne gleda na seksualni akt, kao na prljavo i odvratno djelo. Ono postaje takvo samo kada se njime pređe sa halala na haram. Kada se to učini na halal način to onda postaje ibadet. To je sadaka i zbog toga vjernik ima sevap i nagradu. Zbog toga kada je Poslanik s.a.v.s., govorio o vrstama sadake rekao je: “I u spolnom odnosu imate sadaku. Rekoše: O, Božiji Poslaniče, da nekom od nas naiđe strast i da mu za to bude nagrada?! Reče: Kad bi to uradio na haramu, da li bi imao kaznu, pa tako kada to uradi na halal način ima za to nagradu.” Dakle, kako da računate na zlo, a da ne računate na dobro?! Koja je to vjera, osim islama, koja je uvijek u fokusu i žiži ljudskih zbivanja, koja ih jasno i nedvosmisleno upoznaje sa stvarima? Islam vaspitava ljude od malena i upoznaje ih sa seksualnom etikom. Musliman se sa tim upoznaje kada uči o onome što kvari abdest ili onome što zahtijeva kupanje ili hajd i nifas, i dr. Na ovaj način on saznaje mnoge stvari koje se tiču toga i saznaje ih u pozitivnoj i čistoj atmosferi, daleko od pogrešne konotacije. Islam nas uči kulturnom, a ne vulgarnom izražavanju.

U tumačenju riječi Allaha, dž.š.: “O vjernici, pijani nikako molitvu ne obavljajte, sve dok ne budete znali šta izgovarate, i kada ste džunubi – osim ako ste putnici – sve dok se ne okupate. A ako ste bolesni, ili na putu, ili ako je neko od vas obavio prirodnu potrebu, ili ako ste se sastajali sa ženama, a ne nađete vode, onda dlanovima čistu zemlju dotaknite i lica vaša i ruke vaše potarite. – Allah, zaista, briše grijehe i prašta” (En-Nisa’: 43).[9] Ibn Abbas, r.a., kaže: “El-lemsu, lamese, mulamesa, u Kur'anu je sinonim za spolni odnos, ali je Allah, dž.š., Čestit, i naziva stvari onako kako hoće uz zamjenu čim hoće.” Odnosno, On podučava ljude kulturi izražavanja, vezanih za ove stvari. On želi da se sram ne izgubi, tako što će najljepšim izrazima i najsuptilnijim riječima o njima kazivati. To želi islam. Islam rješava ove probleme, u stvari pod sjenkom islama nema problema. U danu kada je muslimansko društvo bilo prirodna i skromna zajednica, ono nije poznavalo ove importirane stvari, ideje, niti zapadne običaje. Stvari su tekle lahko i bez problema. Brak se sklapao bez velikih izdataka i obaveza. Čovjek je ženio više od jedne žene, onda kada bi uvidio potrebu za tim. To ne bi predstavljalo nikakav problem sa prvom, niti drugom ženom. Ali uvozna shvaćanja žele promijeniti ovo društvo. Oni žele promijeniti islamsku strukturu društva i nastoje u njega unijeti nova shvatanja pod imenom novog projekta koji se naziva evolucija. Oni ne znaju duh ovog društva, niti duh ove vjere. Oni nazivaju svaku čednost i poštenje dekadencijom i konzervatizmom. Onog koji nije spolno općio nazivaju konzervativcem i zatečenim, a onog koji je pustio uzde svojim strastima, nazivaju suvremenim, emancipovanim i neovisnim čovjekom.

Jusuf, a.s., je jednog dana bio zavođen, drugog dana je bio suočen sa prijetnjom od strane žene koja je govorila, radila, prijetila i izvršavala. Jusuf, a.s., je sve ovo susretao sa jakim imanom i snagom vjernika. Osvrtao se Gospodaru moleći Ga i utičući mu se riječima: “Gospodaru moj” – zavapi on – “draža mi je tamnica od ovoga na što me one navraćaju! I ako Ti ne odvratiš od mene lukavstva njihova, ja mogu prema njima naklonost osjetiti i lakomislen postati” (Jusuf: 33).[10]

U njihovim očima iskreni Jusuf je zaostali čovjek. On je po njima bio konzervativac. A da se kojim slučajem odazvao ženi, onda bi po njihovom rezonovanju on bio moderan i slobodan čovjek.

Uz pomoć zapadne propagande, kulture i civilizacije, oni se bore da budemo njima slični, ali nikada im neće biti primljen utjecaj na naše društvo. Nikada im neće poći za rukom da prenesu štetne i rigidne ideje u muslimansko društvo. U društvo koje se ponosi svojim islamom, običajima, čednošću, poštenjem i u društvo koje smatra da je čuvanje časti i poštenja moralna odlika ljudi i vjernika. Zapadna civilizacija ne poznaje ništa što se zove čast ili poštenje. Čak oni koji su učili njihove jezike govore da ne nalaze u njima riječi kojima se označavaju ‘ird, (čast), šeref, (poštenje). Oni nam dolaze sa uvoznom zapadnom kulturom, idejama koje nisu od nas potekle, niti sa nama povezane, ili ih mi poznajemo.

Da li žele da budemo slika njihovog društva? Da li to neko od nas prihvata da se desi njegovim sinovima ili kćerima? Da li to neko prihvata za svoju ženu, sestru ili majku da budu slične ženama u Evropi, Americi, Švedskoj, Norveškoj, Londonu i dr. Neki od vas su sigurno tokom putovanja u ove zemlje vidjeli što su vidjeli.

Da li žele da budemo kao što su ta društva i da ih pratimo u stopu?

Na nama je da budemo ponosni na naš identitet i na naše deklarisanje pripadnošću najvećoj vjeri, najboljem Poslaniku, a.s., najboljem ummetu, jer je izvor naše filozofije života i šablon našeg ponašanja iz Knjige Allaha, dž.š., i Sunneta Njegova Poslanika, s.a.v.s. Metodu našeg života crpimo iz zaštićenog izvora koji se ne zaboravlja, i koji nikoga ne ostavlja u zabludi. Ako su oni crpili od Frojda ili Marksa i drugih, mi crpimo iz upute Muhammeda, a.s., i iz Knjige: “Laž joj je strana, bilo s koje strane, ona je Objava od mudroga i hvale dostojnoga” (Fussilet: 42).[11]

Mi odbijamo savremeno miješanje spolova koje želi uništiti časti i koje želi da uništi prepreke između spolova i dozvoli ono što je Allah, dž.š., zabranio, koje želi srušiti ono što je Allah, dž.š., obaveznim učinio. Mi smo muslimansko društvo i sve čime smo ponosni jeste naš islam.

Allah, dž.š., je zadovoljan zapovjednikom vjernika, Omerom, r.a., kada je rekao: “Bili smo veoma profaniran narod, pa nas je Allah, dž.š., islamom učinio ponositim. Koliko god tražili ponos u nečem drugom, pored njega, Allah, dž.š., će nas poniziti.”

Ovo kažem i molim Allaha, dž.š., da meni i vama oprosti. Tražite oprosta od Njega, jer On prašta i Milostiv je. Molite Ga, odazvat će se vašoj molbi.

Sa arapskog preveo,
Džemo ef. Redžematović