Neka je neprekidna hvala Uzvišenom Allahu na mubarek trenucima, satima, danima i noćima, najodabranijeg od svih mjeseci. Neka mu je iskrena hvala što nas je uputio da svjesni budemo Njega Uzvišenog, da mu istinski robujemo i na svemu zahvalni budemo. Neka je salavat i selam na Allahova miljenika i poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu porodicu plemenitu, ashabe časne, i sve vjernike i vjernice do Dana sudnjeg!
والعصر إن الإنسان لفي خسر إلا الَّذِينَ آمَنُوا وعملوا الصالحات وتواصوا بالحق وتواصوا بالصبر
„Tako mi vremena! čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.” (el-‘Asr)
Braćo u vjeri,
Danas je najviše na na dobitku onaj ko zna cijeniti vrijeme. Od onih koji znaju cijeniti vrijeme, najviše je na dobitku onaj ko zna cijeniti i iskoristiti odabrane trenutke u vremenu. Od Allahove milosti prema nama je i to što je svaki trenutak ovog mubarek mjeseca učinio odabranim, bereketnim i blagoslovenim.
Ovi dani posta, svakovrsnih ibadeta, dove…prilika su da između nas i džehennemske vatre napravimo štit. Kako kaže Poslanik, s.a.v.s.:
الصيام جنة „Post je štit“ (Buhari)
Post nas sprječava da činimo grijehe koji vode Vatri, te njime sebe štitimo od Džehennema.
Često braćo u vjeri, u ovim mubarek danima slušamo kako trebamo iskorišćavati ramazanske dane i noći. No, treba se početi i sa manjih vremenskih jedinica, sati, minuta, sekundi, trenutaka. Jer, ko ne zna početi sa malo, neće znati završiti sa mnogo. Kad kao djeca učimo računati, počinjemo od najnižih cifri, ka više i više. Teško možeš naučiti čovjeka da koristi svoje godine i mjesece, dane i noći, ako nije naučio pravilno koristiti svoje sate, minute, sekunde.
Kada se pred zoru, na sehuru pripremamo da otpočnemo svoj post, obično je sva naša briga da se pripremimo postiti stomakom. Naša priprema treba biti sveobuhvatna. Naša čvrsta odluka mora biti – da postimo čitavim svojim bićem, i dušom i tijelom, jer ramazan nije mjesec pukog tjelesnog odricanja. Džabir, r.a., je rekao: „Kada postiš, neka posti tvoj sluh i vid, jezik od laži, tijelo od zabrana, ostavi vrijeđanje komšija. Neka se na tebi vidi smirenost i skrušenost. Nemoj da ti dan kada postiš bude jednak danu kada mrsiš.“
Iz savjeta ovog mudrog ashaba vidimo da je od konkretnih plodova posta to da se na postaču očituje smirenost i skrušenost postignuta ispravnim ibadetom. Obično oni koji poste samo svojim stomacima, u njihovom ponašanju se ne vidi razlika izmedju dana u kom poste i dana u kom ne poste. Što je još gore, dan kada poste, čini ih gorim od dana kada ne poste, razdražljivi su, spremniji za svađe i rasprave.
Post je generator skrušenosti i smirenosti, ali samo za one koji ga shvate kao potpuni ibadet. Ako rekosmo da su ovi odabrni trenuci bogatstvo koje nema alternativu, onda je žalosno vidjeti da muslimani u ramazanu tragaju za načinom kako da „ubiju svoje vrijeme“. Istinski postač ovo dragocjeno vrijeme neće ubijati, već ga „oživljavati“ hitajući da zasluži što više nagrade od Allaha Uzvišenog.
Budimo od onih koji hitaju da zasluže što više nagrada dok traju ovi mubarek dani. Ako bi nabrajali sve blagodati mjeseca ramazana, trebala bi nam godina dana. Ako bi nabrajali sve blagodati jednog ramazanskog dana, trebao bi nam mjesec dana. Jer, za sve u čemu nema grijeha u ramazanu, čak i za san postača slijedi nagrada!
Ono što je najuočljivije je mnogostruka nagrada za stalne, obavezne i dobrovoljne ibadete. Prema riječima našeg Poslanika, s.a.v.s., svaki obavljeni farz u ramazanu vrijedi kao sedamdeset farzova mimo njega. Ako uzmemo računati, pet dnevnih, obaveznih namaza u ramazanu, vrijede kao 350 namaza mimo ramazana.
Ko je klanjao pet dnevnih namaza u jednom ramazanskom danu, kao da je klanjao 350 namaza. Pomnožimo to sa trideset dana ramazana, dobijamo 10500 (deset hiljada i petstotina) namaza!
Znamo da se ramazan karakteriše kao mjesec u čijim danima postimo a noćima klanjamo nafile, teravih namaze. Potrudimo se da potpuno, do samog kraja klanjamo teravih namaze za imamom. Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
„من قام مع إمامه حتى ينصرف كتب له قيام ليلة”
“Ko klanja za imamom sve dok on okonča namaz, biće mu upisano da je klanjao čitave noći”. (Bilježe ga Ebu Davud i Tirmizi)
Od selefu-saliha – prvih generacija muslimana se prenosi da su se oslanjali na štapove kako bi izdržali dugo stajati na dobrovoljnim namazima. Zato, ako želimo iskoristiti ove veličanstvene šanse o kojim nas Poslanik, s.a.v.s., obavještava, onda nam neće biti mučno da klanjamo čitavu teraviju. Nećemo dozvoliti da za jedan sat stajanja na namazu izgubimo nagradu ibadeta čitave noći.
Ako nam plemenita, dobro poznata sura sa početka hutbe kazuje da su svi na gubitku, osim onih koji svoje vrijeme iskorištavaju vjerujući i dobra djela čineći, onda nema većeg gubitka u ovom mubarek mjesecu od toga da ne iskoristimo vrijeme da zaslužimo mnogo dobra. Vrijeme koje imamo jeste bogatstvo, ali tek onda kada ga iskoristimo da zaslužimo Allahove nagrade. Koliko je onih kojih nema više na dunjaluku, kojima bi značila i jedna sekunda ramazana, da u njemu zasluže nagrade i oprost od Allaha Uzvišenog.
Molimo Allaha dž.š., da nas učini od onih koji znaju cijeniti svoje vrijeme! Molimo Ga Uzvišenog da na ummet Muhammeda, s.a.v.s., spusti svoj rahmet i bereket. Molimo Ga da nas uputi stazama onih koji su Ga istinski spoznali!
Amin!
Prof. Enis ef. Burdžović