Drži jezik za zubima

أمسك عليك لسانك

Naša tema potaknuta je hadisom koji se bilježi u djelu Mu'džemu-l-kebir od Taberanije u kojem se navodi da je Ukbe bin Amir, r.a., pitao Poslanika s.a.v.s.: “Allahov poslaniče, u čemu je spas? Reče: „Drži jezik za zubima, nek te se tiče tvoja kuća, i plači nad svojim grijesima!”[1] Mi ćemo govoriti o prvom dijelu hadisa: Drži jezik za zubima.

Neka onaj koji traži spas zna da je na ovom svijetu spas u ustezanju jezika od priče, isto tako spas na ahiretu je u držanju jezika za zubima. Kada je ovaj ashab upitao Allahovog vjerovjesnika, s.a.v.s., u čemu je spas, kako na ovom tako i na Budućem svijetu, on je odgovorio: drži svoj jezik za zubima.

Sa jezikom čovjek može biti srećan ili nesrećan, može se spasiti ili propasti, može zaraditi najveće stupnje Dženneta a može se strovaliti u Džehennemsku provaliju.

Jezik je najrizičniji organ u tijelu jer on sije a žetva će se vidjeti na Sudnjem danu. Uzvišeni Allah kaže: „Mi ćemo ono što on govori zapisati i patnju mu veoma produžiti, a ono što smo mu dali – naslijediti, i sam samcat ća Nam se vratiti“ (Merjem: 79-80). Dakle, zapisat ćemo šta govori i dobit će zaslugu prema onom šta je govorio.  

Čak i ako je govor izrečen u tajnosti, iza spuštenih zavjesa, iako je taj govor zavijen u alegoriji, Allah, dž.š., kaže: „Zar oni misle da Mi ne čujemo šta oni nasamo razgovaraju i kako se među sobom dogovaraju? Čujemo Mi, a izaslanici Naši, koji su uz njih, zapisuju“ (Ez-Zuhruf: 80)

To su oni ljudi koji govore uz bojazan pa te susretnu sa jednim stavom a iza tebe govore sasvim druge riječi.

I svaka riječ koja izađe iz usta zapisana je: Uzvišeni Allah kaže: „On ne izusti ni jednu riječ, a da pored njega nije prisutan Onaj koji bdije“ (Kaf: 18).

Tirmizija bilježi jedan dugački hadis u kojem Muaz, r.a., na kraju kaže da ga je Vjerovjesnik,s .a.v.s., upitao: “Hoćeš li da ti kažem, kako ćeš to sve postići?” Rekoh: “Da, Allahov Poslaniče.” Pa je dohvatio vrh svoga jezika i rekao: “Čuvaj ovo!” Rekoh: “O Allahov Poslaniče, zar ćemo biti odgovorni i za ono što govorimo?” Reče: “Teško tebi Muaze, zar će ljudi biti
bacani naglavačke u Vatru, osim zbog plodova njihovih jezika?”[2]

Zato onaj koji želi spas i traži put do njega, neka zna da je spas u držanju jezika za zubima.

Ako pitaš, zašto? Reći ću, kao prvo jer je najbolji put do Dženneta čuvanje jezika. U Buharijinom Sahihu Allahov vjerovjesnik, s.a.v.s., kaže: “Ko mi bude garantovao ono što mu je između vilica i ono što mu je između nogu ja mu garantujem Džennet.”^[3]

Zapovjednik vjernika Omer el-Faruk, r.a., je ušao kod vođe muslimana i njihovog halife Ebu Bekra el-Siddika, r.a., koji bješe isplazio jezik, pa Omer, r.a., reče: Šta to radiš halifo Allahovog poslanika, s.a.v.s.? reče: „Ovo je ono što me odvodi u propast!”  Tako je za sebe govorio Ebu Bekr, r.a. Allahov poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Svaki dio tijela se žali na bestidni jezik.“^[4]

Bestidni jezik je oštri jezik koji govori samo loše stvari. Dakle svaki dio tijela se žali na zlo, bestidnost i oštrinu jezika.

U knjizi Kitabu-l-edeb od Ibn Ebi Šejbeta, rhm., Ibn Mes'ud, r.a., je rekao: „'Tako mi Allaha osim kojeg drugog boga nema, nikome nije potrebniji dug boravak u zatvoru nego što je to potrebno jeziku!“[5] Zatvor je, dakle, najpotrebniji jeziku:

A to je zapravo oporuka Vjerovjesnika, s.a.v.s.: „Drži jezik za zubima.“

Čuvaj svoj jezik i pazi se njegovih riječi

Jer jezikom se čovjek spašava i kvari

Izmjeri govor kada progovoriš i nemoj biti

Pričalica da u svakoj gori govoriš.[6]

Pojedini ljudi znaju samo da pričaju, pa u svakoj prilici  i sijelu pričaju o svemu i svačemu i u svako vrijeme; zato je Junus ibn Ubejd, rhm., kazao: „Ako dvije karakteristike kod čovjeka budu dobre, ostale mu neće biti toliko važne: namaz i jezik.“[7] U Muvetti Imama Malika, rhm., spominje se da je Isa, a.s., prošao pored svinje pa joj rekao: prođi sa selametom. Bi mu rečeno: Allahov vjerovjesniče, zar tako svinji govoriš? Reče: Prezirem i bojim se da naviknem  svoj jezik na ružan govor.“^[8] To iz razloga što želi da odgoji sebe da navikne svoj jezik da govori samo istinu i lijepe stvari.

Uspjeh se može postići samo ako čovjek drži jezik za zubima, jer onaj ko pusti svoj jezik udaljit će se od istine i od sijela (medžlisa) sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s., na Sudnjem danu. U hadisu Džabira, r.a., kojeg prenosi Tirmizija, Poslanik s.a.v.s., je rekao: „Zaista su mi od vas najdraži i sjedit će najbliže meni na Sudnjem danu oni koji su najljepše ćudi. A zaista su mi najmrži od vas i bit će najudaljeniji od mene na Sudnjem danu, nametljivi govornici i oni koji se samodopadno prenemažu u svom govoru, oholo pokušavajući da istaknu svoju stručnost i govorljivost i oni koji pričaju ispunjenih i razvučenih usta, diveći se svome govoru i uzdižući se nad drugima. Ashabi rekoše: ‘Allahov Poslaniče, znamo ko su sersaruni i mutešeddekuni (nametljivi govomici i oni koji se prenemažu u govoru), ali ko su mutefejhikuni?’ On im reče: ‘To su uobraženjaci koji sebe uzdižu nad ostalim.‘“[9]

Uspjeh se može postići samo ispravnim jezikom i suzdržavanjem od ružnog govora, jer jezik vodi tijelo, pa ako on bude ispravan bit će ti ispravno tijelo, a ako jezik bude kriv bit će ti krivo i tijelo. U Sunenu Tirmizije navodi se hadis Ebu Se'ida el-Hudrija, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao“Kada čovjek osvane, svi organi tijela umoljavaju jezik, govoreći: „Boj se Allaha i zbog nas, jer smo mi s’ tobom! Ako budeš dobro činio i mi ćemo biti dobri, a ako skreneš i mi ćemo skrenuti!“[10] Jezik je lokomotiva koja pokreće voz, ako bude dobar bit će dobro cijelo tijelo.

U drugom hadisu kojeg u svom Musnedu prenosi Ahmed od Enesa, r.a., Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Neće biti ispravan iman čovjeka, dok mu ne bude ispravno srce, a neće mu biti ispravno srce, dok mu ne bude ispravan jezik. Neće čovjek ući u džennet, ako od njega nije siguran njegov komšija.”^[11]

Kada jezik bude ispravan tada će i srce biti ispravno, a s njim i vjerovanje. Dakle, radi se o vječitoj oporuci iz jezgrovitog govora Vjerovjesnika, s.a.v.s., zato onaj ko želi spas i sreću neka drži svoj jezik za zubima. U drugoj predaji stoji: Prenosi Sufjan ibn Abdullah Es-Sekafi: “Rekao sam: “O Allahov Poslaniče, kaži mi nešto čega ću se držati!” Reče: “Reci, Moj Gospsodar je Allah i u tome ustraj!” Rekoh: “Allahov Poslaniče, čega se najviše bojiš za mene?” On dohvati svoj jezik i reče: “Ovoga.”^[12]

Dakle, najviše se bojim jezika jer sa jezikom mogu otići sva dobra djela, namaz, post, hadž, sadake – sve može jezik upropastiti.

Više puta smo čuli predaju koju prenosi Ebu Hurejre, r.a., a u kojoj se kaže da su jednu ženu hvalili Poslaniku, s.a.v.s, da noću klanja, danju posti i dijeli sadaku, ali da svojim jezikom uznemirava svoje komšije, na što je Poslanik, s.a.v.s., kategorički ustvrdio: „Nema kod nje dobra! Ona je stanovnica Džehennema!“ Klanja noću kijamu-l-lejli, a posti danju, izvan ramazana, šest dana ševvala, dan Arefata, možda bijele dane, dakle praktikuje i namaz i post i posjeduje vidna dobra djela, međutim slaba je na jeziku, jer uznemirava svog komšiju i zato je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Nema kod nje dobra! Gdje ode taj post? Gdje su noćni namazi? Gdje su dobročinstva? Gdje su milostinje? Rekao je: nema dobra u njoj! Ona je stanovnica Džehennema.

U istom hadisu se spominje da: – ‘Ima jedna žena koja je poznata po tome da ne posti baš puno, rijetko kad sadaku daje, a slabo i klanja, u sadaku daje koji komadić sira, ali ona ne uznemirava svoje komšije svojim jezikom.’ Allahov Poslanik, s.a.v.sl, na to reče: ‘Ona je za dženneta.'“[13]

Zato neka se niko među nama ne zavarava svojim namazom, postom, dobrim djelima i predanošću vjeri, pa da dozvoli sebi da priča o drugima, jer neki od nas smatraju svoja dobra djela, vjeru i religioznost opravdanjem da pričaju o drugima šta hoće. A to je ružna greška. Pogubno je da govorimo ružno o drugima, smatrajući da je to dio pokornosti Allahu: zato neko kaže: ja govorim o ljudima radi vjere, radi poziva u islam, radi boljitka, a u stvari udovoljava svome egu jer govori radi sebe!

Veoma mi se dopada govor Ibn Kajjima, rhm., kojim ću završiti ovu hutbu:

„Začudo je da čovjeku pada lahko da se sačuva i bude oprezan od jedenja harama, zuluma, zinaluka, krađe, pijenja alkohola, zabranjenog pogleda i dr., a teško mu pada da sačuva svoj jezik. Zato vidiš čovjeka kojeg smatraju pobožnog, revnosnog i asketu, a izgovara riječi koje srde Allaha, a da za to takav uopšte ne mari. Spusti se sa jednom takvom riječju dalje nego što je istok od zapada. Koliko ljudi vidiš kako se sustežu od razvrata i nepravde, a jezik puste da vrijeđaju ugled živih i mrtvih, a uopšte ne mare o tome šta govore.“

To je veoma veliki musibet i nesreća.

Rečeno je: O Allahov Poslaniče, u čemu je spas? On odgovori: drži jezik za zubima!

Dragi brate, bolje ti je da ti neko na sijelu kaže, brate što ti ne pričaš ništa? Nego da ti kaže, brate zašto si to pričao?

sa arapskog, Džemo Redžematović

Iz knjige Dževami'u-l-Kelimi od šejha Rašida bin Muhammeda el-Fetisa el-Hadžirija (جوامع الكلم – راشد بن محمد الفطيس الهاجري)

---

[1] Mu'dežmu-l-kebir od Taberanija (270/17, broj 741).

[2] Prenosi ga Ahmed (231/5); Tirmizija, Kitabu-l-iman, Babu ma dža'e fi hurmeti-s-salati; broj (2616); Ibn Madže, Kitabu-l-fiten, Babu keffu-l-lisani fi-l-fitneti; broj (3973).

[3] Prenosi ga Buharija, Kitabu-r-rikak, Babu hifzi-l-lisan, broj (6474), iz hadisa Sehla bin Sa'da, r.a.

[4] Prenosi ga el-Bejheki u Šu'abu-l-imanu, broj (4596).

[5] El-Edeb od Ibn Šejbe, broj (221); El-Musannef (489/13). također, prenosi Ebu Davud u El-Zuhd, broj (149), Taberani u El-Mu'džemu-l-Kebir (8744; 149/9).

[6] El-Bejtan od Saliha bin Abdullah el-Kuddusa, dio kaside El-Zejnebijje. Vidi Mudžani-l-Edeb fi hadaiki-l-Arab (91/4); Medžmu'atu-l-kasa'id el-Zuhdijat (480/2).

[7] Prenosi ga Ebu Nu'ajm u el-Huljetu (20/3).

[8] Muvetta (985/2, broj 4).

[9] Prenosi ga Tirmizi, Kitabu-l-birri ve-s-sileti, Babu ma dža'e fi me'ali-l-ahlak; broj (2018).

[10] Prenosi ga Ahmed (96/3), Tirmizi, Kitabu-l-zuhd, Babu ma dža'e bi hifzi-l-lisani, broj (2407).

[11] Prenosi ga Ahmed (198/3).

[12] Prenosi ga Ahmed (413/3), Tirmizi, Kitabu-z-Zuhd, Babu ma dža'e fi hifzi-l-lisan; broj (2410), Ibn Madže, Kitabu-l-fiten, Babu keffu-l-lisai fi-l-fitneti, broj (3972).

[13] Prenosi ga Ahmed (440/2), Buharija u el-Edebu-l-Mufred, broj (119).