Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
„Kome su date ove četiri stvari, dato mu je dobro ovoga i onoga svijeta: jezik koji Allaha spominje, srce koje Mu zahvaljuje, tijelo koje iskušenja strpljivo podnosi i dobra žena koja neće iznevjeriti svoga muža kada je u pitanju njegov imetak i njen moral“. Istinu je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.
Allahove najveće blagodati
Ove četiri blagodati su Allahove najvrjednije blagodati koje čovjeku daje. One su bolje od imetka, ugleda i svega čemu čovjek žudi: stoke, usjeva, zlata i srebra. Kome budu date te četiri stvari kao da mu je dato svo dobro na dunjaluku i Ahiretu.
Prva blagodat: jezik koji Allaha spominje
Prva blagodat je da ti Allah podari jezik koji Ga uvijek i u svakoj situacji spominje; jezik koji se ne umara od zikra i koji je vlažan od spominjanja Uzvišenog Allaha. Kada se ljudi zauzimaju za dunjaluk i za svoje ovosvjetske dobrobiti tada vjernik svojim jezikom spominje Uzvišenog Allaha. Jer Uzvišeni Allah nije zadovoljan da Ga robovi samo nekad ili malo spominju, već kaže: „O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite, i ujutro i navečer Ga veličajte“ (El-Ahzab: 41-42).
Licemjeri spominju Allaha ali malo i rijetko.
„Licemjeri misle da će Allaha prevariti, i On će ih za varanje njihovo kazniti. Kada ustaju da molitvu obave, lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu (En-Nisa’: 142). A što se vjernika tiče, oni stalno Allaha spominju: „Za one koje i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. „Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri!“ (Alu Imran: 191). Oni u svakoj situaciji spominju Allaha. Ne zaboravljaju Ga ni u miru ni u ratu. Čak i kada se dvije vojske susretnu i njihovi borbeni redovi potuku, vjernici spominju Allaha:
„O vjernici, kada se s kakvom četom sukobite, smjeli budite i neprestano Allaha spominjite da biste postigli što želite“ (El-Enfal: 45). Oni najviše nastoje da spominju Allaha na mjestima gdje se to zapostavlja, poput pijace, itd., jer, kako se navodi u hadisu: „Onaj koji spominje Allaha, među nemarnima, nalik je ratniku među dezerterima“ . Jezik koji Allaha spominje, označava vlažan jezik, kao što je jedan čovjek upitao Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: „O Božiji Poslaniče, propisi islama su se dosta nakupili za mene, tako da su vrata za koja se držimo široka“. Poslanik mu odgovori: „Jezik ti je još uvijek vlažan od spominjanja Allaha! “ Uz to, srce treba da se udruži sa jezikom, ako to nije slučaj onda će se ono navići, pa će zikr dospjeti i do srca.
Druga blagodat: zahvalno srce
Spominjanje Allaha, (zikr) i zahvaljivanje Allahu (šukr) su uvijek zajedno, kao što Allah kazuje: „Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti!“ (El-Bekare: 152). U hadisu Muhammeda, s.a.v.s., se navodi: „Moj Bože, pomozi mi da Te se sjećam, da Ti zahvaljujem i ibadet činim“ .
Zahvala je potrebna, a prvi stepen zahvale je da čovjek bude svjestan da su sve blagodati od Allaha. To je priznanje srca da su sve blagodati kod Allaha, pa čak i kada dođu u ruke stvorenja, jer onaj ko ih je podario je Allah:
„Od Allaha je svaka blagodat koju uživate, a čim vas nevolja kakva zadesi, opet od njega glasno pomoć tražite“ (En-Nahl: 53).
Zahvalno srce spoznaje da Allah upravlja ni'metima i njima raspolaže, i da je sve oko njega, upravo, Allahova blagodat. A mnogo je Njegovih blagodati koje mi uživamo. Sve što je oko nas, sve nama služi, a Allah je taj koji nam je to omogućio i za nas stvorio. „I daje vam svega onoga što od Njega išćete, i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali – Čovjek je, uisitnu, nepravedan i nezahvalan“ (Ibrahim: 34).
Na vjernicima je da budu zahvalni na tim blagodatima kao što je bio Sulejman, a.s., zahvalan kada mu je prije nego je okom trepnuo donešen Belkisin prijesto. Tada je rekao: „Ovo je blagodat Gospodara moga, koji me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan – u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan – pa, Gospodar moj je neovisan i plemenit“ (En-Neml: 40).
On svojom dušom se zahvaljuje jer ima koristi od te zahvale. Zahvala čuva njegovu blagodat i učvršćuje je, kao što je i uvećava, kako stoji u ajetu: „I kad je Gospodar vaš objavio: ’Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti’“ (Ibrahim: 7).
To je jezik koji Allaha veliča i srce koje Mu zahvaljuje.
Treća blagodat: Tijelo koje je na iskušenjima strpljivo
To je tijelo koje na Allahovom putu podnosi teškoće, teret i muku. Ono gladuje i žednuje radi Uzvišenog Allaha, bori se na Allahovom putu i zbog Allaha trpi i sabura. Čovjek ne može uspjeti na ovom i onom svijetu osim ako je strpljiv. Isa, a.s., je rekao: „Vi nećeće ostvariti ono što želite osim ako budete strpljivi na ono što ne želite“. Zato je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Strpljivost je svjetlost“ . Odnosno, ona je svjetlost koja čovjeku osvjetljava put, jer bez nje svijet će mu pocrnjeti i a zemlja koliko god da je prostrana postat će mu tijesna, postat će uskogrud, pa zato mora biti strpljiv.
Strpljivost je ključ željenog,
i sve teško s njom postaje lakše,
Zato se strpi iako noći potraju,
jer možda će tvrdo postati mekše,
Ne gubi nadu iako molba potraje,
Ako sebi pomogneš strpljenjem,
možda ćeš spas vidjeti,
okiti se strpljenjem pa ćeš potrebu namiriti,
onaj koji uporno kuca na vrata,
jednom prođe kroz njih.
Stprpljivost je blagodat. Kome ona bude data, dato mu je veliko blago. Ona je mač koji ne tupi. Alija ibn et-Talib je rekao: „Strpljivost je mač koji ne tupi i jahalica koja ne posrće“.
Četvrta blagodat: dobra žena
Potom, četvrta blagodat se ogleda u dobroj ženi, koja neće iznevjeriti u moralu i imetku. Ženi koja će biti čestitog morala i koja će savjesno čuvati imetak njenog supruga. To je dobra žena koja, radi Allaha, pazi na ono što joj se povjeri. Takva žena čini svoga supruga srećnim kada je pogleda, posluša ga kada joj nešto naredi i čuva njegov obraz i imetak kada je odsutan . To je jedna od Allahovih blagodati, a u vezi takve žene Poslanik, s.a.v.s. je jedne prilike rekao: „Dunjaluk je užitak. A najbolji užitak u njemu jeste dobra žena“ . Zo je Poslanik, s.a.v.s., iskusio kada je oženio Hatidžu, r.a. on nije tragao za imetkom, niti godinama i dr. već je tragao za ženom, dobrom i čestitom suprugom. On je bio insan koji je tragao za insanom kako bi upotpunjavali smisao humanosti i insanijeta. Zato ju je i oženio znajući da joj nije bio prvi suprug i da je starija od njega za 15 godina, znajući da je imala djecu sa čovjekom prije njega. Međutim, u njoj je vidio dobrotu i moral. Zato nije čudo što mu je bila sva radost u njoj i oslonac tokom poslanstva. Ona ga je tješila, dušu mu smirivala a srce učvrstila. Govorila je: „Tako mi Allaha, On te neće nikako rastužiti! Ti uvijek o rodbini brineš i istinu govoriš; Ti teret opskrbe za gosta, sirotinju i porodicu ispunjavaš! Ti materijalnim dobrima nemoćne snabdijevaš! Ti goste ugošćuješ! Ti zagovornike Istine pomažeš!“ . To je dobra žena.
Žene naših dobrih prijethodnika (selefus-salih)
Žena je veliko blago. Jedan mudrac veli: „Dobra žena je veliko blago. Kome takva žena bude podarena, kao da mu je podareno svo bogatstvo ovoga i onoga svijeta“. To iz razloga što ga ona pomaže da je pokoran Bogu, dž.š., i da izbjegava ono što je On zabranio. Žena jednog dobrog našeg prijethodnika (selefa) bi govorila mužu kada bi izlazio da zarađuje ili trguje: „Čuvaj se haram zarade, jer se mi možemo strpiti na gladi i žeđi ali se ne možemo strpjeti na vrelini Vatre i srdžbi Silnoga“.
Strpljiva je na gladi i žeđi, ali nije strpljiva na toplini vatre i ljutnji Silnoga . To je prava blagodat. Dobra žena koja pomaže poslušnost Allahu i forsira ga na džihad, a ne odvrće od njega. Žene naših vrlih prijethodnika su bile supruge koje su tjerale muževe da iziđu u džihad, pa iako su im možda dolazili neki govoreći: Kako da dozvoliš svom čovjeku da ide u džihad? Kako sama da ostaneš? Ko će te opskrbljivati? Ko će tvoju djecu hraniti? One bi im odgovarale sa vjerničkom pouzdanošću: „O ljudi, mog muža, od kako sam ga uzela i upoznala, znam kao nekog koji jede, a ne koji opskrbu daje. Pa ako ode onaj koji jede, sigurno će ostati Onaj koji opskrbu daje“ .
To je blagodat. Zato je Poslanik, s.a.v.s., dobru ženu označio kao najveću blagodat na dunjaluku i Ahiretu. U jednom hadisu je rekao: „Kome Allah bude podario dobru ženu, pomogao ga je na jednom dijelu vjere, pa neka se Allaha boji na drugom dijelu“ .
U jednom hadisu se navodi: „Četvoro spada u sreću: dobra žena, prostrani stan, udobna jahalica i dobar komšija“ .
Sve su to djelovi sreće koji olakšavaju čovjeku dobar život. Zato, dragi muslime, kada se budeš ženio, nastoji da oženiš dobru ženu. Ne traži materijalnu stranu, niti ljepotu i ugled. Prvo na što trebaš obratiti pažnju jeste vjera i dobrota. Pa ako uz to ona bude lijepa, bogata i ugledna, neće ti naštetiti. Ali prioritet je da žena bude dobre vjere, odnosno lijepog vladanja: „A ti uzmi onu s vjerom pa će ti biti dobro!“ .
„Kome su date ove četiri stvari, dato mu je dobro ovoga i onoga svijeta: jezik koji Allaha spominje, srce koje Mu zahvaljuje, tijelo koje iskušenja strpljivo podnosi i dobra žena koja ga, kada je u pitanju ona i njegov imetak, neće iznevjeriti“.
Molimo Uzvišenog Allaha da naše jezike ovlaži zikrom, da Mu naša srca budu zahvalna, a tijela na iskušenjima izdržljiva, i da nam podari dobru porodicu:
„Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!“. (El-Furkan: 74).
BILJEŠKE:
Prenosi ga Et-Taberani u El-Evsatu (7/179) i u El-Kebiru (11/134), El-Bejheki u Eš-Šu'abu, Babun fi ta'didi ni'amil-lahi (4/104) od Ibn Abbasa. El-Hajsemi u Medžme'uz-zeva'idu kaže: „Prenosi ga Et-Taberani u El-Kebiru i u El-Evsatu. Prenosioci u El-Evsatu su ispravni.“ (4/502). El-Munziri u Et-Tergib vet-terhibu, kaže: „Prenosi ga Et-Taberani u El-Kebiru i u El-Evsatu, a lanac prenosilaca u jednom od njih je dobar (džejjid)“ (3/28). Albani ga u Da'ifut-tergib vet-terhib smatra slabim (da'if) (899).
Prenosi ga El-Bezzar u El-Musnedu (4/166) i Ibn Asakir u Et-Tarihu (47/75).
Prenosi ga Ahmed u El-Musnedu (17680), njegovi kritičari kažu da mu je lanac prenosilaca ispravan (sahih). Et-Tirmizi u Ed-Da'vat (3375), rekavši: „Hadis je hasen-garib sa ovog aspekta“. Ibn Madže u El-Edebu (3793), Ibn Ebi Šejbete u El-Musannefu, Kitabud-du'a (6/58), Ibn Hibban u svom Sahihu, Kitabur-reka'ik (3/96). Arna'ut kaže: „Lanac prenosilaca mu je jak“. Hakim u El-Musredreku, Kitabud-du'a vet-tekbir vet-tehlil (1/672) lanac prenosilaca mu je ispravan ali ga nije prenio. El-Bejheki u El-Kubra, Kitabu-l-džena'iz (3/371), od Abdullaha bin Besra. Albani ga u Sahihut-Tirmizi, smatra ispravnim (sahih) (2687).
Prenosi ga Ahmed u El-Musnedu (22119), njegovi kritičari kažu da mu je lanac prenosilaca ispravan, da su ljudi u njemu pouzdani i ispravni osim Ukbeta bin Muslima. Ebu Davud svom Sahihu, Kitabus-salah (5/364), En-Nesa'i u Es-Sehvu (1303), Ibn Huzejme u svom Sahihu, Kitabus-salah (1/369), Ibn Hibban svom Sahihu, Kitabus-salah (5/364). Arna'ut kaže da je sahih. Et-Taberani u El-Kebiru (20/60), od Mu'aza ibn Džebela. Albani ga je u Sahih Ebi Davud ocijenio ispravnim (sahih).
Vidi šta smo spomenuli u našoj knjizi „Strpljivost u Kur'anu“. Izdavačka kuća Vehbe, Kairo.
Prenosi ga Muslim u Et-Taharetu (223), Ahmed u El-Musnedu (22902), Et-Tirmizi u Ed-Da'vatu (3517), En-Nesa'i u Ez-Zekatu (2437), Ibn Madže u Et-Taharetu ve sunenuha (280) od Ebi Malika el-Eš'arija.
Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: „Hoćete li da vas obavijestim o najboljem što čovjek ima? – To je čestita i dobra žena; kada suprug pogleda u nju, učini ga sretnim, kada joj nešto naredi, ona to izvrši, a kada ode od nje ona mu sačuva obraz.“ Prenosi ga Ebu Davud u Ez-Zekatu (1664), Ebu Ja'la u El-Musnedu (4/378), Hakim u El-Mustedreku, Kitabuz-zekat (1/567), rekavši da je ispravan (sahih) po kriterijumima obojice šejhova, ali ga nisu iznijeli. El-Bejheki u Eš-Šu'abu, Babun fiz-zekati (3/194), El-Bejheki u El-Kubra, Kitabuz-zekati (4/83), od Ibn Abbasa. El-Hejsemi u Medžme'uz-zeva'idu kaže: „Prenosi ga Ebu Ja'la a u njemu je Osman ibn Umejr koji je slab (da'if)“ Albani ga u Da'ifu Ebi Davud smatra slabim (363).
Prenosi ga Muslim u Er-Rida’ (1467), En-Nesa'i u En-Nikahu (3232), Ibn Madže u En-Nikahu (1855) od Abdullaha bin Amra.
Muttefekun ‘alejhi: prenosi ga Buhari u Bed'u-l-vahji (3), Muslim u El-Imanu (161), Ahmed u El-Musnedu (14483).
Ihja ulumid-din (2/58).
Ibid.
Prenosi ga Et-Taberani u El-Evsatu (1/294), Hakim u El-Mustedreku, Kitabun-nikah (2/175) rekavši da mu je lanac prenosilaca ispravan (sahih), ali ga nisu iznosili. Ez-Zehebi se složio sa tom konstatacijom. El-Bejheki u Eš-šu'abu, Babun fi tahrimi-l-furudž (4/383) sa naslovom: Neka se boji Allaha u drugoj polovini. Albani u Sahihut-tergib kaže da je hasen li gajrihi (1916).
Prenosi ga Ibn Hibban u svom Sahihu, Kitabun-nikah (9/340). Arna'ut kaže: „Lanac prenosilaca ispunjava kriterije Buharije“. El-Bejheki u Eš-Šu'abu, Babun fi ikrami-l-džar (7/82). Albani ga je ocijenio ispravnim (sahih) u Sahihu-l-džami’ (887).
Muttefekun ‘alejhi: prenosi ga Buhari u En-Nikahu (5090), Muslim u Er-Rida'u (1466), Ahmed u El-Musnedu (9521), Ebu Davud u En-Nikahu (2047), En-Nesa'i u En-Nikahu (3230), Ibn Madže u En-Nikahu (1858), od Ebu Hurejre.
Dr. Jusuf el-Karadavi
S arapskog,
Džemo Redžematović