Cijeli naš život podređen je nekim mjerama. Od onih banalnih, u koje spada to što mjerimo daljinu, vrijeme, težinu, do onih malo finijih kojima mjerimo ukus, mjeru korektnog ponašanja, ljutnje, ljubavi…
Mnogi su polemisali i na temu određivanja mjere kvaliteta života, i tu se formiraju dva tabora: Jedan koji kaže da je mjera kvaliteta života ono što je u životu utrošeno na konfor i zadovoljstvo, i drugi koji kaže da je mjera kvaliteta života ono šta iza nas ostaje od dobra. Mnogo ljudi provede život rijetko se pitajući: Šta je mjera kvaliteta života?
Vjernika i vjernicu zanima kvalitet života po količini dobrote koja iza njega ostaje, koju će oni zaboraviti a svijet zapamtiti a meleki zapisati. Dobro koje ostavljamo iza sebe da bi na njemu gradili slavu i ugled je niskog kvaliteta. Nosi visok rizik licemjerstva i promašene namjere. Razlog je sve snažnije razvijanje ovisnosti o javnom mišljenju koje o mjeri kvaliteta razvija jedinicu mjere posmatrajući naša djela.
Usuđujem se reći da ako je pred nama neko dobro koje možemo učiniti, pristupimo mu kao da smo sami na svijetu. Ne očekujmo da će to uraditi neko drugi. Pristupimo kao da smo zadnje ljudsko biće na planeti, pa nam se zbog tog dobra neće niko diviti. I onda, učinimo ga samo radi Allaha, Uzvišenog i Njegovog zadovoljstva.
Svijet je stvoren s mjerom. Kur'an: „Mi sve s mjerom stvaramo“. Kao vjernici, znamo da sve što radimo podliježe mjerenju. Znamo za Mizan – vagu djela na Sudnjem danu, koja će mjeriti kvalitet našeg života. Pokušavamo da dobrim djelima opteretimo tas dobrih djela, jer kvalitet našeg vječnog života zavisi od kvaliteta djela ovdje u prolaznosti. Postoji drevna dilema među muslimanima, oko toga šta to i kako mjeri ta ahiretska vaga. Da li mjeri registre u kojima su meleki pisari zapisali naša djela? Da li mjeri, npr., težinu novca potrošenog u dobrotvorne svrhe? Da li možda Mizan mjeri nas same? Neprijatelji islama Mizan koriste da dokažu besmislenost vjerovanja u ahiretsko mjerenje djela, jer kako vaga da izmjeri težinu nematerijalnih stvari. Kako izmjeriti težinu osmjeha, blagosti, oprosta, saosjećanja. Kako izmjeriti težinu mržnje, ogovaranja, laži, spletke…?
Da demontiramo tu dilemu u par rečenica: Odabrano mišljenje islamske uleme oko toga šta mizan mjeri uzimamo od dvojice velikana ummeta, imama Ibn Kesira i Kurtubija. Oni smatraju da će vaga mjeriti djela (Allah će svakom djelu dati težinu koju Mizan regirstruje), zatim registre djela (sve zapisano će biti izvagano, a nekada će jedna rečenica o učinjenom dobru biti teža od stotina stranica ispisanih grijeha), a mjeriće se i sam počinilac djela.
Buhari i Muslim bilježe hadis u kome Allahov Poslanik, sallaAllahu ‘alejhi ve sellem kaže: „Zaista, doći će se na Sudnji dan sa krupnim ogromnim čovjekom, a on kod Allaha neće težiti ni koliko krilo komarca. Čitajte ako želite Allahove riječi: „Toga dana im nećemo nikakve težine dati“.
Mišići, figura, težina, kod Allaha neće značiti ako ta silna građa nije korištena u dobru. U drugom hadisu, kojim se dokazuje univerzalnost mjerenja Mizana, Allahov Poslanik, sallaAllahu ‘alejhi ve sellem kaže: „Nema ništa teže na Mizanu od lijepog morala“.
Naše vage ovog svijeta mjere ono što im zadamo da mjere. Allahova vaga Mizan, mjeri djela, ali regirstruje i namjeru zbog koje je neko djelo učinjeno. Možda malo po veličini ali teško na Mizanu. Allah kaže u Kur'anu: „Mjerenje toga dana biće pravedno: oni čija dobra djela prevagnu, oni će šta žele postići.“ (El-E'araf, 8)
U tefsirskim predajama nam je prenešena radoznalost Davuda, a.s. Želio je da vidi Mizan, pa mu je Allah pokazao tas dobrih djela koji vjernik treba ispuniti da bi ušao u Džennet. Davud, a.s., je vidjevši koliki je Mizan pao u nesvijest. Kada je došao sebi, pitao je: „Allahu moj, ko je u stanju da napuni Mizan dobrim djelima“? Allah mu je odgovorio: „O Davude, ako budem zadovoljan Mojim robom, napuniću mu to jednom hurmom“!
Kad se ostvari Allahovo zadovoljstvo, jedna poklonjena hurma, gutljaj vode, jedna lijepa riječ….napuniće Mizan.
Težina onoga što Mizan mjeri zavisi od iskrenosti, a njome se postiže Allahovo zadovoljstvo. Ono je mjera kvaliteta našeg života.
Ashab Enes bin Malik, Allah njime bio zadovoljan, mnogo se plašio Mizana. Imam Tirmizi bilježi da je Enes rekao: „Molio sam Allahovog Poslanika da se zauzme za mene (na Sudnjem danu), pa je rekao: „Učiniću to“. „Gdje da te tražim“, upitao je Enes. „Prvo me potraži kod Sirata (mosta preko Džehennema koji vodi u Džennet)“. „Ako te ne nađem kod Sirata“?, pitao je. „Onda me traži kod Mizana“. „Ako te ne nađem kod Mizana“? „Traži me kod Havda (mog vrela), jer ja ću sigurno biti kod jednog od ova tri mjesta“.
Da se ne postidimo mjere svojih djela, da se ne postidimo pred Muhammedom, sallaAllahu ‘alejhi ve sellem, da dobijemo njegovo zagovorništvo prilikom mjerenja, šta god radimo imajmo na umu da će biti teško onoliko koliko bude iskreno i lišeno želje za bilo kakvom ovosvjetskom satisfakcijom.
Za kraj, Muhammed, sallaAllahu ‘alejhi ve sellem je rekao: „Dvije su riječi lahke na jeziku, teške na Mizanu, drage Er-Rahmanu (Milostivom): SubhanAllahi ve bi hamdihi SubhanAllahi-l-‘Azim“.
„Slavljen neka je Allah i Njemu neka je hvala, Slavljen neka je Allah Veličanstveni“.
Enis ef. Burdžović