Imam Muslim u svom Sahihu bilježi hadis kojeg Ebu Hurejre prenosi od Poslanika, s.a.v.s.: „Islam je počeo sa pojedincima i vratit će se na pojedince kako je i započet. Pa, blago tim pojedincima!“. Istinu je rekao Božiji Poslanik, s.a.v.s.
Dvije vrste otuđenosti
Postoje dvije vrste otuđenosti (gurbetluka): čovjek koji fizički, svojim tijelom ode daleko od svog kraja i rastavi se od svoje porodice, što, bez sumnje, izaziva osjećaj potištenosti, brige i straha, u čemu se ljudi razlikuju od slučaja do slučaja.
Prava otuđenost
Druga vrsta otuđenosti je otuđenost duha i ideje, otuđenost cilja i usmjerenja, otuđenost vjere i primjernog vladanja, a to je, ustvari, prava otuđenost. Jer tada čovjek živi sam iako se nalazi u skupini ljudi, živi egzotično normalnoj okolini.
Pjesnik veli:
„Ja živim u svom narodu,
Otuđen kao Salih u Semudu.“
Ovo je ta otuđenost kojom je Poslanik, s.a.v.s., opisao svoje drugove u hadisu i rekao na kraju: „Blago tim pojedincima!“
Blago pojedincima pred kraj svijeta
Islam je započet shvaćen kao čudna pojava među narodom koji ne vjeruje, među ljude koji se odupiru i suprotstavljaju Allahu i Poslaniku, s.a.v.s., i napadaju svakog ko povjeruje u njega.
Islam je započeo među plemenskim klanovima koji su prihvatili Allahovu vjeru i povjerovali u Njega. Vjera je okrijepila njihova srca pa su bili zadovoljni sa svim što im je ona donijela. Allah je zatim htio da ta vjera ojača i da se malo po malo širi, sve dok nije ispunila horizonte i preovladala nad svim vjerama, pa je došla Allahova pomoć i pobjeda i ljudi su u skupinama ulazili u vjeru. Ali, kao što je to Allahov zakon (sunnetullahi), svaka stvar se mijenja. Nijedna stvar ne ostaje ista kao što je bila, jer nemoguće je da neka stvar bude uvijek ista.
Ovu vjeru koja se osnažila, proširila i ispunila horizonte, pred kraj svijeta će zadesiti vrsta inferiornosti. Njeni pripadnici će postati pojedinci, pa blago tim pojedincima. Blago onima koji se budu držali za njeno uže i koji budu vezani za njene upute, onima koji je ne budu olahko shvatali.
Značenje riječi „blago“!
Ona označava radost, ushićenost i sreću koja će se okončati džennetom. U jednom hadisu se kaže: „Upitan je Poslanik, s.a.v.s., ko su to pojedinci? Pa je odgovorio: „Vođe plemenskih klanova“. U hadisu kojeg renosi Abdullah ibn Amr se navodi: „Ko su to pojedinci, o Božiji Poslaniče?“ Reče: „Dobri ljudi kojih je malo u odnosu na loše ljude kojih je mnogo. Oni su im više neposlušni nego poslušni“. U drugom hadisu kojeg prenosi Imam Ahmed, Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Allahu su najdraži pojedinci“. „A ko su ti pojedinci?“ „Oni koji bježe sa svojom vjerom i sakupljaju se na Sudnjem danu kod Isaa sina Merjeminog“. U drugoj predaji se navodi: „Ko su to pojedinci, o Božiji Poslaniče?“ Odgovori: „Oni koji oživljavaju moj sunnet i ljude tome podučavaju“.
Ne postoji kontradiktornost niti kolizija između navedenih hadisa i predaja. Jer su to sve svojstva koja ukazuju na bit i suštinu tih ljudi. Zato je šejhu-l-islam Isma'il el-Harvi u svojoj knjizi „Stupnjevi putnika“ u poglavlju „Otuđenost“ spomeuo:
„Uzvišeni Allah kaže: “A zašto je među narodima prije vas bilo samo malo čestitih, koji su branili da se na Zemlji nered čini“ (Hud: 116). Započeo je sa ovim ajetom na što je Ibn el-Kajjim prokomentirao: „Njegovo dokazivaje ovim ajetom u ovom poglavlju ukazuje na njegovo korijenito znanje i spoznaju, na umjetost Kur'ana, jer otuđeni na ovom svijetu su, upravo, oni ljudi koji su spomenuti u ajetu: ‘koji su branili da se na Zemlji nered čini'“.
Čime su zauzeti otuđeni?
Pojedinci u hadisu su obuzeti zikrom i zahvalom Allahu. Zbog njihovog malog broja među ljudima nazvani su tuđin(c)ima – pojedincima. Većina ljudi nema ta svojstva. Ljudi su zauzeti svojim dunjalukom, a oni svojom vjerom. Ljudi pretežno bježe kod stvorenja, a oni utočište nalaze kod Allaha: „Zato požurite Allahu“ (Ez-Zarijat: 50). Ljudi rade za prolazne stvari a oni rade za oživljavanje Poslanikove, s.a.v.s., prakse i uče ljude tome. Zbog toga su postali pojedinci među ljudima.
Tako su pripadnici islama pojedinci među ljudima, vjernici su pojedinci među pripadnicima islama, učeni ljudi su pojedinci među vjrnicima, oni koji slijede sunnet i koji ga mogu razdvojiti od strasti i inovacija su pojedinci, oni koji pozivaju ljude na slijeđenje sunneta i koji su stprljivi na uvrjede onih koji se sa njima ne slažu, su samo pojedinci. Međutim, oni su, kako kaže Ibn el-Kajjim, pravi Allahovi robovi (ehlul-lahi).
Dakle, oni nisu sami po sebi pojedinci, već su to među većinom ljudi za koje Allah, dž.š., kaže: „Ako bi se ti pokoravao većini onih koji žive na Zemlji; oni bi te od Allahova puta odvratili; oni se samo za pretpostavkama povode i oni samo neistinu govore“ (El-En'am: 116).
Oni su otuđeni od Allaha i Njegovog Poslanika, a.s., i Njegove vjere. A njihovo tuđinstvo je ružno iako su možda popularni i poznati ljudima. Pjesnik veli:
„Nije tuđinac onaj kome je domovina daleko,
Već je tuđinac onaj od koga drugi bježe“.
Prenosi se da je Musa, a.s., kaa je izišao bježeći od naroda Faraonova da je došao do Medjena, u stanju kako ga je Allah opisao: sam, otuđen, uplašen, gladan; pa je zavapio: „O, Gospodaru, usamljen, bolestan i otuđen sam ja!“ Pa bi pozvan: „O, Musa, usamljen je onaj koji nema druga poput Mene, bolestan je onaj koji nema liječnika poput Mene, a tuđinac je onaj koji između Mene i njega nema saradnje“.
To su pravi tuđini. A što se tiče ovih drugih, iako su možda kod ljudi tuđini, kod Allaha su dobrodošli jer su svojim načinom života vezani za Njega. Tuđinstvo i gurbetluk koju je Poslanik, s.a.v.s., opisao u ovom hadisu je dika i čast za takve ljude kod Allaha na Sudnjem danu. To im je kruna koju će tada nositi. Ta vrsta gurbetluka nije negativna, ona je pozitivna naročito kada se ljudi okane vjere u Allaha.
U hadisu Kasima od Ebi Umame koji prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., prenio od Allaha riječi:
„Najsrećniji zaštitnik kod Mene je vjernik skromnog stanja, koji ima udjela u namazu, i lijepo bogosluži svom Gospodaru. Opskrba mu je skromna a i pored toga među ljudima je neprimjetan, ne pokazuju prstom na njega, i on se na to strpi sve dok ne sretne Allaha, pa mu stigne smrt, umanji se zaostavština, umanji se plač za njim“.
Od tih pojedinaca su oni koje prenosi Enes u svom hadisu od Poslanika, s.a.v.s.:
„Mnogo je raščupanih i neurednih ljudi sa dronjama kojima se vrata ne otvaraju – ako zamole Allaha, On im udovolji“.
U hadisu Ebu Hurejre, r.a., se navodi:
„Mnogo je raščupanih i odbačenih ljudi koji ako zamole Allaha, On im udovolji“.
To su kraljevi Dženneta, kako se objašnjava u hadisu:
„Hoćete li da vas obavijestim o kraljevima stanovnika Dženneta? Rekoše: „Svakako, Božiji Poslaniče!“ Reče: „Svaki slabi i neuredni s pohabanom odjećom kojem vrata ne otvaraju. Ako bi zamolio Allaha, On bi mu udovoljio“.
Kada takav čovjek zatraži da uđe onda mu se ne dozvoljava, ako što zatraži to mu se ne udovolji, ako što kaže to se ne sluša, jer nije od uglednika niti funkcionera. On je među ljudima stran. Kao što Hasan kaže: „Vjernik je na dunjaluku kao stranac: ne žali za onim ko ga kudi, ne raspravlja sa onim ko ga hvali. On ima svoje stanje a drugi ljudi njihovo. Ljudi su od njega rahat, a on je od sebe umoran“.
Draga braćo, to ne znači da trebamo biti pesimisti u pobjedu islama kao što neki ljudi ovaj hadis shvataju pa klonu duhom. Ne, svaki musliman treba pokušati da bude jedan od tih pojedinaca pa da se njihov broj uveća i otkloni to tuđinstvo i inferiornost, jer u hadisu se kaže da će islam ozbiljiti svoju državu prije Sudnjeg dana i da Allah pomaže Svoju vjeru pa veli: „On je poslao Poslanika Svoga s uputstvom i pravom vjerom da bi je izdigao iznad ostalih vjera, makar ne bilo po volji mnogobošcima“ (Et-Tevba: 33).
U hadisu Poslanik, s.a.v.s., veli:
„Primjer vjernika je poput kiše; ne za se da li mu je bolji početak ili kraj“. U drugom hadisu se veli: „Allah neće poniziti ummet (zajednicu) kome sam ja početak a Mesih (Isa, a.s.) kraj“.
Zato se draga braćo držite svoga vjerovanja i intenzino ga se pridržavajte i nemoj da vas brine kakav će stav ljudi prema vama zauzeti. Dovoljno vam je što je Allah sa vama i što vam je on zaštitnik: „Zato što je Allah zaštitnik onih koji vjeruju i što nevjernici zaštitnika nemaju“ (Muhammed: 11).
Dr. Jusuf el-Karadavi
S arapskog,
Džemo Redžematović