لا يجتمعان في قلب عبد: الايمان و الحسد
Više vremena družimo se sa jezgrovitim govorom Poslanika, s.a.v.s. Taj ciklus hutbi nastavit ćemo hadisom koji je prenijet u Sunenu-n-Nesa'i a glasi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „U srca roba ne mogu se sastaviti vjerovanje i zavist.“[1] Jer kad zavist uđe u srce roba, vjernika napravi veliki poremećaj a može biti i glavni uzrok izlaska vjerovanja.
Uzvišeni Allah kaže:
„Ili bi ljudima na onome što im je Allah iz obilja Svoga darovao zavidjeli. A Mi smo Ibrahimovim potomcima Knjigu i mudrost dali, i carstvo im veliko darovali.” (En-Nisa’: 54)
„Mnogi sljedbenici Knjige jedva bi dočekali da vas, pošto ste postali vjernici, vrate u nevjernike, iz lične zlobe svoje, iako im je Istina poznata; ali vi oprostite i preko toga pređite dok Allah Svoju odluku ne donese. – Allah, zaista, sve može.” (El-Bekare: 109)
„I od zla zavidljivca kad zavist ne krije!” (El-Felek: 5)
Kada razmislimo o sunnetu Vjerovjesnika, s.a.v.s., vidjet ćemo usmjeravanje i uputu i objašnjenje. Tako u Sahihu-l-Buhari, Vjerovjesnik, s.a.v.s., u hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., kaže: „Klonite se sumnje jer je sumnja najlažniji govor; nemojte špijunirati, nemojte jedni drugima zavidjeti, nemojte jedni drugima leđa okretati, nemojte jedni druge mrziti, budite braća Allahovi robovi!”[2]
Vjerovjesnik, s.a.v.s., je zavist nazvao opakom bolešću:
“Među vas se uvukla bolest prijašnjih naroda, zavidnost i mržnja, ne kažem da briju (uklanjaju) dlake, već briju vjeru!”[3]
Kada dođe ova opaka i pogubna bolest prvo što napada jeste vjera: – Ne kažem da briju (uklanjaju) dlake, već briju vjeru!
Kada se zajednica očisti od zavisti živjet će u dobru. Poslanik, s.a.v.s., u hadisu koji bilježi Taberanija u Mu'džemu-l-kebiru, kaže: „Ljudi će biti u dobu sve dok ne budu zavidjeli.“[4]
Definišući zavist Ragib el-Isfahani kaže: „Zavist je želja za nestankom blagodati kod nekoga ko je zaslužuje i moguće je da uz to postoji nastojanje da se ona uništi. U jednoj predaji stoji: ‘Vjernik zavidi bez zlobe, dok licemjer zavidi sa zlobom.“[5]
Zavidnik živi u jakom stanju želje da blagodat nečija prestane, a vjerovatno i pripomaže da se ta blagodat što prije neutrališe.
Zavist je prvi grijeh kojim je napravljen neposluh Allahu na zemlji, onda kada su pokrenuti porivi zla kod jednog od Ademovih, a.s., sinova. Tada je Kabil ustao protiv svoga brata Habila da ga ubije. Zavidnik u svojoj zavisti ne preza ni od zločina ubistva.
Obzirom da živimo u zajednici gdje se međusobno miješamo, a ljudi kažu da nema čovjeka koji ne zavidi, pa ako želiš da sebe sačuvaš od urokljivog i zavidnog oka, jer ljudi dive jedni drugima i duše im priželjkuju ono što drugi imaju, ako želiš da se sačuvaš od zavidnog oka i duše i njihovog zla kada zavide onda upotrebi ova četiri sredstva protiv toga:
Prvo sredstvo:
Na ovo sredstvo je uputio naš Vjerovjesnik, s.a.v.s., pa je u hadisu od Mu'aza bin Džebela koji bilježi Taberanija u svom Mu'džemu-l-kebiru, rekao: „Pomažite sebi u ostvarivanju vaših želja i potreba tako što ćete ih držati u tajnosti (sakrivati). Jer, ko god uživa kakvu blagodat, uvijek ima nekoga ko mu na tome zavidi.“[6]
Ako možeš sakriti neke blagodati od očiju zavidnika, onda to uradi, a ako ne možeš onda u skladu riječi Allaha, dž.š., „I o blagodati Gospodara svoga kazuj!“ (Ed-Duha: 11) Ali, ipak, ako možeš sakriti barem nešto od očiju zavidnika onda sakrij.
Želim upozoriti moju braću na epidemiju kojom su se zarazili mnogi pa svoju privatnost dijele s drugima, tako da svi ljude vide šta im se dešava u kući, u bračnom postelji, na trpezarijskom stolu, itd. Čak prije nego što započnu sa jelom oni to prvo uslikaju i objave. Bilo kakvu radost oni uslikaju i objavljuju; možda slikaju svoje ukućane, ženu, djecu, što neminovno vidi oko onog koji nema tu blagodat već je potrebit ili gladan, možda jedva sastavlja kraj sa krajem pa kad vidi bogatu trpezu pred tobom, u njemu se probudi zavidnost. Na taj način ti kršiš preporuku koja glasi: „Pomažite sebi u ostvarivanju vaših želja i potreba tako što ćete ih držati u tajnosti (sakrivati). Jer, ko god uživa kakvu blagodat, uvijek ima nekoga ko mu na tome zavidi.“
Zato su Arapi kazali: – Ako te raduje da se sačuvaš zavidnika onda sakrij od njega stvar koja te se tiče. To je prvo sredstvo.
Drugo sredstvo:
Zaštiti sebe najvećom zaštitom a to je spominjanje Allaha jer je to najbolja tvrđava u koju se možeš zaštititi. Poslanik, s.a.v.s., nas je usmjerio na na najveću tvrđavu pa je rekao u hadisu Osmana, r.a., kako bilježi Buharija u El-Edebu-l-Mufredu. Osman, r.a., pripovjeda da je Allahov poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ko god prouči svako jutro i svako veče tri puta: Bismillahillezi la jedurru me’asmihi šej’un fil-erdi va la fissema’ ve huvessemiul alim, – neće ga iznenaditi nikakav belaj sve dok one omrkne, a ko god bude ovo proučio uveče neće ga iznenaditi nikakav belaj sve dok ne osvane.“[7]
Ova dova neće ti oduzeti više od pola minute: Bismillahillezi la jedurru me’asmihi šej’un fil-erdi va la fissema’ ve huvessemiul alim! Ponovi je tri puta i Allah će te sačuvati.
Abdullah ibn Khabib, r.a., je rekao: „Jedne kišne i veoma mračne noći izašli smo da potražimo Allahovog poslanika, s.a.v.s., da nas predvodi u namazu, pa sam ga našao, a on reče: – Reci! Ali ja nisam ništa rekao. Potom mi reče: Reci! Rekoh: Šta da kažem? – Reci: „Reci Allah je jedan“ (Kul Huvallahu ehad) i el-Muavizzetejni (dvije Zaštitnice: Kul e'uzu bi Rabbi-l-felek i Kul e'uzu bi Rabbi-n-nas) kada god omrkneš i osvaneš to će ti biti dovoljna zaštita od svega.“[8] Ovo je uputa onog koji ne govori po svom hiru (s.a.v.s.). Dakle, sakrij blagodati svoje od očiju zavidnika i zaštiti se najvećom zaštitom spominjanja Allaha.
Treće sredstvo:
Ne obaziri se na zavist zavidnika da ne bi živio u zabludi, jer neki ljudi se ne pomaknu i ne uživaju u Allahovim blagodatima zbog zablude da im ljudi oko sebe zavide. A to je najopasnije za upadanje u zavist; kada čovjek živi u zabludi. Mani se zavidnika jer davno je rečeno:
Strpi se na spletke zavisti
Tvoje strpljenje će ih ubiti
Poput vatre koja samu sebe izjeda
Ako ne nađe nešto drugo da ujeda.[9]
Ne obaziri se na to, i ne bavi se time, jer zavidnik živi u brizi i nesreći. El-Asme'i kaže: „Čuo sam jednog Arapina kako govori: – Nisam vidio da je nepravednik sličniji onom kom nepravdu čini kao što je to zavidnik, jer on je stalno u tuzi, brizi i nesreći.“[10] Dovoljno ti je što zavidnik živi u stanju brige a ti u intevalima svoje sreće, dok on preživljava tugu i nesreću ti si u stanju sreće, zato se ne obaziri na njega. Arapi kažu: “Zdravlje tijela je u manjku zavisti.”
Četvrto sredstvo:
Na ovo sredstvo usmjerio nas je Uzvišeni Gospodar, a to je da činiš dobro prema zavidniku, pa će on svoju zlobu umanjiti i žar zla u sebi ugasiti. Allah, dž.š., kaže: „Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. To mogu postići samo strpljivi; to mogu postići samo vrlo sretni.” (Fussilet: 34-35)
Molim Allaha, dž.š., da mene i vas spasi od zavidnika kada zavist svoju ne krije.
Ako je u navedenim smjernicama zaštita od zavidnog i urokljivog oka, želim kazati onima koji u sebi po nekad probude instinkt zavisti i zle pobude da kada to kod sebe primijete, jer svako od nas u duši ima takve pobude i za njih čovjek neće biti odgovoran sve dok ih ne pokrene i iskaže, neka se drže sljedećih oporuka kako bi odstranili te zle instinkte iz duše:
Prva oporuka
Ne obaziri se na Allahove blagodati koje je drugima podario. Ne bavi se time. Ne bavi se stvarima koje drugi ima i šta mu je Allah dao, već se bavi Allahovim blagodatima koje ti uživaš, jer to je smjernica Vjerovjesnika, s.a.v.s., koji je rekao: „Gledajte u one koji su ispod vas, a nemojte gledati u one koji su izviše vas pa da izgubite blagodati koje vam je Allah darivao.“[11]
Ako budeš obraćao pažnju na blagodati drugih ljudi onda ćeš posustati jer tome nema kraja. Zato zabavi se onim što posjeduješ i raspolaži sa mnogobrojnim blagodatima koje su ti u rukama, na taj način ćeš postići rahatluk, spokoj i smirenost.
Druga oporuka
Ako vidiš nešto što ti se dopada kod drugih onda traži berićet i reci: mašallah, tebarekellah! U Sunenu Ibn Madže prenosi Ebu Umame da je Allahov poslanik, s.a.v.s., rekao: „Zašto neko od vas ubija svoga brata – jer zavidnik moće ubiti svojom rukom, okom ili jezikom – Zašto neko od vas ubija svoga brata? Kada neko od vas vidi kod svog brata nešto što mu se dopada neka zamoli za berićet u tome.“[12]
Neka mu kaže: Allah ti podario berićet u tome, mašallah! Bez obzira čuo te on li ne čuo, bilo da mu to kažeš u sebi ili javno, zatraži berićet za svoga prijatelja, jer to u tebi gasi instinkt zla i njegovu opasnost.
Dakle, kada se osvrnemo na hadis: Neće se sastaviti u srcu roba: vjerovanje i zavist, shvatit ćemo u potpunosti opasnost zavisti.
sa arapskog, Džemo Redžematović
Iz knjige Jezgroviti govor autora Rašida bin Muhammeda el-Fetisa el-Hadžirija
[1] Prenosi ga Nesa'i; Kitabu-l-džihad, Babu fadli men amile fi sebilillahi ala kademihi, broj (3109). Hadis prenosi Ebu Hurejre, r.a.
[2] Prenosi ga Buhari, Kitabu-l-edebi, babu ma jenha ani-t-tehasudi ve-t-tedaburi, broj (6064); Muslim, Kitabu-l-birri ves-sileti ve-l-adab, babu tahrimi-z-zanni ve-t-tedžessusi, broj (2563).
[3] Prenosi ga Ahmed (167/1); Tirmizi, Kitabu sifati-l-kijameti, broj (2510), dio hadisa Zubejra bin Avama, r.a.
[4] Mu'džemu-l-Kebir (309/8 broj 8157), dio hadisa Damreta bin Sa'leba, r.a.
[5] El-Mufredat, Ragib el-Isfahani, str. 234.
[6] El-Mu'džemu-l-kebir (94/20 broj 183). također, prenosi ga Ebu Nu'ajm u el-Hilye (96/6), i el-Bejheki u Šu'abu-l-iman broj (6268).
[7] -Počinjem s imenom Allaha uz čije ime ne može nauditi ništa na zemlji, ni na nebu, a On sve čuje i sve zna.- El-Edebu-l-Mufred broj (660), prenosi ga također Ahmed (72/1), i Ebu Davud: Kitabu-l-edeb, Babu ma jekulu iza asbeha, broj (5088); Tirmizija, Kitabu-d-Da'vat, Babu ma dža'e fi-d-Dua'i iza asbeha, broj (3388); Ibn Madže, Kitabu-d-Du'a, Babu ma jed'u bihi-r-Redžulu iza asbeha, broj (3869).
[8] Prenosi ga Ahmed (312/5); Ebu Davud, Kitabu-l-Edeb, babu ma jekulu iza asbeha, broj (5082), Tirmizija, Kitabu-d-Da'vat, broj (3575), Nesa'i, Kitabu-l-isti'azeti, broj (5428).
[9] Autor je Ibn el-Mu'tez, vidi njegov Divan, str. 389.
[10] Vidi El-Mevša od Ibn el-Tajjiba el-Vešaija, str. 5; El-Feva'idu-l-munteka od el-Surija, str. 47.; Zadu-l-Mesiri od Ibn el-Dževzija (101/1).
[11] Prenosi ga Muslim; Kitabu-z-Zuhdi ve-r-Reka'ik, broj (2963/9), dio hadisa Ebu Hurejrea, r.a.
[12] Sunen Ibn Madže, Kitabu-t-Tibb, Babu-l-ajn, broj (3509).