Namaz u džematu i džuma-namaz u vrijeme epidemije Corona virusa

Ekrem Kesab – islamski da'ija  

Izvor: arabicpost.net

Pojavom novog virusa Corone “Covid-19” i njegovim širenjem u 81 državu, neke države su poduzele mjere u vezi sa praksom vjerskih obreda muslimana. Među tim mjerama bila je i odluka Kraljevine Saudijske Arabije da “privremeno za svoje građane i stanovnike” suspenduje umru zbog bojazni da novi virus Corona ne dopre do vjernika u Mesdžidu-l-haramu u Mekki el-Mukerremi i Poslanikovoj džamiji u Medini el-Munevveri, otprilike nedjelju dana nakon što je spriječila hadžije da dođu.

Zbog stanja panike koje se sada širi svijetom, pročitao sam mnoga pitanja koja ljudi postavljaju jedni drugima o džuma-namazu i umri i nadolazećoj sezoni hadža kao jednom od okupljanja na kojima se infekcija može proširiti brzo. Generalni sekretar Svjetske unije muslimanskih učenjaka Ali Karadagi prošle je nedjelje donio privremenu zabranu obavljanja umre i hadža u slučaju izbijanja epidemije Corona virusa i velike vjerovatnoće da se hodočasnici ili neki od njih mogu uslijed gužve zaraziti ovom epidemijom.

U toj fetvi se kaže: – Što se tiče sprječavanja umre i hadža vjerovatnije je da će, ako epidemija definitivno izbije ili ako prevladava mišljenje stručnjaka da se zbog gužve hodočasnici ili neki od njih mogu zaraziti ovim virusom, tada je dopušteno privremeno spriječiti umru ili hadž u mjeri u kojoj je to neophodno.

Dodao je da su se pravnici složili da je dopušteno odustati od hodočašća kada postoji opravdan strah od opasnosti na putu, tim prije što se obaveznost obavljanja hodočašća postiže jedino uz sigurnost i bezbjednost, pa su stoga epidemije dovoljan razlog za odustajanje i zabranu hadža i umre obzirom da se on temelji na opravdanom strahu od širenja epidemije prilikom hadža i umre.

Što se tiče odustajanja od džume-namaza, Karadagi je rekao da je dopušteno ne klanjati džumu-namaz i ne obavljati namaze u džematu uslijed širenja epidemije jer je opasnost do nje zastrašujuća, ali je uslovljeno da taj strah bude baziran na stvarnim činjenicama a ne nagađanju. A da je dopušteno zatvaranje džamija, samo u slučaju ako se epidemija raširila, objašnjavajući da se u slučaju postojanja vladinih ili zdravstvenih instrukcija o zatvaranju škola i univerziteta, i džamije mogu zatvoriti.

Generalni sekretar Svjetske unije muslimanskih učenjaka rekao je da islam zahtijeva preventivno djelovanje protiv epidemije, a to znači liječenje i karantinu kako to nalažu nadležne zdravstvene ustanove.

Slijedi detaljan opis propisa o zajedničkom namazu i prekidu te prakse tokom epidemije.

Prvo: Propis o zajedničkom namazu:

Vjerozakon podstiče na zajednički namaz. U dva Sahiha prenosi se hadis od Abdullaha bin Omera, r.a., da je Allahov poslanik, s.a.v.s., rekao: “Zajednički namaz je vrijedniji od pojedinačnog namaza za dvadeset i sedam stepeni.”[1] Propis zajedničkog namaza možemo rezimirati u dvije stavke:

Prva: Individualna dužnost (farzu-l-ajn), a to zagovaraju Ata, el-Evza'i i Ebu Sevr, što je mezheb Ahmeda i Ibn Hazma, a odabrao ga je i Ibn Tejmijje [2], i oni su tretirali svaku naredbu u Allahovoj Knjizi i sunneta Poslanika, s.a.v.s., i shvatali je kao obligaciju.

Druga: Kolektivna dužnost (farzu-l-kifaje), što smatra većina učenjaka: Ebu Hanife, Malik i Šafija. Ebu Hanife i Malik su kazali da je sunnet, a Šafija je rekao da je farzu-l-kefaje.[3] Tumačili su dokaze prve grupe, i protumačili tu naredbu kao poželjnu iznoseći svoje dokaze koji se ovdje ne mogu spomenuti.

Preovladavajuće mišljenje: Ono što ja smatram najispravnijim je stav imama Šafije, odnosno da je namaz u džematu farzu-l-kefaje, a na taj način se kombiniraju dokazi obje strane.

Drugo: Propis džuma-namaza

Što se tiče džume-namaza, ne postoje nesuglasice oko njezine obaveze a istina je da je ona obavezna za svakog ponaosob. Allah Uzvišeni kaže: „O vjernici, kada se u petak na molitvu pozove, kupoprodaju ostavite i pođite molitvu obaviti; to vam je bolje, neka znate!“ (El-Džumu'a: 9).

A kod Muslima od el-Hakema bin Minae, se prenosi da su mu Abdullah ibn Omer i Ebu Hurejre rekli da su čuli Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako je sa stepenica svoje minbere kazao: “Ili će ljudi prestati ostavljati džumu, ili će Allah zapečatiti njihova srca pa će postati nemarni (gafili).” [4].

Nakon pojašnjenja propisa o zajedničkom namazu i džuma-namazu, odluku o suspenziji džemata i okupljanja treba posmatrati na ovaj način:

Zakon Svemogućeg Allaha učinio je jednim od svojih najvažnijih ciljeva očuvanje života, a taj cilj i intencija dolazi nakon očuvanja vjere. Svemogući Gospodar je rekao: „I ne bacajte se svojim  rukama u propast.“ (El-Bekare:195) Isto tako je rekao: „I jedni druge ne ubijajte! Allah je, doista, prema vama milostiv.” (En-Nisa’: 29)

Zakon Božji zasnovan je na olakšanju, a ne na otežavanju, odnosno na ublažavanju, a ne na frustriranju. Svemogući je rekao: „On vas je izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao, u vjeri pretka vašeg Ibrahima.“ (el-Hadž: 78) Isto tako je kazao: „Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate.” (El-Bekare: 185)

Ako je nesaglediva šteta prilikom bogosluženja izvjesna, tada Allah dozvoljava olakšice ljudima. Ahmed prenosi od Ibn Omera da je rekao: Allahov poslanik, s.a.v.s., je rekao: Zaista Allah voli da se prakticiraju Njegove olakšice, u istoj mjeri kao što ne voli neposlušnost prema Njemu.“ A Ibn Hiban prenosi od Ibn Abbasa, r.a., da je rekao: “Zaista Allah voli da se prakticiraju Njegove olakšice, baš kao što voli da se čine Njegove naredbe.“

Ako se ustvrdi postojanje određene štete onda ju je potrebno otkloniti. U Musnedu se od Ibn Abbasa prenosi da je rekao: „Rekao je Allahov poslanik,s.a.v.s.: „Nema štete, niti oštećenog.“

Učenjaci su saglasni da se određena šteta mora odstraniti, a to predstavlja jednu od najvećih islamsko-pravnih postulata.

Učenjaci su spomenuli razloge napuštanja zajedničkog namaza, uključujući strah, bilo strah za život, imetak ili porodicu. A strah po život i porodicu je evidentan kada se pojavi bolest poput virusa Corone, pa je stoga dopušteno napustiti zajednički namaz.

A kada je za džumu-namaz potreban skup i džamija (jer se obavlja u džamiji) i ako se epidemija poput Corona virusa širi, potrebno je suspendirati džumu-namaz zbog štete koja se može nanijeti okupljanjem džematlija, odnosno prenošenjem zaraze.

Ako šerijat naređuje onima koji su jeli češnjak ili crni luk da se povuku iz džamije zbog neugodnog zadaha, kao što nam to prenosi Muslim od Džabira bin Abdullaha, da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:  “Ko bude jeo bijeli ili crveni luk, neka se izdvoji od nas ili neka se udalji od našeg mesdžida i neka sjedi kod svoje kuće.” U drugom predanju kaže se: “Ko jede luk, crveni ili bijeli luk ili prasu, neka se ne približava džamiji, jer i meleki osjećaju neprijatnost od onoga od čega je ljudi osjećaju.” 

Izostavljanje namaza u džamiji zbog pojave zaraze je striktna obaveza jer bi u suprotnom šteta bila evidentna.

Šerijat je naredio postupke koji su danas poznati kao sanitarna izolacija. Buharija i Muslim prenose od Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ne uvodite bolesnika kod zdravog.“ [9]. Prema tome zabranjeno je (haram) onom ko je pogođen epidemijom (Corona virus) da prisustvuje u džamiji, džematu ili džuma-namazu. A onaj ko ima bilo kakve simptome za koje se sumnja da su simptomi Corona virusa (kašalj, visoka temperatura ili bol u grlu), ili drugih zaraznih bolesti zabranjeno mu je prisustvovati skupu ili svakom okupljanju u džamiji ili na drugima mjestima.

Šerijat isto tako naređuje tzv. karantin. Pripovijedaju Buharija i Muslim od Abdurrahmana bin Aufa, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Kada čujete da se u nekoj zemlji pojavila kuga, ne ulazite u nju. A ako se pojavi u zemlji u kojoj se nalazite, ne izlazite iz nje bježeći.” [10] Dakle, ko se zadesi u zemlji u kojoj vlada epidemija, on mora ostati u njoj, a ko bude izvan nje, mora se držati podalje od nje. Tako je jednom postupio Omer, r.a., pa mu je Ebu Ubejde prigovorio: -Bježiš od Allahove odredbe? Omer, r.a., se naljutio na njega i rekao mu: -Mogao je to bilo ko drugi reći Ubejde.p Jeste, bježim od Allahove odredbe ka Allahovoj odredbi…“ [11].

Učenjaci, propovjednici, imami i oni koji su zaduženi za džamije ne smiju ostaviti Božje kuće bez zikra, pa ako mogu klanjati namaze čak i s jednim čovjekom ili samo sa imamom, neka tako učine  radi Svemogućeg Allaha. Ovo u slučaju ako su sigurni od opasnosti i štete.

Treće: Pravila prilikom otkazivanja skupova i džemata:

Prilikom suspendiranja džemata i okupljanja, morate imati na umu sljedeće:

– Da se obznani i pojasni opasnost od okupljanja i eventualne štete koja bi iz toga proizišla.

– Da najavu daju nadležna tijela, a pod tim mislim na službene vlasti – u svakoj zemlji, bez obzira na njihovu vjeru ili politički sistem – koji će ovu odluku donijeti nakon znanstvenih terenskih studija medicinskih stručnjaka.

-Da odluka mora rezultirati konkretnom a ne neizvjesnom koristi po društvo.

-Da se odluka o zabrani okupljanja ne smije ograničiti na vjerske objekte ili na određene vjerske obrede, već bi trebala biti uopštena i uključivati sva mjesta za bogoslužje i svako okupljanje, tako da nije razumno zatvarati vjerske objekte, a ostaviti otvorenim mjesta za luksuz i zabavu.

-Starijim i bolesnim je dozvoljeno raditi ono što drugima nije dopušteno, jer je Poslanik, s.a.v.s., dopustio Abbasu da odustane od prenoćenja na Mini [12], iako je to jedna od dužnosti prilikom hadža. Učenjaci su po toj logici tretirali i slabe odnosno potrebite osobe. Zato je odustajanje od džume-namaza i namaza u džematu prevashodno dozvoljeno starijim osobama i bolesnicima sa slabim imunitetom.

-Ostavljanje džume-namaza iziskuje klanjanje podne-namaza, jer ako džuma-namaz nije obavezna putniku, bolesniku ili ženi to ne znači da im podne-namaz nije obavezan.

-Svaka država i svaki grad ima svoje okolnosti, i zakoni i sistem svake države treba se poštovati, i ne smiju se zakoni jedne države mijenjati tuđim zakonima.

-Ako je moguće smanjiti broj za džumu-namaz bez da se nanese šteta narodu ili prekrši zakon države u kojoj žive muslimani, bolje je od totalnog ukidanja. Iako šafije i hanbelije uslovljavaju za džumu cifru od 40 ljudi, Ebu Hanife je ograničava na troje ljudi bez imama, dok Ibn Tejmijje smatra da se može klanjati sa dvojicom uz imama. Međutim, Ševkani je mišljenja da se džuma može klanjati sa jednim čovjekom i imamom.

-Moguće je džumu-namaz klanjati po nekoliko puta, posebno u zemljama i mjestima gdje je broj džamija smanjen ili je džamija na velikoj udaljenosti, a smanjenjem broja se umnožava džuma-namaz, iako neki pravnici to osporavaju određene okolnosti to dopuštaju.

-Hatibi i imami trebali bi skratiti svoje hutbe i vazove, jer nema potrebe dužiti u tim danima, jer  najbolji govor je onaj koji je kratak i funkcionalan, posebno u takvim okolnostima.

Četvrto: Da li se džamije mogu zatvoriti i obustaviti javna okupljanja iz mjera opreza?

     Ako se epidemija (Corona virus) nije pojavila u nekoj zemlji, da li je ljudima dopušteno preduprijediti događaje i donijeti mjere predostrožnosti?

Mislim da je bolje ne preduzimati proaktivne korake kojima se zatvaraju džamije ili se obustavljaju okupljanja bez naredbe stručnjaka koje podržavaju zvanični organi u svakoj zemlji, jer poziv na zatvaranje džamija ili suspenzija javnih okupljanja može uvesti strah i paniku među ljude, a za to se mogu optužiti imami i mutevelije i na taj način može se prouzrokovati šteta po materijalne interese ljudi.  

Muslimani na Zapadu posebno ne bi smjeli jednostrano donositi odluke koja će štetiti njima ili društvu u kojem žive, jer oni su poput drugih ljudi iz drugih svjetonazora. Ako je upućen apel da se zatvore crkve i hramovi, i ako je to došlo od strane službenih organa onda se i oni moraju povinovati tim naredbama, tim prije što su muslimani pozvaniji da budu od koristi društvu.

Nužno je da muslimani poduzmu potrebne mjere opreza u džamijama, kao što su briga o higijeni i prozračivanje džamija, te obezbjeđivanj dezinfekcijskih i sterilnih sredstava, i da izbjegavaju rukovanje i grljenje što je više moguće …

Konačno, sve je u Allahovoj odredbi. Molim Allaha da odvrati brigu i nevolju sa Svojih stvorenja i robova …

A Allah najbolje zna …

Dr Ekram Kasab

Sa arapskog, Džemo Redžematović

Reference:

[1] prenosi ga Buharija u el-Ezan (645) i Muslim u el-Mesadžid ve mevadi'u salat (650).

[2] Vidjeti: al-Mugani (2/176), al-Mahli (4/188) i Medžmu'u-l-fetava (23/239).

[3] Vidi: Al-Bada'i (1/155), Al-Khurshi (2/16) i Al-Madžmua ‘(4/184).

[4] Prenosi ga  Muslim u al-Džumu'a (865.).

[5] prenosi ga Ahmad Musnadu (5866) od Ibn Omera, a recenzenti Musnada su kazali da je: Sahih.

[6] Prenosi ga Ibn Hibban u svom Sahihu, Kitabu-l-birri ve-l-ihsani (354), Arnaut je rekao: Njegov lanac prijenosa je autentičan. Albani ga je ocijenio autentičnim u Sahihu al-Targheebu (1060).

[7] Prenosi ga Ahmed (2865.) i njegovi prenosioci su rekli da je: dobar.

[8] Prenosi ga Muslim u el-Mesadžid ve mevadi'u-s-salat (564).

[9] Prenosi ga Buhari u el-Tibb (5770) i ​​Muslim u es-Selam (2221).

[10] Prenosi ga Buhari u el-Tibb  (5730) i Muslim u es-Selam (2219).

[11] Prenosi ga Buhari u el-Tibb (7529) i Muslim u el-Selam (2219).

[12] Od Ibn Omera, r.a., se prenosi da je rekao: Abbas bin Abdul Muttalib, r.a., je zatražio dopuštenje od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da provede noć u Meki tokom noći na Mini, kako bi ga pojio, pa mu je on dopustio.“ Prenosi ga Buharija u el-Hadžu (1634.) i Muslim u el-Hadžu (1315).  

---