أكثروا ذكر هاذم اللذات
Smrt je najstrašniji slučaj, najružniji događaj i čaša najgorčijeg i najružnijeg ukusa, jer smrt prekida slasti i razdvaja družine i kida rahatluk i donosi agoniju.
Smrt nije kraj kruga, već most iz jednog u drugi dom koji može biti Džennet ili Vatra.
Kad bi kada umremo bili tako ostavljeni
Smrt bi bila odmor od svega živog
Međutim, kada umremo bit ćemo ponovo proživljeni
A nakon toga za sve pitani.[1]
U ovom plemenitom ciklusu jezgrovitog govora govorit ćemo o hadisu koji prenosi Tirmizija u kojem Poslanik, s.a.v.s., rekao
„Često se sjećajte ukrotitelja slasti“[2] – smrti.
Vjerovjesnik, s.a.v.s., je usmjerio svoj ummet ovim sveobuhvatnim i kratkim hadisom da se često sjećaju eliminatora slasti, da se sjećaju svojim jezicima, ustima, umovima, srcima, očima, jer je to znak vrline vjernika.
U Sunenu Ibn Madže prenosi se hadis Ibn Omera, r.a., da je jedan čovjek od Ensarija došao Vjerovjesniku, s.a.v.s., i upitao: O Allahov poslaniče, koji vjernik je najbolji? Reče: Onaj ko je najljepšeg ahlaka. A ko je od vjernika najbistriji? Reče: Onaj ko se od njih najčešće prisjeća smrti i ko je za ono što će doći nakon nje najspremniji – oni su najbistriji ljudi.“[3]
Skoro svako jutro ili svaku večer stižu na haberi da je neko umro, pa idemo da klanjamo dženaze-namaz za jednu ili više osoba. Smrt je dostatan vaiz i opominjač.
Svaki put kada vidiš kako nose neku dženazu neka to bude krik koji te upozorava i podsjeća da ćemo tim putem svi krenuti.
Hadis o smrti govori o pet činjenica koje moramo dobro upamtiti:
Prva
Smrt je imanentna svim stvorenjima. Ne postoje iznimke, jer ona je istina za sva stvorenja, i svako stvorenje će biti usmrćeno. Uzvišeni Allah kaže:
„I ne klanjaj se, pored Allaha, drugom bogu! Nema boga osim Njega! Sve će, osim Njega, propasti! On će suditi, i Njemu ćete se povratiti!” (El-Kasas: 88); Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje samo Gospodar tvoj, Veličanstveni i Plemeniti.“ (Er-Rahman: 26-27)
A jedna od dova koju je Vjerovjesnik, s.a.v.s, učio glasi:
„Bože moj, utječem se Tvojom Veličinom – a osim Tebe nema drugog boga! – da me ne odvedeš u zabludu. Ti Si Živi, Koji ne umire, a džinni i ljudi umiru!“[4]
Postoji ajet koji stalno ponavljamo, naročito kad vidimo dženazu sjetimo se njega. A da je Allah ikoga htio ostaviti vječnim na ovoj zemlji to bi priuštio Muhammedu, s.a.v.s., koji je najbolje i najdraže stvorenje Allahu, međutim njemu je Allah rekao:
„Ti ćeš, zacijelo, umrijeti, a i oni će, također, pomrijeti.“ (Ez-Zumer: 30)
Ovu činjenicu moramo stalno imati na umu.
Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.:
„Došao mi je Džibril a.s. i rekao: – O Muhammede, živi koliko hoćeš, ali znaj da ćes umrijeti. Voli koga hoćeš, ali znaj da ćeš se rastati od njega. Radi šta hoćeš, ali znaj da ćeš po tom radu biti nagrađen ili kažnjen.”[5]
Smrt je neminovna istina, rastanak sa voljenima je neizbježan kao što je neizbježno da se čovjek sretne sa svojim djelima.
U hadisu se navodi: „Živi koliko hoćeš, ali znaj da ćes umrijeti. Voli koga hoćeš, ali znaj da ćeš se rastati od njega. Radi šta hoćeš, ali znaj da ćeš po tom radu biti nagrađen ili kažnjen.“ A istinu je rekao Allah kada je kazao:
„Svako živo biće će smrt okusiti! I samo na Sudnjem danu dobićete u potpunosti plaće vaše, i ko bude od vatre udaljen i u Džennet uveden – taj je postigao šta je želio; a život na ovome svijetu je samo varljivo naslađivanje.“ (Ali Imran: 185); „Svako živo biće smrt će okusiti! Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.” (El-Enbija: 35)
Druga
Bez obzira koliko se opirali, smrt ne možemo ubrzati ili odgoditi. Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže:
„Sve što je živo umire Allahovom voljom u času suđenom. Daćemo onome koji želi nagradu na ovome svijetu, a daćemo i onome koji želi nagradu na onome svijetu i sigurno ćemo zahvalne nagraditi.“ (Ali Imran: 145);
„Allah, sigurno, neće ostaviti u životu nikoga kome smrtni čas njegov dođe; a Allah dobro zna ono što vi radite.“ (El-Munafikun: 11)
Ne možemo odgoditi smrtni čas bez obzira koliko to željeli i koliko se od smrti u kulama krili. Kada smrtni čas dođe ne može se odgoditi niti ubrzati.
Jedne prilike Poslanik, s.a.v.s., je čuo Ummu Habibu, r.a., kako moli Allaha:
„Allahu dragi, okoristi me od moga supruga Allahovog Poslanika, moga oca Ebu Sufjana, moga brata Muavije” pa joj reče: „Molila si Allaha za sudbine koje su već određene i opskrbe koje su podijeljene, nego bolje je da si Ga zamolila da te sačuva od džehennemske kazne i kazne kabura!“[6]
Treća
Nemoguće je pobjeći od smrti. Bez obzira koliko je čovjeku dato snage i pameti, ugleda i moći, imetka i para, on ne može uteći od smrti. Uzvišeni Allah kaže:
„Reci: „Smrt od koje bježite zaista će vas stići. Zatim ćete Onome koji poznaje i nevidljivi i vidljivi svijet vraćeni biti i On će vas o onome što ste radili obavijestiti.” (El-Džumu’a: 8)
Koliko god budeš bježao od smrti na kraju će te ona dotući. Uzvišeni Allah je rekao:
„Reci: „Ako bježite od smrti ili pogibije, bježanje vam neće pomoći, opet ćete samo kratko uživati.” (El-Ahzab: 16); “Smrtne muke će zbilja doći – to je nešto od čega ne možeš pobjeći.” (Kaf: 19)
Četvrta
Samo Allah zna vrijeme i mjesto nastupanja smrti:
„Samo Allah zna kad će Smak svijeta nastupiti, samo On spušta kišu i samo On zna šta je u matericama, a čovjek ne zna šta će sutra zaraditi i ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti; Allah, uistinu, sve zna i o svemu je obaviješten.“ (Lukman: 34)
Zato ako ti neko kaže da ćeš umrijeti sutra, nakon mjesec dana ili godinu, reci mu da to jedino Allah zna i da to u Kur'anu učimo.
Peta
U smrti je možda rasterećenje za vjernika. Oni koji su prije tebe umrli pa za njima tuguješ i patiš, možda su bili dobri i iskreni vjernici koji su u smrti našli rahatluk od ovosvjetskih napora i neugodnosti.
Kako se navodi u hadisu koji prenosi Ebu Katade bin Rib'ijj, a bilježi ga Buharija, pored Allahovog poslanika s.a.v.s. prošla dženaza, pa reče:
“Odmorio se ili od njega se odmorilo!” – Allahov poslaniče, šta znači to “odmorio se ili od njega se odmorilo”? – rekoše.
– Vjernik se odmori od dunjalučkog napora i neugodnosti u Allahovoj milosti, a od griješnika se odmore i ljudi i mjesta, i drveće i životinje.“[7]
Neki ne vole prisjećanje na smrt, niti želi da čuje hutbu ili vaz o smrti. Međutim, ko god čita Kur'an ili hadise naći će da se tamo govori o smrti. Kako da ne volimo priču o smrti kada nas ona budi iz našeg sna i trijezni od našeg nemara!?
Kada spominjem smrt i sve činjenice koje smo predstavili, to radim da bi se prenuli iz našeg sna i otrgli iz našeg nemara. Jer onaj ko sluša hutbu a na klanja inače, on će saznati da će jednog dana umrijeti pa će se probuditi. Onaj ko je neposlušan prema svojim roditeljima a zna da je smrt pred njim i on će se probuditi. Onaj ko bespravno jede imetak ljudi i krade iz državne kase i siromaha a zna da će i njemu smrt doći i on će se trgnuti. Onaj ko čini zabranjene stvari, blud i pogubne grijehe a zna da je smrt pred njim i on će se okaniti. Onaj ko pije alkohol ili se drogira a zna da će ga smrt sustići i on će se odvići.
Možda ćemo uskoro otići nekom na dženazu ili izjaviti saučešće, pa zamisli Allahov robe, da ćemo i ja i ti jednog dana biti dženaza i oni zbog kojih će drugi izjavljivati saučešće našim porodicama.
Ovaj hadis koji smo spomenuli nije hadis o udobnosti niti je suhoparna informacija, već sam njime želio da sebe i vas podsjetim na smrt. Jer duša čovjeka se otrgne kontroli.
Zato je jedan prvak rekao:
O dušo, raduj se jer smrtni čas je stigao
Opiri se strastima jer su još uvijek fatalne
Zar ne vidiš da nas puste želje odnesoše
Jedan za drugim sve idemo
Svakog dana mi po jednog mejjita ispraćamo
U njihovoj smrti tragove smrti naše uviđamo
Gdje su kraljevi i kraljevići
I oni kojima su glavom i bradom klimali
Opuhalo ih je vrijeme pa promijeniše
Za drugi dom prvi dadoše
Ostaviše gradove koje su ugledom opremili
Pa opremiše se rupom, zemljom i dnom
Vrijeme je prošlo i život u igri
Dosta ti je ono što je već prošlo
Jer bilo je što je bilo[8]
Iz knjige Jezgroviti govor, autor Rašid bin Muhammed el-Fetis el-Hadžiri, prevod sa apraskog, Džemo Redžematović
[1] Neki kažu da je autor ovih stihova Ali bin Ebi Talib, a neki da je Ebu Delf eš-Ša'ir. Vidi El-Fadilu-l-fadil od el-Mubrida (str. 13); Edebu-d-dunja ve-d-din od el-Maverdija (str.120); Tarihu-l-Bagdad (407/14).
[2] Prenosi ga Ahmed (293/2); Tirmizija; Kitabu-z-Zuhd, Babu ma dža'e fi zkri-l-mevt, broj (2307); Nesa'ija; Kitabu-l-džena'iz, Babu kesreti zikri-l-mevt, broj (1824).
[3] Prenosi ga Ibn Madže; Kitabu-z-Zuhd, Babu zikri-l-mevti ve-l-isti'dadi lehu, broj (4259).
[4] Prenosi ga Buharija; Kitabu-t-Tevhid, Babu kavlillahi te'ala: Ve huve-l-azizu-l-hakim, broj (7383); Muslim, Kitabu-z-Zikri ve-d-du'ai, Babu-t-ta'vizi mi šerri ma amile, broj (2717), dio hadisa Ibn Abbasa, r.a.
[5] Prenosi ga Et-Tajalisi u svom Musnedu broj (1862); Bejhekija u Šu'abu-l-iman (10057), dio hadisa Džabira, r.a.
[6] Muslim, Kitabu-l-kader, Babu bejani ene-l-adžal vel erzak ve gajriha la tezid ve la tenkus, broj (2663) dio hadisa Ibn Mes'uda.
[7] Prenosi ga Buahri; Kitabu-r-Reka'ik, Babu Sekerati-l-mevt, broj (6512); Muslim, Kitabu-l-džena'iz, Babu ma dža'e fi musterihin ve musterahin minhu, broj (950).
[8] Vidi: El-Mudhiš od Ibn el-Dževzija, str. 375.