Ja sam junak
Zivot je cijeli preda mnom bio,
Zelio sam da ostvarim ono sto sam snio.
Da se bezbrizno igram kao djeca druga,
I da nikad ne saznam sta su bol i tuga.
Ali ne stigoh da obavim sve sto treba,
Jer zivot mi uzese, a jos sam beba.
Ne pustise me da napravim ni prvi korak,
Moj zivot bjese kratak, pa ipak gorak.
Nije me zastitila meni najljepsa zena,
A bila mi je potrebna samo paznja njena.
Nije mi dopustila da joj kazem mama,
Uz mene bi bila sigurna i nikad sama.
Izrastao bih u covjeka jakog,
I svim srcem volio svakog.
Cak i one sto su za moju patnju znali,
A u moju zastitu nisu stali.
Ja nisam bio stvoren da me mucite,
Vec ljubite, volite i necemu naucite.
Zlo vama nisam zelio,
Kad ste vi srecni i ja bih se veselio.
Ne znam zasto sam smetao covjeku tom,
I zasto je zelio da dodje kraj zivotu mom.
Zasto su ucinili da zaspim sa suznim ocima,
Da tako patim danima i nocima?
Nad nejakim se siliti je lako,
Ali snazni ljudi ne postupaju tako.
Biti grub moze svak’,
U ovoj prici ja sam jedini junak.
Evo nema boli vise,
Prosla je buka, mnogo je tise.
Na ljepsem mjestu ja sam sada,
Gdje grije sunce i kisa ne pada.
Ja nemocan, a orden hrabrosti nosim,
Nikoga nisam povrijedio i time se ponosim.
Ovdje sam mnogo srecan,
Znam da ovaj mir je vjecan.
Emina Fazlijević, učenica III c razreda.