Jedna od izrazito besmislenih ili nepouzdanih floskula, koja uporno a uzalud nastoji da se predstavi kao mudrost, jest ona da je istorija učiteljica života. Stvari stoje upravo obrnuto: čovječanstvo, čija povijest je povijest ratova, ne izvlači pozitivne pouke iz istorije nego one negativne – kako naredni rat učiniti „uspješnijim“, „savršenijim“ od prethodnoga.
U vezi s tim, nameće se paralela između dvije kataklizme u našem vremenu koja ukazuje na zapanjujuću podudarnost među njima iako ih ne dijeli veliki vremenski raspon.
Hitler je došao na vlast i potom je uveo svijet u katastrofu temeljeći svoj uspjeh i mobilizirajući mase na mješavini nacionalnih mitova koji se odijevaju u religijsko ruho zato da bi emocionalno i mobilizacijski bili što efektniji i uspješniji. On je to kombinirao sa kršćanstvom čija bit, duša nema nikakve veze s njegovom ideologijom i politikom.
Nameće se paralela između dvije kataklizme u našem vremenu koja ukazuje na zapanjujuću podudarnost među njima iako ih ne dijeli veliki vremenski raspon
Kada se afirmiraju nacionalni mitovi tako strastveno kako su činili Hitler i njegovi saradnici i kada se to ogrće religijskim ruhom, onda se mitovi vrlo snažno reaktualiziraju i kontekstualiziraju, a budući da su nacionalni mitovi pomoću njih se stvaraju temeljni uvjeti za masovno (i euforično, čak fanatično) uvjerenje o nadnaciji, ili supernaciji koja je, navodno, pozvana da se i ponaša u skladu s tim: da dokazuje vlastitu superiornost, odnosno inferiornost drugih. Tu nastaje nacizam koji zbog uvjerenja u supremaciju nacije neizbježno postaje agresivan.
Nadahnut tom fatalnom zabludom i krivotvorenjem, Hitler je sakralizirao mitove i ideologiju i uveo ih takve u stanje politike, tako da je „miks“ ta tri nivoa bio zaista fatalan: on je htio da u cijelome svijetu realnost „preuredi“ i dovede u „sklad“ sa reafirmiranim i sakraliziranim mitovima i religijskim falsifikatima.
Tadašnji politički svijet nije u početku prepoznavao užasnu prijetnju, i nije se ponašao u skladu s tim. Najzad je vođa nacizma poveo svoj narod i državu u sukob sa svijetom, ali je doživio totalni slom uprkos početnim uspjesima i privremenom osjećaju ogromne nadmoći.
II
Danas cionistički Izrael, i cionizam općenito, opstaje na mitovima starim dvije hiljade i više godina. Te mitove kombiniraju sa judaizmom premda se osviješteni Jevreji opiru upravo tome kao falsifikatu. Prema tim mitovima, Jevreji su narod odabran od Boga da dominira nad drugima koje – po tome uvjerenju – mora djelomično uništiti a djelomično pokoriti, jer su drugi ljudi, navodno, „ljudske životinje“ koji su samo za to da služe Jevrejima.
Nadahnut tom fatalnom zabludom i krivotvorenjem, Hitler je sakralizirao mitove i ideologiju i uveo ih takve u stanje politike, tako da je „miks“ ta tri nivoa bio zaista fatalan
Time su – kao i u Hitlera – stvoreni preduvjeti za omasovljenje uvjerenje o supernaciji. Dakle, rođen je novi monstrum: cionistički nacizam.
Prema imanentnim zakonima, taj nacizam mora se dokazivati kao superioran jer je to uslov njegova opstanka kao takvog i „vraćanje duga“ sakraliziranim i politiziranim mitovima, a to znači, neumitno, da je njegova bit u agresivnosti prema drugima na kojima ovjerava svoju navodu supremaciju. Upravo to događa sa cionističkim nacizmom u Izraelu i Palestini. Međutim, pošto je nacizam (Hitlerov i Natanjahuov) u doslovnom smislu Satanin konstrukt, tu počinje užasna tragedija onih koji vode u ratni pohod i genocid svoj narod i državu.
Za razliku od pohoda Hitlerova nacizma, u ovom slučaju najveći dio najmoćnijih zapadnih vlada podržava toga nacističkog monstruma, i to je naročito uvjerljiv dokaz da istorija nije učiteljica života. Početni osjećaj nadmoći, supremacije, možda i privremenog „uspjeha“, jest prijevara povijesti i podsticaj zločincima da idu još dublje i još dalje. Baš kao kod Hitlera, jer opruga se može sabijati samo do određene granice, a zna se šta slijedi nakon toga.
Cionistički nacizam još uvijek ne zna, nažalost (kao što nije znao ni njemački nacizam) da ne može uništiti polovinu Bliskog istoka, da na stravičnom zločinu, na genocidu, ne može opstati među 450 miliona Arapa, pa još Iranci, Turci i drugi regionalni muslimani. To je nemoguće jer aktualni režimi u muslimanskom svijetu neće zauvijek biti klijenti SAD i teleevangelista.
Cionistički nacizam još uvijek ne zna, nažalost (kao što nije znao ni njemački nacizam) da ne može uništiti polovinu Bliskog istoka, da na stravičnom zločinu, na genocidu, ne može opstati među 450 miliona Arapa, pa još Iranci, Turci…
Naprosto je šokantno kako to ne uviđaju vođe i zaštitnici cionističkog nacizma koji vlastiti narod vode u propast – dugoročno gledano – ali i cijeli svijet upravo dovode nad samu liticu.
Istorija ima ružan običaj da se ponavlja u svojim najgorim izdanjima.
Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.
preuzteto sa: www.depo.ba